Zahtjevna djeca

[Storma]

Surfam malo o iskustvima roditelja i podsjećam se kako dragi Juul navodi da će autonomna djeca prihvatiti roditelje tek kad nauče kako da im se bez nametanja, motiviranja, objašnjavanja ili manipuliranja stave na raspolaganje. Kada roditelji puna srca kažu da njihovoj osobitosti, ta će djeca prestati govoriti ne njihovoj brizi i odgoju. - no pitam se kako ovo ide u praksi?
Mm i ja se raspadamo.

Lako, čim shvatiš gdje griješiš Ovo je inače standardna točka postajanja odličnog roditelja, neovisno o tome kakvo je dijete. Neki su odmah takvi, neki moraju naučiti biti takvi. Prestaneš gledati dijete kao nešto što trebaš popraviti. Prihvatiš ga takvog kakav jest, i nalaziš načine da funkcionirate (jer smo mi odrasli, a oni su ipak djeca). Kažeš mu da TEBI smeta/ide na živce/štogod ono što radi, ali da je s NJIM sve ok (eventualno se ružno ponaša).
Raščistiš sa sobom da imaš takvo dijete, da niste kompatibilni ali ćete raditi na tome.
Malo pomicanje fokusa, ali totalno drugačija dimenzija.

[trampolina]

Palčice,

"Kada roditelji puna srca kažu da njihovoj osobitosti, ta će djeca prestati govoriti ne njihovoj brizi i odgoju. - no pitam se kako ovo ide u praksi"

jedino ovo nas je i spasilo. Ide to jako dobro u ptaksi, ali ne postoji ništa teže što sam napravila u životu.

Teško je prigrliti ono što te lansira u sekundi. A istovremeno biti onaj koji postavlja granice.

[palčica]

Peterlin - savršenog je zdravlja. Sve je ok. Nikad bolesni - mada planiram iz prevencije testirat na hranu......pred drugima je divan, umiljat, ima svoje tehnike zavođenja i mamljenja uzdaha. Ostalo je krajnje iscrpljujuće, vidim kad mm koji je sinonim za zen izbaci iz cipela. Pregovori, polako, bez nametanja, s puno strpljenja, rada, dozirano.....sve je ponekad tako teško i složeno s njim. Toga sam najviše svjesna kad zaspi navečer, a ja sjednem sama sa sobom, kako me pritisak popušta.

trampolina - ako ti se bude dalo malo mi natipkaj o tome.

[leonisa]

trampolina i ja cekam napismeno :D

[trampolina]

Storma će napismeno, njoj to bolje ide

Ali nisam sigurna da uopće znam kako sam to napravila.

[palčica]

Kako mi je jučer jedna frendica poslala poruku (sinko joj je na pragu mog) - "bože, kako volim to svoje dijete, ali svejedno se danas želim baciti s balkona".

[Blekonja]

palčica moja to sam ja baš neki dan rekla mužu!

[leonisa]

ko to nije reko x puta? :D

[Blekonja]

ko to nije reko x puta? :D

ja se s prvom ne sjećam da sam ikad rekla (što ne znači da nisam), ali kažem, ne sjećam se

[Lili75]

ko to nije reko x puta? :D

Ja nisam nikad majke mi moje.

S tim da je moje prvo dijete iznimno razumno i easy going (svi mi na njoj zavide ),a i sin se ugleda na sekin primjer, tako da i s njim stvarno nije teško. Dušu bi griješila kad bi rekla nešto takvo, al to je samo zato što su djeca na mene a ne na mm imaju moj karakter. Mali zadovoljni veseljaci!

[Zuska]

Naš ciklus Unicefovih radionica "Rastimo zajedno" je upravo završio i ok je sve to, ali nisam čula ni saznala ništa pretjerano novo, sve sam to već prije čitala kod Searsa, Juula, Leach...i na forumu...i dosta tih stvari primjenjivala. Zapravo, ono u čemu su mi radionice pomogle je da shvatim da smo na pravome putu. Plus, upoznala sam i neke nove mame..i ponovo shvatila da smo mi najgori spavači

Zapravo, te radionice bi najviše pomoglo onima kojih tamo nema, onima koje to ne znaima; kod nas su se skupile sve redom angažirane majke i poneki otac.

