Zahtjevna djeca

[Zuska]

Samo ja je ne zovem zahtjevno nego intenzivno dijete.

prvih par mjeseci njenog života svi smo je opisivali kao intenzivnu. Tad sam je i počela zvati giga jer su joj takve bile reakcije.
Tek kasnije sam skontala da postoji tema o zahtjevnoj djeci, kao i da Sears to zove "djeca s visokom razinom potreba" i vrlo precizno opisuje njihov karakter.

Enchi, zahtjevna je i s bakama i djedovima, ali se izvrsno slaže s njima. I jedni i drugi imaju još po jednog malog unuka i ona im je, kažu, od rođenja puno intenivnija.
S odraslima...uglavnom ih proučava, neke tjera od sebe (bude mi neugodno, ali mislim da to radi većina u toj dobi), no, postoje odrasli s kojima sklizne u prvoj sekundi upoznavanja i potpuno im se preda i traži isto od njih. To se događa rijetko, ali kad se dogodi, ostajem paf gledajući kako brzo, predano i s puno povjerenja gradi odnos. Nedavno nam je bila u gostima moja frendica iz Zg koja nam je zadnji put bila u siječnju i to je bila ljubav od prve sekunde njenog ulaska u stan, mi tri dana skoro nismo postojali za nju, samo ona. Nije ju puštala

Za 2 tjedna krećemo u jaslice pa ćemo vidjeti kako će to proći. Ne znam da li da krenemo s postepenim privikavanjem, da iz dana u dan povećavamo sate provedene u jaslicama, ili da primijenim doktrinu šoka, tipa, prvi dan do spavanja, a drugi dan odmah cijeli.
Prva opcija mi se čini ljudskija, ali imam osjećaj da bi njoj bila korisnija druga, samo mi je bad ako će ostali roditelji tamo biti, da joj ne bude bad što nas nema. Već neko vrijeme pričamo o vrtiću i ona zna da će tamo ići s ostalom djecom, da će biti tete, da će tamo spavati, jesti, igrati se, pjevati i plesati, bla, bla, a svaki put kad je pripremimo na nove situacije odreagira izvrsno.

[enchi]

Cure, zvuči prilično naporno i iscrpljujuće, bez daljnjega ali mene zanima kako vam oni funkcioniraju s okolinom (vrtić, bake/dede, park, prijatelji, škola i sl.)? Jesu li jednako intenzivni kako kaže sillyme ili se postavljaju drugačije? Imam primjer iz vlastite okoline pa me zanima kako vaši?

[mitovski]

J voli ici u vrtic, ali svako jutro se ukopa na vratima i teta mora doci po nju i kazu tete ona ujutro mora dobiti od nas samo svojih 5 minuta i poslije ide dalje najnormalnije. Mi smo htjeli i razgovarati s njom o tome ali tete kazu ne, to je njena potreba i mi cemo joj to dati.
Inace je uvijek hvale da pomaze tetama, da nikada ne udari niti vraca kad nju lupe ali bila su 2-3 slucaja kad se 'otela' kontroli i upozorile su nas, porazgovarali smo s njom i popravilo se.
Jos su nam u par navrata rekle da su primjetile da su joj zadaci koje rade s drugima nekada dosadni tj. da ih vec zna pa njoj zadaju teze zadatke i da je onda zadovoljna.
Sad preko ljeta su preselili i drugi vrtiv jer njihov ureduju i kako su njene tete na godisnjem to joj je jako tesko palo, tesko se privikava na druge tete i prvi puta se dogodilo da je govorila da ne zeli u vrtic.

[trampolina]

U vrtiću je bilo svakako, ovisilo je o njegovoj samokontroli.

Ono što sam primjetila je da nije sa svim odraslima isti, ne traži od svakoga isto. Točnio zna koliko je tko u stanju dati, i nije zadovoljan ničim osim osobnog maksimuma. Nije bitno ako je nečiji skroman, bitno je da daje sve od sebe. Ovo je bilo intenzivno u periodu 2-5 godina, sad su stvari daleko drugačije.

U stvari tek sad vidim da je ovo skupina 1-3, trebala sam se u postovima ograničiti na tu dob, ja cijelo vrijeme pišem onako sveobuhvatno.

[mitovski]

Da i ja sam tek sad vidjela da je 1-3, a trebao bi neko forum od 0-99 pa da pisemo i o zahtjevnim muzevima :D.
Trampolina kod nas je ista stvar s odraslima.

