izgleda da je to fakat tak ..iako meni nije smijesno :/
zao mi je klinaca sto ih boli.
bm ima dvosmjenski posao. pravi se lud i nada se da slijedeci tjedan ipak nece raditi popodne, nista ne planira, ne dogovara da je vise s klincima onaj tjedan kad ih moze vidjeti popodne i stalno prica kako se on trudi i super je tata. obeca klincima da je s njima i onda im dan prije kaze da ipak nije, meni govori samo ako pitam. da ne pricam da se ja jedino u njegovo vrijeme s klincima mogu dogovoriti ili obaviti ista bez klinaca...i svaki drugi tjedan sad vec redovito ne vidja djecu. sve cesce je varijanta "ja ne bi da tata dodje" i ja se nadjem zbunjenom sto reci, al svaki put odgovorim da je vazno da se druze i budu s njim i vrate se sretni jer ga vide...
samamama divim ti se da nisi nimalo nesigurna u svoju poziciju jer meni je tesko cuti usporedbe sa sadasnjom djevojkom bm.a. i moram se dobro kontrolirati da ne zamolim da se o njoj ne prica ili da ne popizdim na usporedbe. nemam nista protiv nje, prema klincima je super, al mi je dosta da sam ja ta koja ne valja zato sto nisam svaki put nasmijana, zato sto ne kuham fantasticno, zato sto budem i umorna i tuzna i ljuta, a on (i ona) svojih dva popodneva uvijek budu super.
nije ni priblizno tako strasna situacija, al me jos uvijek izludjuje i iznenadjuje kad zadnji tren otkaze dogovor ili jednostavno najavi dan ranije "ja ne mogu" i to je to.