Palčice, ono što sam saznala kroz različite razgovore jest da su prve tri najvažije, ali i najteže, mnogima bude lakše kad dijete napuni tri godine (naravno, ako se u dijete investiralo dovoljno ljubavi i pažnje, neka djeca tek tada postanu problem). Pa izdrži

Joj, da...radionice su mi pomogle i da shvatim nešto što sam i prije znala, ali sad sam onako odlučnije to shvatila - da roditelji trebaju brinuti o svojim potrebama jer će zadovoljni roditelji biti bolji roditelji, osim toga, tako djetetu pokazujemo pozitivan obrazac ponašanja (svačije su potrebe važne itd).
Nema savršenih roditelja, svi griješe; a traume se djetetu ne događaju tako lako. Zato se ponekad dijete (ne beba) treba naučiti s nošenjem frustracija (ne može dobiti sve odmah, niti može biti stalno u centru pažnje) i s dosadom (ne treba ga stalno zabavljati).

Nama je lakše otkako priča, zato što su se frustracije značajno smanjile, lakše izrazi potrebe i nezadovoljstva, još uvijek ima napade tuljenja i cendranja, ali svaki put joj kažem da treba reći što želi, a ne tuliti jer je ne mogu razumjeti. Sad mi nije nikakav problem ostaviti je da plače ako hoće nešto nerazumno i to joj kažem (možeš plakati do sutra, ne dam) pa su zapravo takve scene rijetke jer se par puta istulila i onda je shvatila da nema vajde.

Sad se borimo s nošenjem, neće hodati gradom, hoće se stalno nositi iako hoda već godinu dana, a trči, penje se i skače više od pol godine. Nošenje joj je komotno, sve vidi, stalno nešto pričamo i komentiramo...ali meni (nama) pucaju leđa, ima 12 kila..i odlučila sam da je vrijeme za hodanje pa sam prošli tjedan upotrijebila sve moguće metode uvjeravanja, ucjenjivana i zastrašivanja, postupno gradirajući...čak sam držala telefon u ruci s prijetnjom zvanja Djeda Mraza kojem će morati vratiti poklone. Upalilo je..svaki dan hoda sve više...jučer se nismo dugo borile, hodala je pola puta kao nešto što se podrazumijeva ).

No, otkako priča shvatili smo da je dosta osjetljiva... Noću često govori, viče i plače, zapravo noću vari dan i događaje i onda shvatim što sve proživljava i sanja. Ne samo događaje, ljude....već i slikovnice i priče. Zna doći do mene i spomenuti događaj o kojem nije riječ rekla mjesec ili dva, ali onda danima hoće o tome pričati...uglavnom su to neki po nju emotivni događaji... Osjetljiva je i sve joj se baca na spavanje, tj. apsolutno svaka stvar joj utječe na spavanje. Uf.

Nemam savjet za tebe, Palčice, osim da ti šaljem puno vibri..i da idete dan po dan. Puno objašnjavanja, puno zagrljaja...isplati se kasnije...

[palčica]

Hvala cure, imam na umu te radionice. Otišla sam na jednu od centra uma, dobila potvrdu o zahtjevnom djetetu i čekala da mi kažu kako nešto radimo krivo. A oni meni da i ja slobodno plačem.
Baš to Zuska, izazov je sve te teorije sprovesti u praksu.

[Lili75]

Hvala Zuski na ispravnom nazivu radionice pobrkala sam u glavi sve te akcije od unicefa

rekla bih da je Zuska napisala par bitnih stvari koje vrijede kod svakog odnosa roditelj-dijete:

"...radionice su mi pomogle i da shvatim nešto što sam i prije znala, ali sad sam onako odlučnije to shvatila - da roditelji trebaju brinuti o svojim potrebama jer će zadovoljni roditelji biti bolji roditelji, osim toga, tako djetetu pokazujemo pozitivan obrazac ponašanja (svačije su potrebe važne itd).
Nema savršenih roditelja, svi griješe; a traume se djetetu ne događaju tako lako. Zato se ponekad dijete (ne beba) treba naučiti s nošenjem frustracija (ne može dobiti sve odmah, niti može biti stalno u centru pažnje) i s dosadom (ne treba ga stalno zabavljati). "

Treba postići raditi sve to bez grižnje savjesti

[leonisa]