[leonisa]

jeste bili u igraonicama? nama je to pomoglo, otisli smo nekoliko puta prije adaptacije da vidi kako je to biti sa tetama.
jel imas mogucnost ne dati je odmah 2.9.?
puno je laksa adaptacija ako se ne adaptira 10 djece odjednom pa se tata moze vise posvetiti njoj.

[Zuska]

jeste bili u igraonicama? nama je to pomoglo, otisli smo nekoliko puta prije adaptacije da vidi kako je to biti sa tetama.
jel imas mogucnost ne dati je odmah 2.9.?
puno je laksa adaptacija ako se ne adaptira 10 djece odjednom pa se tata moze vise posvetiti njoj.

Hvala na savjetima, da, u biti možemo razmisliti i o tome da ne ide odmah 2.9.
Malo čituckam jasličarske teme i pričam s iskusnijim mamama, imamo u planu prethodno upoznavanje sa zgradom i igralištem...ali da ne zachatavam ovu temu, budem se javila na zaduženi topic kad smislim okvirnu strategiju

[leonisa]

i tata nije tata vec teta :D :tipfelericna:

[maria71]

jedan pogled s druge strane, dakle mm je predložio da odemo na jedan dan kod neke daljnje rodbine a oni imaju 6 godišnje dijete koje bih ja okarkterizirala kao nemoguće, netko drugi kao intenzivno ili zahtjevno ( ovo pišem fakat bez primisli, ja sam ipak old school roditelj ).

ja sam odbila, sa svoje 42 godine mi ne pada na pamet da trošim i minutu svog slobodnog vremena na neke odnose gdje mi dijete koje , ne ulazim zašto i ima li koje dijagnoze ili nema , skače po glavi a svoje vlastito frustiram.


dovoljno frustracija pokupi u školi .

[Storma]

rehab, djeca o kojima mi pričamo ne trzaju na "zato jer sam ja tako rekla" ili "to ti je tako". i ima djece koja, iako su mala, trebaju sistematizaciju i uzasno puno podataka.

[pikula]

Da i nisu nepristojna, divlja ili zločesta, a bome ni nemoguća. Ja bih to radije opisala ovako u jednoj fazi razvoja za tu djecu nije dovoljan pritisak na gumb nego malo kompliciranija šifra. Lupanjem po gumbu koji ne radi se ne postiže ništa. Sa šifrom sve i to vrlo ugodno, samo je treba prokužiti, a to nije niš permisivno. Uvijek je bilo djece i ljudi uostalom kod kojih metode preko koljena mogu nanjeti veću štetu nego kod prosjeka, jel netko čitao Brezu :? Ni ja ne volim da me netko maltretira ni doma ni u gostima i ni sa kim ko me maltretira se uopće neću družiti, ali ako idem u goste prijateljima koji imaju dijete s posebnim potrebama, na to ću pripremiti i djecu i sebe i neću ići umorna i živčana, nego ću odvojiti neko vikend popodne da mogu opušteno biti na raspolaganju za isprekidane razgovore i slušanje. Meni su to dvije različite stvari.

[maria71]

nema posebne potrebe , neodojeno je i razmaženo. u mom svemiru.

primjer:- dođemo i sad prvo iz auta izađem ja pa mm pa mali i ona u plač, jer nije prvo izašao mali i njena mama kaže da opet svi uđemo u auto i izađemo kako ona hoće ????

ma da ne bi

[sillyme]

nema posebne potrebe , neodojeno je i razmaženo. u mom svemiru.

primjer:- dođemo i sad prvo iz auta izađem ja pa mm pa mali i ona u plač, jer nije prvo izašao mali i njena mama kaže da opet svi uđemo u auto i izađemo kako ona hoće ????

ma da ne bi

Joj, moja valjda vec godinu i pol ima epizode u kojima drami sto nismo usli ili izasli iz auta redosljedom koji je ona zamislila (je li prva ona ili brat), ali nismo nikad zbog toga se vratili u auto, niti zbog toga razbijam glavu kako cemo iduci put uci ili izaci. Ponovim da je ponekad prva ona, ponekad brat, ako ima neki konkretni razlog za redosljed joj objasnim a vrlo cesto joj napomenem da prestane bezveze dramiti... Ponekad cak i upali

Ja to pripisujem kombinaciji faktora da uvijek voli sefovati i organizirati stvari, drugo, uvijek pozorno prati da ne bi brat prosao bolje od nje (kombinacija osjecaja za pravednost i malo ljubomore) i trece ima zestoki natjecateljski duh da bude prva. Ali to je sve skupa nesto sto me ponekad nasmije, ponekad malo izivcira, a najcesce me uopce ne dira jer sam totalno oguglala

[mitovski]

rehab, djeca o kojima mi pričamo ne trzaju na "zato jer sam ja tako rekla" ili "to ti je tako". i ima djece koja, iako su mala, trebaju sistematizaciju i uzasno puno podataka.

