na fige računam, ali ako ima koja moliva viška, da se predbilježimo,...tresu mi se rukice kad se sjetim...i odlučila sam uzeti nalaz i ne pogledat ga dok doma ne dođem..nebi ni vadila danas da sestra nije rekla da slobodno... i sad sam u strahu ko nikad...a ko za vraga mm dežuran, pa sam sama ko pas...čas sam ziher da bu dobro, čas sam ziher da nema šanse... nekak nikad niš nije onak kak ja želim... bolje da se ne nadam, ali kaj kad sam ja vječni optimist...![]()