Treba postići raditi sve to bez grižnje savjesti

ovo je najbitnije.
bas sam danas pricala frendici koliko je s drugim lakse, to sto se tice griznje savjesti.
tocno se sjecam koliko mi je vremena trebalo sa starijom da to osvjestim, da prestanem razmisljati hoce li joj bas taj moj ne u tom trenu i njeno plakanje, cendranje, zelje i prohtjevi ostaviti neku traumu, bas taj tren biti neka presudna prekretnica u kojoj ce pogresno skrenuti njen karakter i psiha. majko moja, koji je to teret. uzasno nesto. i samo sam radila sranje jer je ona osjecala tu moju nesigurnost.
s drugom mi je puno puno lakse. jucer sam bez beda radila kolace dok je ona cendrala pokraj moje noge jer je htjela nesto. mene. a ja sam bila u kolacima. sa starijom u toj dobi bi ostavila sve, doslo bi do raspada sistema i samo bi se vrtile u krug. mladja je jucer svoje ocvilila, skuzila da ja radim nesto drugo i otisla se sama igrati. i nije mi uopce bilo bed. zapravo sam bila zadovoljna, pjevusila. a kad sam zavrsila, s njom sam se valjala po podu i obje smo umirale od smijeha.
sa starijom sam ucila kako reci ne bez griznje savjesti, s mladjom to prakticiram, bez griznje savjesti :D

nisam isla na unicefove radionice, vec na juulove, familly lab ako me pamcenje ne vara, na par njih dok nisam shvatila da sam i onako to sve usvojila iz knjiga. ali mi je dobro doslo da mi potvrdi ono sto sam shvatila.

isto tako je u skoli bila radionica udruge suncokret, pa sam i tu shvatila da pricaju sve oni sto sam "naucila" od juula, searsa, iskustva, foruma i proslosti.

[Lili75]

ovo je najbitnije.
bas sam danas pricala frendici koliko je s drugim lakse, to sto se tice griznje savjesti.
tocno se sjecam koliko mi je vremena trebalo sa starijom da to osvjestim, da prestanem razmisljati hoce li joj bas taj moj ne u tom trenu i njeno plakanje, cendranje, zelje i prohtjevi ostaviti neku traumu, bas taj tren biti neka presudna prekretnica u kojoj ce pogresno skrenuti njen karakter i psiha. majko moja, koji je to teret. uzasno nesto. i samo sam radila sranje jer je ona osjecala tu moju nesigurnost.
s drugom mi je puno puno lakse. jucer sam bez beda radila kolace dok je ona cendrala pokraj moje noge jer je htjela nesto. mene. a ja sam bila u kolacima. sa starijom u toj dobi bi ostavila sve, doslo bi do raspada sistema i samo bi se vrtile u krug. mladja je jucer svoje ocvilila, skuzila da ja radim nesto drugo i otisla se sama igrati. i nije mi uopce bilo bed. zapravo sam bila zadovoljna, pjevusila. a kad sam zavrsila, s njom sam se valjala po podu i obje smo umirale od smijeha.
sa starijom sam ucila kako reci ne bez griznje savjesti, s mladjom to prakticiram, bez griznje savjesti :D

nisam isla na unicefove radionice, vec na juulove, familly lab ako me pamcenje ne vara, na par njih dok nisam shvatila da sam i onako to sve usvojila iz knjiga. ali mi je dobro doslo da mi potvrdi ono sto sam shvatila.

isto tako je u skoli bila radionica udruge suncokret, pa sam i tu shvatila da pricaju sve oni sto sam "naucila" od juula, searsa, iskustva, foruma i proslosti.

leonisa,

[palčica]

Zuska - također imamo ta buđenja i plakanja noću....onda do vremena kad legnem u krevet s njim moram ga nunati i držati za ruku još nekoliko puta, čini mi se da i on dugo žvače svoj dan...a da je intenzivan, je.....danas nije sjeo od 6 ujutro na minutu....sjedne na pod, vezicu uvuče u rupicu od slikovnice i opet ustajanje i akcija.....neumoran je, da, intenzivan - suptilnije zvuči.
leonisa - baš si dobro sve to rekla. Mame sa jednim djetetom nerijetko muči grižnja savijest. Vidim po sebi, ostala sam doma da mu se posvetim, zanemarujem sebe i svoje potrebe i vidim koliko mi znači i sat vremena odmaka od djeteta, napunjena sam, itekako.