Koliko sam ja puta rekla ' zato sto je tako i gotovo' ali ne pali, ona ce sto puta pitati a zasto, sve dok ne dobije njoj zadovoljavajuci odgovor.
Evo npr.
J: Mama kako se zove ona curica?
Ja: Ana
J: A zasto?
Ja: jer su joj roditelji dali takvo ime.
J: A zasto su joj dali?
Ja: jer im se svidjalo.
J: a zasto im se to svidalo.....
Itd..., uglavnom to ide i dalje i dalje i dalje i ne pomaze zato sto je to tako i zato sto se meni neda, jedino da joj zaljepim flaster na usta
Maria71 moram priznati da tvoj post ne kuzim a citala sam ga nekoliko puta da shvatim sto si htjela reci.
Dali smatras da su sva zahtjevna djeca ili nemoguca kako kazes i da skacu po glavama drugih? Dali si taj primjer koji si navela poistovjetila s djecom o kojoj pisemo na ovoj temi ili nesto drugo?
Mislim da su se ovdje pobrkale neke stvari jer to sto je djete zahtjevno ne znaci da je raspusteno, razulareno, nepristojno i da njegovi roditelji dopustaju da skace drugima po glavi.
Evo na nasem primjeru, J se jako lijepo ponasa u drustvu, zna sto je pristojno i prvi joj mi nebo dozvolili da nekome skace po glavi.

[rehab]

Koliko sam ja puta rekla ' zato sto je tako i gotovo' ali ne pali, ona ce sto puta pitati a zasto, sve dok ne dobije njoj zadovoljavajuci odgovor.
Evo npr.
J: Mama kako se zove ona curica?
Ja: Ana
J: A zasto?
Ja: jer su joj roditelji dali takvo ime.
J: A zasto su joj dali?
Ja: jer im se svidjalo.
J: a zasto im se to svidalo.....
Itd..., uglavnom to ide i dalje i dalje i dalje i ne pomaze zato sto je to tako i zato sto se meni neda, jedino da joj zaljepim flaster na usta

Meni je ovo normalno za tu dob, a i moj sin to radi. Nisam mislila na razgovore ovakve vrste, niti općenito na propitkivanja i objašnjavanja, nego na cendrajuće kmezave razgovore kakve smo ja i moj sin vodili baš oko tog Trampolininog primjera dana i noći. Dakle, kada ja kažem da idemo u kuću jer je noć, a on cendra i kmeza zašto je noć, nije noć nego je dan, on ne želi da je sada noć i slično. Tu nema pomoći nego presjeći. Kada krenu ta besmislena "zašto" pitanja iz tvog primjera, okrenem situaciju i počnem njega gnjaviti s takvim pitanjima, pa sve završi smijehom. Ali, u tome ne vidim apsolutno ništa zahtjevno, već uobičajeno za tu dob.

[larmama]

Koliko sam ja puta rekla ' zato sto je tako i gotovo' ali ne pali, ona ce sto puta pitati a zasto, sve dok ne dobije njoj zadovoljavajuci odgovor.
Evo npr.
J: Mama kako se zove ona curica?
Ja: Ana
J: A zasto?
Ja: jer su joj roditelji dali takvo ime.
J: A zasto su joj dali?
Ja: jer im se svidjalo.
J: a zasto im se to svidalo.....
Itd..., uglavnom to ide i dalje i dalje i dalje i ne pomaze zato sto je to tako i zato sto se meni neda, jedino da joj zaljepim flaster na usta

probaj ju pitati 'a zašto' ili što ti misliš zašto , to nekad pali za izlazak iz kruga

[mitovski]

nema posebne potrebe , neodojeno je i razmaženo. u mom svemiru.

primjer:- dođemo i sad prvo iz auta izađem ja pa mm pa mali i ona u plač, jer nije prvo izašao mali i njena mama kaže da opet svi uđemo u auto i izađemo kako ona hoće ????

ma da ne bi

Pa tu je problem u roditelju koji ide linijom manjeg otpora.
Nikada nebih dozvolila da njezine zelje maltretiraju druge ili mene i mm-a. J. Isto ima neke svoje redosljede u glavi ali je ucimo da neke stvari mogu a neke ne mogu ali sigurno mece gledati taj film da svi ulazimo i izlazimo iz auta zbog nje.

[pikula]

A i u ovoj dobi 1-3 g meni nitko ne može ići na živce. To su bebe. Čak tamo negdje do pola srednje škole su mi djeca- djeca. Na živce mi počnu ići tek kad odrastu.

