Inaa tako mi je žao, nema riječi utjehe!
Dok sam lani čuvala trudnoću, moja cimerica je izgubila blizance u 24. tjednu. Još se sijećam, obe smo plakale, ona od tuge, ja od straha za svoje cure, sestra nas je tješila, osjećaj je prestrašan.
Isplaći se, uzmi si vremena koliko treba, jednostavno samo vrijeme može ublažiti bol.

Cure moje, da vas ljubnem sve po redu, iza nas je teških 10 mjeseci, ali dobro smo, smijemo se, okrećemo, ne damo mami nikad mira ni sekunde...
Matto veeeliki cmok tebi i tvom sinčiću! Kad budete negdje blizu Splita, javite se za kavicu, baš bih voljela upoznat malog princa!
Blekonja ljubavici Marijeti!
I svima ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za sve što vam treba!