[Lili75]

Zuska - također imamo ta buđenja i plakanja noću....onda do vremena kad legnem u krevet s njim moram ga nunati i držati za ruku još nekoliko puta, čini mi se da i on dugo žvače svoj dan...a da je intenzivan, je.....danas nije sjeo od 6 ujutro na minutu....sjedne na pod, vezicu uvuče u rupicu od slikovnice i opet ustajanje i akcija.....neumoran je, da, intenzivan - suptilnije zvuči.
leonisa - baš si dobro sve to rekla. Mame sa jednim djetetom nerijetko muči grižnja savijest. Vidim po sebi, ostala sam doma da mu se posvetim, zanemarujem sebe i svoje potrebe i vidim koliko mi znači i sat vremena odmaka od djeteta, napunjena sam, itekako.

palčice pripazi na ovo,ne smiješ u potpunosti zanemarit svoje potrebe ni zbog koga, ni djece, ni muža.
A koliko dugo si planirala ostat s malenim doma? Hoću reći nisam sigurna ako se ti tako osjećaš kako pišeš koliko je to dobro za njega i tebe, možda da radiš na pola radnog vremena ili tako nešto? znam da su neke mame rekle da su se djeca (a i one) preporodila kad su djeca krenula u jaslice, osobno nemam iskustvo jer su moji išli u jaslice odmah (s 15 i 13 mj starosti).

[palčica]

Planirala sam do treće ali mislim da će biti do druge. Mm će do treće taj dio dana biti doma sa djetetom, mada sam ja za vrtić. Ulovit ću se i postdiplomskog, nadam se, jer mi treba fizičkog i mentalnog odmaka, kao pravoj nemajci.

[Zuska]

jer mi treba fizičkog i mentalnog odmaka, kao pravoj nemajci.

Ne razumijem ovo, kakva nemajka? Zašto bi bilo kakav odmak imao veze s nemajčinstvom? Povremeni odmak od bilo čega, pa i od roditeljstva je ne samo dobar, nego i nužan.
Možda postoje osobe koje sebe realiziraju samo kroz aspekt roditeljstva, ali mislim da to nije na kraju dobro za djecu. Dijete treba uzore, a to su roditelji koji brinu o njima, ali i o sebi, o svojem zdravlju, interesima, okolini, društvu itd.

[palčica]

Slažem se Zuska s tobom, ti najbolje znaš da te svoje zahtjevniće voliš najviše na svijetu, da imaju oni svoje posebne čari i prednosti, da tu nerijetko treba jako puno energije, ali i punjenja. Za dobrobit oboje treba se katkad odmaknuti.

[palčica]

Baš to. Zapravo nisam nikada ni htjela da je drugačiji, zadivljuje me i stalno iznenađuje u različitim smjerovima - osim u trenutcima mog umora i iscrpljenosti. Emotivna i fizička angažiranost od 24 sata koja dovede do nekompatibilne mame, a hipersenzitivac i akcijaš u njemu traže svoje. Ono što je Zuska pisala - pozitivan obrazac - roditeljka koja ima svoje potrebe i upražnjuje ih. Toga se sada držim.
Kukat ću ponekad, ko vam je kriv što ste mudre.

[Nesilica]

I ja se javljam na temu kao Mama jednog zhtjevnog djecaka od skoro 3 godine. Ne moram ni pocinjati pricu koju sve vec znate sa svojim klincima... Otkako sam ga iznjela iz rodilista vidjelo se da je drugaciji, na sisi non stop, nece kolica, bezbroj budenja sve do 2,5 godine, tantrumi...Muz i ja smo uvijek dosljedni, ne znaci ne, postavljamo granice ali on ne moze a da nas skoro svakodnevno ne testira. Sto god da trebamo napraviti nista ne moze ici po loju. Potrebno je toliko objasnjavanja i opreznosti s obzirnom na njegov karakter da se stvarno osjecam kao da hodam kao po ljuskama od jaeta. Postala sam anksiozna i stalno ocekujem neku novu komplikaciju.
Sada sam trudna 20 tj. sa drugom bebom i stalno sam u panici i strahu. Sve me stisce u prsima, ne mogu se opustiti, ne mogu gotovo nista nego si samo mantram: " samo da ovo drugo ne bude kao prvo." Kolik god da volim svoga sina mislim da jos jednog takvog nebi mogla prezivjeti. Tocno se sjecam koliko mi je bilo tesko sa njime kao bebom sve do toga da mi je postalo odbojno sve sto ima veze sa bebama, krevetici, robica.... I sada ne mogu uzivati u trudnoci, ne veselim se, gledam na sve kao pogresku i stalno me iznutra jede Taj paranoicni strah od te druge bebe. ( ako je moguce razviti poremecaj licnosti u odrasloj dobi onda sam ga ja svakako zaradila). ne znam vise kako da si pomognem. Bojim se malih beba. Iztraumatizirana sam.

