Gledam sinoć svog muža i sinčića i u igri i pomislim: ah Romac Čudotvorac jesi li baš morao pronaći onaj najbolji, najpravilniji bez ijedne mane spermić pored kojeg moje stanice nisu imale nimalo šanse pa moj dječak je gotovo pa mala muževa kopija. Šalu na stranu, kod mene je uspjela ta "miksi piksi" metoda iako mi po dijagnozi nije trebala (čini se da sam ja prva počela koristiti tu skraćenicu), a bila sam u 5. IVF-u, kasnije je odlučeno da bude IVF/ICSI. No problem je negdje postojao samo što ga je trebalo otkriti jer pored dobrih nalaza i kod mene i muža nije dolazilo do trudnoće i zato ne mogu reći samo mi bili zdravi i da je sve bilo u savršenom redu, možda medicina u budućnosti otkrije i nas 10 posto neobjašnjivog uzroka neplodnosti.

Na današnji dan, prije dvije godine bila mi je punkcija, a drugi dan, tako kažem i meni je taj postupak bio dio bajke, moj dječak je odlučio napustiti zvijezdu i za tri dana ostati s mamom. Rekao je tada doc P. učinit će sve što je u njegovoj moći i sjećam se kako smo se smijali kada je vratio drugi embrij i kako se već bio „zakoprcao“ pa smo zaključili da on mora opstati. Kako se tada zavrtio sada trči po kući pa mi ponekad dođe da nazovem doc. P i kažem da su mogli pronaći i koji sporiji spermić ha ha ha.

Iskreno, pomalo me i zaboli kad pročitam vaše komentare o doc P. , pa vas kao iskusna u ovom savjetujem, ne mora značiti da je promjena klinike jamac uspjeha mada je moguće da se on dogodi i tako. Znam ženu koja je prošla Hrvatsku, bila u Pragu, pa uspjela u Cita na pragu četrdesetih, ali znam da je to lutanje od klinike do klinike zamka u većini slučajeva, igra živaca, gubitak strpljenja ne dozvolite da vas to zavara.

Voljela bih kad bih mogla dok idete u postupke prenijeti vam dio svog pozitivnog duha, dio snage koji me dizao nakon padova, kad bih mogla pokazati kako da na postupke ne gledate kao teret, kaznu nego kao nešto što će vam donijeti najveću radost u životu.