[YellowSky]

Pa tu je problem u roditelju koji ide linijom manjeg otpora.
Nikada nebih dozvolila da njezine zelje maltretiraju druge ili mene i mm-a. J. Isto ima neke svoje redosljede u glavi ali je ucimo da neke stvari mogu a neke ne mogu ali sigurno mece gledati taj film da svi ulazimo i izlazimo iz auta zbog nje.

ma da - roditelji.. kad nemate takvo dete
ja imam. njemu je bitno, bitno, prebitno da sve ide dogovorenim redom ili redom koji je zamislio. ucimo lagano, vrlo lagano da moze i drugacije.
ali nece biti preko noci. ni preko godine ima 4.5, super je u odnosu na 2 god, ali nije na nivou koji bi bio recimo pozeljan.
nema veze s tim da neko njemu ispunjava takvu vrstu zelja (nit se polomim da ispunim, nit cu namerno da kontriram, ako je rekao na vreme, i nikog takav zahtev ne maltretira ispunicemo), nego s licnoscu.

[maria71]

ukratko postoje zahtjevna djeca ali postoje i zahtjevni odrasli , kao ja .

[pikula]

Ja ne kužim kakve veze ovaj primjer koji je navela maria71 ima s temom. A i najmanji problem je dijete sa svojom "željom". Djeca imaju pravo lupetati što oće, zato i jesu djeca, ali da mi je vidjeti tu frendicu koja bi me tako prošetala.
To je više za temu kako postaviti granice svojim prijateljicama. Ne znam ja otvoreno kažem da ja u tome neću sudjelovati i odem i pustim mamu da se gomba na miru sa svojim odgojem. KAd su spremni za druženje nek se jave. ALi ako znam da je neko dijete zahtjevno iz nekog konkretnog razloga, a roditelji obzirni i lijepo zamole za strpljenje dok oni nešto riješe, pa Bogu hvala, da ću pričekati da odrade tantrum ili pauzu ili što god.

[leonisa]

htjeli to priznati ili ne, djecu pokusavamo (mi, drustvo) ukalupiti, a neka se djeca "teze ukalupljuju".

[Anci]

Pa tu je problem u roditelju koji ide linijom manjeg otpora.
Nikada nebih dozvolila da njezine zelje maltretiraju druge ili mene i mm-a. J. Isto ima neke svoje redosljede u glavi ali je ucimo da neke stvari mogu a neke ne mogu ali sigurno mece gledati taj film da svi ulazimo i izlazimo iz auta zbog nje.

Pa fala bogu.
Ovaj marijin primjer nije vezan uz temu o kojoj je rijec. Ovo je primjer jednog obicnog permisivnog odgoja.

Iskreno, nemam toga oko sebe. O tome sam samo citala

[Zuska]

Pa fala bogu.
Ovaj marijin primjer nije vezan uz temu o kojoj je rijec. Ovo je primjer jednog obicnog permisivnog odgoja.

X

p.s. i da se zna, lajkala sam Pikulu, dvaput

[trampolina]

Rehab, imamo slične reakcije samo se moj poslije mojih zašto, zašto? razbjesnio-kako se zaboga usuđujem provocirati ga

Flopice, potpis na cijeli post.

Poanta cijele moje tirade na ovoj temi je da je roditelj dužan izdržati svih 116 puta i redovito stavljati granice.
Ono što mene beskrajno živcira je konstantnopreispitivanje i testiranje tih granica, mrzim se vraćati unatrag (u narodu bi rekli 'dišpetožesto dite'). Ali to je u stvari moj problem.

Još me nešto zanima, kako reagirate kad netko odgovoran za dijete ne zna postaviti (i doslijedno braniti ) granice? Bake, djedovi, čuvalice, odgojiteljice?
Pa ih dijete vrti li vrti, a oni šize i šize pa vrijeđaju, lupaju.

Ja jesam u takvim situacijama razgovarala s djetetom (u smislu pozivanja na red) ali nije bilo nekih dramatičnih preokreta. Da se opet ne uhvatite na ovo 'razgovarala' bilo je tu svakakvih pokušaja s moje strane, ispucala sam cijeli arsenal osim udarca (i to mi je jedna misterija-nisam ih nikad udarila a jedino mene slušaju)

Na koji način ste djecu naučili na 'poštivanje autoriteta'? Jer meni to ne uspjeva nikako ako je autoritet 'autoritet'.
Moram priznati da mi to područje malo klizi iz ruku, zanimalo bi me čuti tuđa mišljenja.