[palčica]

Nesilice, vjerujem da imaš ptsp od početka roditeljevanja, ima nas, no probaj si malo dati odmaka od djeteta ako ikako možeš - nama je to itekako poboljšalo situaciju i sada nam je odlično, zaista je - budemo umorni ko psi ali nema frustracija i lijepo nam je. Odmori, udalji se na koji sat, meni je to itekako pomoglo - vrijeme za sebe i da se napunim. Druga stvar, zaista ga počni gledati na drugu način, ne kao problem i izvor problema, nego kao životni izazov, jedan zadatak na kojem ćete ti i mm skupa raditi i rasti paralelno sa djetetom. I kako Juul kaže njeguje njegovu posebnost i činjenicu da je zahtjevan. I ne očekuj da bude drugačije, jer neće i neka je takvo kakvo je. Mislim da ta dosljednost kod z. djece ne pali i trebaš možda biti malo fleksibilnija (kao i u svemu u životu), neka djeca ne vole naredbe, imaju tu svoju autonomnost od kolijevke i samo stvaraju dodatni otpor pa treba pronaći formulu kako s njima na što uspješniji način postići suradnju. Meni je pomogla i ohrabrila me knjiga Zahtjevna djeca i Pronađite blago u svojoj djeci. Vjerujem da ih ima još boljih, cure će bolje znati. I prestanite hodati kao po ljuskama jajeta. To je bila i naša pogreška, strah od njegovih burnih reakcija. Nije lako, ali potrebno je i njemu da se suoči sa svojim negativnim osjećajima, da u prve tri ima svoje mini frustracije i probleme kako bi se kasnije lakše suočavao sa većim problemima kroz život. I neka te tješi da su dječica obično različitog karaktera i da s razlogom dobijemo takve mališane. Držite se!

[mayato]

