ajme draga,točno znam kako se osjećaš..isto tako je i meni,pogotovo sada nakon ovog drugog postupka,gdje opet nismo došli do jajne stanice..
neopisivo je teško,i onaj osjećaj da samo toneš i ne možeš se izvući...
inače sam veliki optimist,ali sa svakim pokušajem sam imala feeling da to nije to...strahovi i snovi da neću imati jajnu stanicu,da li će moći punktirati jajnik jer položajem nije dostupan za aspiraciju,ma tisuću scenarija,od kojih su se nažalost ostvarili oni najgori...
već nakon anestezije kad sam se budila u onoj sobici,kad su mi rekli da je 1 nezrela,počela sam kovati planove za dalje...
planove za koje ne znam hoćemo li uspjeti realizirati,ali ja neću odustati jer... nebo strpljive voli...
želim ti svu sreću kod Reša..