[flopica]

ovo o čemu maria piše isto se tako može promatrati i iz perspektive da je dijete zahtjevno jer mu roditelji to dozvoljavaju
meni osobno ne bi palo na pamet da izlazim iz auta po ičijem redosljedu - svog ili tuđeg djeteta ili nekog odraslog čovjeka
i ne, ne bi se družila s takvom djecom ni njihovim roditeljima
to mi je zapravo primjer pogubljenosti u odgoju, ljudi su izgubili kompas
vrlo je lako prijeći tu granicu i zamjeniti neke bitne stvari, zapravo mi je to na neki način i zlostavljanje ne samo ljudi oko sebe već i vlastitog djeteta
jer ga nisu naučili poštivanju tuđih granica, a dužni smo to kao roditelji učiniti; jednom će to umjesto nas učiniti netko drugi, ko zna na kakav način
e sad, neko dijete će poslušati, neko će pitati jednom zašto je to tako i prihvatiti odgovor, neko će pitati 116 puta
ali je na roditelju da ga nauči prihvatiti da je tako
i izdržati pitanja, podpitanja, negodovanje, plač, izljeve bijesa
moja mlađa ne voli vožnju i ne voli sjedalicu ali je zbog toga ne vadim iz iste
kad idemo na put pripremim se, znam otprilike što nas čeka ali je ne vadim u vožnji van i točka
koji put zna biti stresno stvarno ali to je tako i gotovo, već ide na bolje što je starija

[rehab]

Mi smo imali probleme u vrtiću koji su se odnosili na nepoštivanje pravila ponašanja. On nikada nije tukao drugu djecu, razbijao, uništavao, psovao i slično. Ali, npr., svi peru ruke, on neće da ih opere. Djeca spavaju, on ih budi da se igraju s njim. Itd. Odgajateljicama sam dala odriješene ruke da ga slobodno sankcioniraju svaki put kad je to potrebno, i dogovorile smo se da će meni prijaviti neslušanje i nepoštivanje. S njim sam razgovarala i objasnila mu da ih mora slušati kao što mene sluša - to, naravno, nije upalilo. Zato sam morala poduzeti oštrije mjere. Svaki put kad bi došao s prijekorima iz vrtića, nije mogao kući dobiti omiljenu igračku za igranje, nije smio gledati najdraži crtić i slično. Istovremeno, odgajateljice su mu svaki dan posvećivale barem 10-ak min 1 na 1, jer su vidjele da mu je to potrebno. Uspješno smo riješili problem. Bakama, djedovima, tetkama i sl sam prepustila da sami grade svoj autoritet, jer mi se događalo da ga brane kada ga ja sankcioniram zbog nečega što je učinio u njihovoj kući i slično. Zato sam pustila i rekla : vaša kuća, vaša pravila. Brzo im se popeo na glavu i već smo sada u fazi da mu ni oni ne dopuštaju sve, i da polako postavljaju svoj autoritet. Ja moram reći da često to građenje autoriteta nije ni do tebe, ni do djeteta, nego do osobe koja bi trebala biti autoritet. Moj sin istinski poštuje jedinu odgajateljicu u vrtiću koja ne odstupa od pravila i granica, a istovremeno mu daje mnogo ljubavi, pažnje i, koliko god može, vremena. Isto je i sa članovima obitelji. Ako neka osoba nije u stanju izgraditi svoj autoritet pred djetetom, teško ćeš postići da on tu osobu osjeća i poštuje kao autoritet (jer ona to i nije).

[YellowSky]

au, tek sad sam procitala da odrasli traze da se radi tako kako dete hoce! uh, to mi je skroz pogresno!

[palčica]

Na preskok sam iščitala temu i sve mi se čini da smo mi debelo u ovoj kategoriji. Rodio se sa jasnim stavom, valjda o svemu. Ne voli i nije volio kolica, AS, hranilicu, baby gym, viper, cicu. Kad je budan ne miruje, sve ga zanima, u svemu vidi podražaj. Cijeli dan na rukama, usmjerava. Poprilično iscrpljujuće. Prvih 5 mjeseci se pak nije dao dizati na ruke. Želio je ležati na kauču i pozorno pratio program koji bi mu članovi obitelji morali priređivati. Maše, istodobno pjeva, divi se ptici u letu, nogom hvata nešto treće, lako ga je bilo što naučiti pa čak i kad podcijenim da bi nešto upamtio. Zna što hoće, upre prstom i jasan je u svakom pogledu. Jako je emotivan, osjetljiv, hm, možda i naporan i iziskuje jako puno energije i valjda ima sreću da je produkt pedagoških djelatnika ili je to na nesreću, pokazat će se sa vremenom (npr. uvrijedi se ako nekome maše a ta mu osoba ne odzdravi ili ga ne pozdravi dovoljno srdačno). Oboje imamo godina u radu sa djecom i često se znamo našaliti da promatranje njega zna umoriti. Kad je budan traži svaku našu sekundu. I sama sam spadala u ovu kategoriju (ma koliko se ne volimo kategorizirati), ali i sami moji roditelji kažu da nisu mogli vjerovati da od zahtjevne djece postoje još zahtjevnija.
Vidim da se javljaju i roditelji nezahtjevne djece s mišlju da se ovdje dolazi hvaliti o podvizima svoje djece. Meni je bitno pravilno postupiti u odgoju djeteta ovakvog kakvo je. Možda neka djeca lakše neke stvari svladavaju ali ih je teže odgajati - pa se dođe na isto. Ne znam, učit ćemo od njega, učit će od nas. Uglavnom, očekujete upite kako budemo rasli.