Nisam čitala sve postove, nemam snage ni vremena, ali došla sam se tu izjadati pa kud puklo jer bojim se da bi se moje jadanje moglo okrenuti protiv mene, naime grižnja savjesti me ubija. Osjećam se kao zadnja najzadnija najgora mater na svijetu. Koja uopće ne zna kako sa svojim djetetom.
Ona ima 3,9 godina.
Nas dvije smo 1 na 1 većinu vremena. Tuje i tata, ali tata je onako, u prolazu...nažalost, nema s njom roditelj-dijete odnos, nego on je čovjek, a ona pijavica kojoj on sve dozvoljava i kad mu je dosta, ode piti kavu i nema ga...ja ostajem s njom.
Ona je inteligentno dijete, društveno, zaigrano, veselo, ali, eh...dolazimodo onoga ali, ona je - kako da seizrazim, pomalo divlja. Neobuzdana.
Voli crtati, učiti slovaa i brojeve, voli sjediti samnom i učiti, sve što ima veze sa školom koja ju fascinira, to radi.
Pokušali smo s vrtićem - propalo.
Pokušali smo sa sportićima - neće.
Zbor - neće.
Ritmika - neće.
Ona ne želi uopće ništa osim solo čitati i pisati.
I ok.
Ali, kad nama netko dođe, npr. evo, jučer mi je bila frendica s malom. Moje dijete se pretvori u razulareno, divlje, neposlušno i cendravo čudovište. Mala od frendice sjedi na podu i čita, a moja se baca preko kauča, dere se, skače, ne možeš razgovarati od nje. I nije to samo kad netko dođe. Kad odemo u ZOO ili negdje, njenom durenju na moje NE nema kraja. Kao da je u pubertetu.
Kaže mi:"Makni te svoje zmazane ruke od mene. Ne diraj me!"
Na svako moje NE ja dobijem polu-histeričnu scenu. Ne tučem ju. Ne stavljam je u kut. Ne davim ju monolozima o njenom ponašanju.
Kažem joj da je neposlušna i da ja volim nju, beskrajno, ali ne injeno ponašanje. Njeno ponašanje me čini tužnom.
Njeni ispadi, njene scene, njene histerije ako nešto nije po njenom su već stvarno zamorne. Da ne pričam o neposluhu. Neće da mi da ruku, neće da vozi bicikl polako negokao majmun trčim za njom, kad smo u gradu samo se mene čuje kako vičem "ne ovo, ne ono". I onda, kad vidi da je prekardašila uporno ponavlja "oprosti, mama, neću više..." Ali to njeno oprosti nema nikakvu težinu kad za 5 minuta napravi istu stvar.
Ona je već dovoljno velika da može shvatiti.
A ja očito nemam pojma kako više s njom baratati.
Kazne ne pale, tipa da ode u svoju sobu. jer, kad ode, svakih 5 sekundi me pita može li van i to uz scene plača i urlanja...ona se sva zaceni od suza...
sve sam zbrda-zdola napisala...imam osjećaj da sam u svim koracima, od samoga starta sve kiksala, sve samkrivo napravila, sve moje odgojne metode su smeće i ja sam totalni promašaj...da sam se drugačije postavljala,ona bi bila drugačija. Ovako, osjećam kolutanje očima kad odemo u dućan, a ona pogasi sva svjetla i to jojje superb zabavno unatoč svim prethodnim objašnjenjima da se to ne smije raditi.
Osjećam zgražanje drugih kad ju pokušavam uloviti dok trči po cesti da ne izleti pod auto.
Crvenim se kad mi dođe rodbina s malom djecom koja su mirnai sjede po 2-3 sata na istom mjestu i igraju se, a moja M. kao uragan nosi sve pred sobom.
Osjećam se kao totalni promašaj...
Pa sad, ako mi i vi ovdje kažete da jesam, onda sve nek ide vrit...

[maria71]

nisi.

mala je zahtjevna.

i problem je u tati što joj sve pusti.

[Tanči]

nisi.

mala je zahtjevna.

i problem je u tati što joj sve pusti.

Tak je.
Tata ti ruši autoritet, a mala je očito i zahtjevna i temperamentna.

[sirius]

Tvoj najveci problem ( za pocetak ) jest da se ubijas od griznje savijesti.
kao prvo , stani na loptu , duboko udahni i prestani se osjecati lose. Ti si roditelj i budi glavna.
ti si glavna bez obzira na njezinu inteligenciju , njezinu kolicinu energije, njezine zelje...
ti si glavna. Ne moze ona odlucivati o svemu. Previse je to odgovornosti za tako malo dijete.
dio frustracija jest u tome. Drugi dio je vjerojatno u tome sto je ona ispred svojih vrsnjaka u nekim podrucjima .
Da li si razmisljala da porazgovaras sa nekim djecjim psihologom o vasoj situaciji?

[mayato]

Nas dvoje nikako da se dogovorimo...pisala sam o tome unatrag 3 godine...Da, on po svome drvi, pušta ju i onda ju samo uvali meni i odleprša...
Nekidan sam bila na razgovoru za posao. On je skoro pošandrcao. Jer, nije isto biti s malom 2 sata i 5 sati...
a ona je posebno nadarena za s***a kad je sama s njim. Onda ju trebate vidjeti...Denis iz crtića je mala beba za nju...sjedne u lokvu, izuje cipele i zagazi u fontanu, prolije čaj po tepihu, namjerno, naravno...

[sirius]

Daj idi kod nekog djecjeg psihologa. Da vidis da li je problem samo u vasim labavim granicama, ili ima tu jos neceg ( zbog cega mala ima potrebu stalno isprobavati granice).

[pulinka]

LOL Mayato kao moju ćerku da si opisala!
Biće bolje...jednom. Moja ima 5,5 god. i bolje je. Ali treba truda, stvarno. I mislim da je sirius u pravu. Otkad čitam savete o ADHD deci, puno toga mi bolje ide sa ćerkom.

