mislim da jedino vi znate kako mi je...i mm...kad sam krenula od doma, rekla sam- Bože,molim te bar malo... nikakvo čudo, ništa, samo da je iznad 17...očito je i ta mala stvar koju sam tražila bila previše...izašla sam iz bolnice i nisam gledala u papir, nazvala mm, i pitala ga- da pogledam sada ili doma- on kaže sada, sve je ok, i pogledam- piše 2,39...preteško mi je, i pretužna sam...sve sam pogledala, nisam prerano vadila, i nema greške, a samim time, nema ni nade...i sad mm kaže, pa bumo ponovili u pon, možda naraste... pretužna, i neutješna...