[iva1602]

Moj mali ima 18 mj i neurorizicno je dijete, ima poremecaj paznje i kasni malo u razvoju, vježbamo kod defektologa i tak uglavnom on je Ko zvrk al doslovno Ko zvrk, sad je tu, sad je tamo, sad je jedna igračka u ruci pol sekunde, pa onda opet druga.... Sve ga zanima ali strašno strašno kratko... Uglavnom, sad smo došli do faze kad mu nesto nije po volji i nesto mu nedamo on jednostavno legne na pod!!! I to mi radi i vani, u dvorištu.... Kako to riješiti? Ignorirati ili ? Stariji sin mi to nikad nije radio. A i ne mogu ga bas ignorirati ako glavom leži na asfaltu koji ga pika. Koma. Danas je to prvi put napravio kad je htio dirat kisne gliste a ja mu nisam dala. Legao na pod. Uzas. Do sad je znao sjesti, a sad legne...

[rehab]

A i ne mogu ga bas ignorirati ako glavom leži na asfaltu koji ga pika. Koma. Danas je to prvi put napravio kad je htio dirat kisne gliste a ja mu nisam dala. Legao na pod. Uzas. Do sad je znao sjesti, a sad legne...

Meni ove dvije rečenice daju naslutiti da možda imaš prestroga pravila - ispričavam se ako griješim. Ja bih mu na tvom mjestu zabranila ono što je opasno po zdravlje i život, a ostalo bih pustila. U prijevodu, pustila bih ga i da leži na asfaltu koji ga pika i da dira kišne gliste. Ako ga asfalt pika - neka sam primijeti da mu je neugodno, da mu smeta, i neka odluči ustati. Ako voli ležati na asfaltu, očito je da mu takav podražaj odgovara. Neka dira i kišne gliste, samo pazi da ih ne potrga ili slično. Djeca su u ovoj dobi prepuna znatiželje, sve hoće istražiti i iskusiti, a istodobno se približavaju negativističkoj fazi kada počinju osjećati svoju zasebnost spram roditelja i bore se za svoj identitet. Pusti ga da istražuje i pusti ga da sam donosi svoje male sitne odluke tipa hoće li ležati na neugodnom asfaltu ili će ustati. Uštedjet ćeš si puno živaca.

[Peterlin]

Dobro si prošla... Moj stariji je lupao glavom o pod! I da - ignoriraj!

[iva1602]

strAh me da se ne ozljedi ak ignoriram. i glavom je lupao o pod , neki dan....

[stray_cat]

kod takvih teskih emocionalnih ispada kao prvo trebas klinca osigurati da se ne ozljedi. idealno bibilo preusmjeriti paznj prije nego sto dodje do incidentaaloncica


ako vec krene scena trebas ga dobiti da sto prije pocne disati jer time preusmjeravas paznju

ja sam radila tako sto sam mu davala popiti vode. dio riditleja radi na puhanje balona od sapunice. nosis non stop sa sobom vodu odnosno tu bocicu sa smjesom za puhanje balona od sapunice

sad vec godinu u pol sebastina je ulovio foru sa puhanjem pravih balona (ude to u skoli) i bijes i frustraciju upuse u balon. onda se sa tim balonom mogu igrati jer je ljutnja bezveze, mozes pustiti balon da odleti i ispuse tu ljutnju mozes balon probusti i mozes ga odnijeti kuci ali ga tad moras i ukrasiti

kad pocne hiperaktivno ventilirati jer se prepunio informacijama onda nam pomaze joint compression tehnika, radim samo ramena i glavu.bilo kad bilo gdje. nakon toga je mir oko sat i pol

[Mojca]

A zašto mu jednostavno nisi dala da dira kišne gliste?