[zadarmamica]

Meni je danas takav dan.kao kod mayato.
Psihicki umorna i nemogu zaspat.i gledam u svog andela kako spava.a doveo me do ludila danas.

[mayato]

Razmišljala sam o psihologu. no tata odbija tu soluciju. po njemu problema nema.on misli da je ona dijete kojem se puno toga pustilo i sad koristi naše slabosti.i da je to samo faza dječje manipulacije

[S2000]

a jel se ti i tm slazete oko ostalih stvari koje se ne odnose na odgoj kcerkice?

[mayato]

Još uvijek je odgovor negativan

[sirius]

Pa ne mora otac ici sa vama.
bilo bi bolje da ide, ali nije nuzno.
isto tako nije nuzno da roditelji provode potpuno iste odgojne metode i stilove, ali vecina djece to prihvati i ponasa se razlicito sa svakim roditeljem ovisno o nacinu postavljanja granica.

[Bubilo Bubich]

Ja sam samo htjela reći da sam se stvarno zabrinula nakon što sam par puta bacila pogled na ovu temu (i onu od psih.Sever)... dugo sam mislila da se moj malac ponaša sasvim uobičajeno za dijete od "2 god./3.god./4.god"... i da su sva djeca te dobi "živa, ponekad neposlušna i sl.", i da mi samo treba puno strpljenja i ispravnog obraćanja... ali u zadnje vrijeme si sve češće mislim da bih možda i ja trebala s nekim razgovarati jer nema dana bez minimalno 3, a nekad i do 10 "sukoba" između buđenja i spavanja... a i ja sam prilično smirena (jesam stvarno , iako sve manje ), i većinu dana sam cijeli dan s njim (i sestrom mu), bez puno obavljanja stvari sa strane... A ti sukobi postaju sve gadniji jer se sve teže uspjevamo dogovoriti oko najobičnih stvari (da jede, da se obuče...), a kad idem spavati se osjećam kao da sam došla iz neke bitke. Nisam se mislila žaliti, nego stvarno, možda i mi trebamo stručnjaka da snimi situaciju (a nije da nisam pročitala juula i odradila cijeli ciklus unicef radionica).

[mayato]

Moram ti priznati da sam se prepala. Mislim... jesam...psiholog i to...
Išla sam malo o ADHD čitati ...ona od svega jest glasna i ponekad upada u riječ. Ali druge stvari nisu prisutne. Barem ne u konstanti. Govorim o provođenju njene samovolje.
U dosta situacija ona mene sluša . Njega uopće ne sluša . Ali u nekim situacijama ne sluša ni mene. Tipa u dućanu kad pali i gasi svjetla. Ali istovremeno ne radi scenu ako joj nešto ne želim kupiti odn.ogranicim njenu kupovinu na 1,a ne na 5 stvari kkoliko bi ona željela . Znači, razumna je i divlja u isto vrijeme. I to me buni

[sirius]

Moram ti priznati da sam se prepala. Mislim... jesam...psiholog i to...
Išla sam malo o ADHD čitati ...ona od svega jest glasna i ponekad upada u riječ. Ali druge stvari nisu prisutne. Barem ne u konstanti. Govorim o provođenju njene samovolje.
U dosta situacija ona mene sluša . Njega uopće ne sluša . Ali u nekim situacijama ne sluša ni mene. Tipa u dućanu kad pali i gasi svjetla. Ali istovremeno ne radi scenu ako joj nešto ne želim kupiti odn.ogranicim njenu kupovinu na 1,a ne na 5 stvari kkoliko bi ona željela . Znači, razumna je i divlja u isto vrijeme. I to me buni

Ima tisucu drugih razloga njezinom ponasanju koji nemaju veze sa adhd-om. Moj stariji sin u ima ADHD , ali mu u toj dobi nikad planski ne bi palo na pamet pokazivati svoju moc i frustraciju zbog nekupovine paljenjem i gasenjem svijetla.
takva vrsta planske manipulacije nije tipicna za djecu sa ADhd -om tako da se ne morazbog toga brinuti.
taj poremecaj nisam spomenula niti jednom rijeci, nego samo djecjeg psihologa koji bi mogao dati savjete i prepoznati tocno problem.
To sto je jedna forumasica napisala da njoj pomazu savjeti kako razgovarati i odgajati djecu sa adhd-om, pa oni su primjenjivi za svu djecu ( a ne samo onu sa poremecajem paznje).