[Anemona]

A zašto mu jednostavno nisi dala da dira kišne gliste?

Ovo je i meni prvo palo na pamet, ali ok, može biti neki drugi primjer npr. dijete želi dirati nešto stvarno opasno.

stray cat, interesantno mi je ovo s disanjem, nisam nikad čula, a to mi je automatska reakcija kad je dijete "izvan sebe" (od najranije dobi).
Npr. nešto ga jako boli (ozljeda) pa plače, ja ga smirujem i govorim mu kako da diše, onda on mene oponaša u disanju i vrlo brzo se smiri.

To je sistem doslovno mu govorim: smiri se, polako,... udahni, izdahni,... i onda počnem i ja tako na glas disati, on me imitira i to je to.

[Jurana]

Pa znaš da u američkim filmovima uvijek dišu u

[Mojca]

stray cat, interesantno mi je ovo s disanjem.

Mjehurići su super fora.

[Anemona]

Inače u toj ranoj dobi, meni nekako nije bila opcija pusti ga da urliče, ili da udara glavom o pod,... uvijek sam nastojala preusmjeriti pažnju na nešto što ga inače zanima.
Npr. avioni na nebu, kesteni u travi, mačka, pas,....

[stray_cat]

sad sam procitala sto je napisano...

isprike zboge pomjesanih slova, pisem na laptopu prepunom mrvica i borim se sa rasporedom slova jer ne gledam...

[palčica]

I meni se sviđa ta priča sa mjehurićima.
Također bih pustila da dira kišne gliste. Baš smo i mi ovih dana puževe doticali.

Može i preporuka neke smislene literature, ako to postoji. Malo mi je pomogla knjiga Zahtjevna djeca, doduše koncentrirala sam se na našu preosjetljivu skupinu. Naravno da osjećam grižnju jer sam mrtva od umora već na pola dana.
I da, Peterlin, ako se sjećam dobro, ti imaš jednog osjetljivka ili netko drugi? Malo me zanima ta osjetljivost na podražaje, a sa druge strane stalna potreba da podražaji postoje. Zbunjena sam.

[Mojca]

Mi smo jučer proveli popodne na dvorištu, u pospremanju, pa mi nije bila non stop 100% na oku.
I u jednom trenu dotrči "mami, mami, mami..." stisne se uz mene, pokazuje kažiprst... što je bilo? Nemam pojma. Zagrlimo se malo, pomazimo i sve ok... krenem gledati što je bilo.... i skužm puža golača na ogradi od gredice. Možda je to? Pokažem joj ga, ona ne želi bliže... ok, njega je dotaknula, zato frka...pa joj se nije svidio osjećaj (inače ne voli dirati ili jesti ništa gnjecavo). Kasnije ja nađem kišne gliste ispod jedne tegle. Zovem ju da ih pogleda. Pričamo o njima, hoćeš ih dirati, pitam. Ne.
Hoću reći, mi smo ti koji ih trebamo i pustiti da istražuju svijet i upoznavati s njim... i nema tabua, osim u opasnosti, a tad to treba izričito naglasiti.

[Anemona]

larmama, odličan savjet.
I mi smo povremeno znali bombardirati protupitanjima:
- a zašto te to zanima? Ideš se predstaviti?
- a koje ime se tebi sviđa?
- ...

[Beti3]

Mojca, sličica! Rastop.

Ma koga briga da li je dijete zahtjevno ili ne. Čim ga imaš sreća je. Pa uzelo ti i svaki atom snage. Nema veze.

[mayato]

Mi smo sada u fazi vječitog “zašto“,ali iznenadila sam samu sebe strpljivoscu...ooooo daaaa....sve je zašto i opet zašto do kasno u noc....a ja,ne bi vjerovali imam na sve odgovor....ako se dogodi da dođemo do krajnje točke onda ja nju upitam što ona misli “zašto“,odgovori mi ako zna i kraj

[palčica]

Došla sam se samo pojadati.
Na izmaku smo snaga, tanjušnih živaca, ičega. U ovom trenutku mislim da nisam dorasla biti dobra majka djetetu "s visokom razinom potreba". Cendranje je sada zamijenio neki uvrijeđen sam plač. Na oblačenje reagira nekim kočenjem i zabacivanjem glave unazad. Tješim se, nije to tantrum, možda je, ne znam, to mi je još najmanji problem. Za ostalo nema bacanja, čupanja i sl. samo taj plač. Hipersenzibilan je. Cijeli mi se dan čini kao jedan projekt, na kraju kojeg ja budem isisana maksimalno. Sve je projekt. I igra, i hranjenje i šetnja. I sada mi ništa ne znači činjenica što je bistar, što je vedar, što toliko toga zna, što je srdačan.... Jutarnji primjer - uvrijeđen je, plače jer mu nisam otrgnula grančicu sa kojom maslinom - nema ih, otpale su, pobrane su, ne znam, mogu mu samo ponuditi grančicu i pojašnjenje. On ipak želi tu malsinu. I tako je cijeli dan. Tako ga je teško zadovoljiti ili kako god s eto zvalo, te njegove velike apetite.

[rehab]

Došla sam se samo pojadati.
Na izmaku smo snaga, tanjušnih živaca, ičega. U ovom trenutku mislim da nisam dorasla biti dobra majka djetetu "s visokom razinom potreba". Cendranje je sada zamijenio neki uvrijeđen sam plač. Na oblačenje reagira nekim kočenjem i zabacivanjem glave unazad. Tješim se, nije to tantrum, možda je, ne znam, to mi je još najmanji problem. Za ostalo nema bacanja, čupanja i sl. samo taj plač. Hipersenzibilan je. Cijeli mi se dan čini kao jedan projekt, na kraju kojeg ja budem isisana maksimalno. Sve je projekt. I igra, i hranjenje i šetnja. I sada mi ništa ne znači činjenica što je bistar, što je vedar, što toliko toga zna, što je srdačan.... Jutarnji primjer - uvrijeđen je, plače jer mu nisam otrgnula grančicu sa kojom maslinom - nema ih, otpale su, pobrane su, ne znam, mogu mu samo ponuditi grančicu i pojašnjenje. On ipak želi tu malsinu. I tako je cijeli dan. Tako ga je teško zadovoljiti ili kako god s eto zvalo, te njegove velike apetite.

Palčice, pa tek sada vidjeh da su naši klinci vršnjaci Moj se isto ovako ponaša, a tako se ponašao i stariji, samo je meni to normalno ponašanje djeteta te dobi Ili sam ja imala dvojicu sa visokom razinom potreba, ali nisam to prepoznala Meni se ipak čini da si ti ta koja je hipersenzibilna, pa se dovijaš što ćeš i kako ćeš da mu udovoljiš. On je malo dijete koje još nije razvilo svoje komunikacijske i kognitivne sposobnosti, i naravno da ne može razumjeti zašto sad nema te masline. Plač je jedino čime se ono može izraziti i jedini način na koji ti može poručiti : ja želim tu maslinu, zašto sada nema masline, a prije je bila tu ? Možeš mu ti objašnjavati pet dana što se dogodilo s tom maslinom i razbijat glavu zbog njegovog plača oko masline, ali nećeš promijeniti njegovo stanje. On će i dalje, kao i većina mališana njegove dobi, plakati za tom maslinom dok konačno ne skuži da je više nema. I tako i za svaku drugu stvar. Pokušaj malo sagledati stvari iz drugog kuta i nemoj gledati na svaku sitnicu s tolikim emocijama. Vjerujem da je baš to razlog zbog kojeg se osjećaš isisano na kraju svakog dana. Been there...

[martinaP]

palčice, meni je najteže bilo u periodu između godine i 2 i pol godine. Tek poslije s curom sam shvatila kako sve može biti jednostavno .

[palčica]

Zaista sam sada u razdoblju kad imam osjećaj da više ne mogu, a moram, i mm i ja smo na izmaku snaga, a da ironija bude veća godinama smo sudjelovali u podizanju druge djece (pedagoški r.). Daješ toliko, a on traži još, još i još. Imam osjećaj da ono što nekom djetetu treba u tjedan dana mi saberemo u pola dana. Da ga nisam rodila ne bih vjerovala da postoje ovakva djeca.
Zar postane biti jednostavno? ILi se naučiš živjeti s tim?

[martinaP]

Zaista sam sada u razdoblju kad imam osjećaj da više ne mogu, a moram, i mm i ja smo na izmaku snaga, a da ironija bude veća godinama smo sudjelovali u podizanju druge djece (pedagoški r.). Daješ toliko, a on traži još, još i još. Imam osjećaj da ono što nekom djetetu treba u tjedan dana mi saberemo u pola dana. Da ga nisam rodila ne bih vjerovala da postoje ovakva djeca.
Zar postane biti jednostavno? ILi se naučiš živjeti s tim?

Postane jednostavnije. Moj je sad sa sedam godina divan, uspijevamo se dogovoriti, škola ok (prvašić, još nije svjestan koliko mu je dosadno , srećom učiteljica je za sad dobra - to je više za temu o darovitima), vannastavne ok, ma divota.