[pulinka]

To sto je jedna forumasica napisala da njoj pomazu savjeti kako razgovarati i odgajati djecu sa adhd-om, pa oni su primjenjivi za svu djecu ( a ne samo onu sa poremecajem paznje).

Naravno da je tako!
Ja uopšte nemam nikakvu potvrdu da moje dete ima ADHD, samo moje laičke sumnje, ali činjenica je da meni upravo ti saveti jako dobro funkcionišu sa ćerkom.
Sa druge strane, sa sinom mi ti saveti uopšte nisu potrebni, jer nemam nikakvih problema te vrste (on ima neke svoje razloge za tantrume , ) ali nemam problema sa njegovom poslušnošću.
Zato sam se i složila da je dobar psiholog odlično rešenje ako je lako dostupan, jer može pružiti bolji uvid u celu situaciju.

[Peterlin]

Moram ti priznati da sam se prepala. Mislim... jesam...psiholog i to...
Išla sam malo o ADHD čitati ...ona od svega jest glasna i ponekad upada u riječ. Ali druge stvari nisu prisutne. Barem ne u konstanti. Govorim o provođenju njene samovolje.
U dosta situacija ona mene sluša . Njega uopće ne sluša . Ali u nekim situacijama ne sluša ni mene. Tipa u dućanu kad pali i gasi svjetla. Ali istovremeno ne radi scenu ako joj nešto ne želim kupiti odn.ogranicim njenu kupovinu na 1,a ne na 5 stvari kkoliko bi ona željela . Znači, razumna je i divlja u isto vrijeme. I to me buni

Sorry na otvorenosti, ali s tobom je sve u redu. Pošalji ti muža psihologu. Da mu pomogne odrasti i preuzeti roditeljsku odgovornost. Pa dijete testira NJEGOVE granice kad je sam s njom, to radi sa svakom osobom. Treba se malo potruditi.... Kakav adhd? Pa to je malo dijete... Što bi on htio, da sjedi ko lipov svetac? Nedajbog!

Sretno!

[Carmina406]

Pratim vas. I moja je živa sto na sat. Ne mislim da je Adhd već iskorištava koliko može. U vrtiću su zadovoljni,nemaju pritužbi..nadam se da bi reagirali da ta živost prelazi neku granicu. Pitala sam ih i u vezi psihologa ali je teta rekla da ona ne vidi potrebu da je najvažnije postaviti jasne granice i toga se držati. U toj fazi je psiholog bio potrebniji meni..iskreno. Kad se ja malo bolje skoncentriram i budem par dana dosljedna bude puno lakše,ali dosljedna nisam uvijek i glava me boli šta moram s njom bit 100% atento 24h na dan i onda sve ispočetka. Ja kaznim ako druge nema. Npr. to gašenje svijetla uporno ja bih kaznila da joj ne kupim ništa ako sam htjela i onda bi kod nas bio tantrum nad tantrumima. Uglavnom glavobolja je neizbježna.

Dosljednost..to je najvažnije,a ja se još učim

Ta kupovina za njih je kao ovisnost,mi smo svoju curu navikli i odvikavanje nije lagano. Nitko nam nije kriv. Koliko im pružiš toliko oni uzmu i traže još malo.

Sretno

[mitovski]

Pratim vas. I moja je živa sto na sat. Ne mislim da je Adhd već iskorištava koliko može. U vrtiću su zadovoljni,nemaju pritužbi..nadam se da bi reagirali da ta živost prelazi neku granicu. Pitala sam ih i u vezi psihologa ali je teta rekla da ona ne vidi potrebu da je najvažnije postaviti jasne granice i toga se držati. U toj fazi je psiholog bio potrebniji meni..iskreno. Kad se ja malo bolje skoncentriram i budem par dana dosljedna bude puno lakše,ali dosljedna nisam uvijek i glava me boli šta moram s njom bit 100% atento 24h na dan i onda sve ispočetka. Ja kaznim ako druge nema. Npr. to gašenje svijetla uporno ja bih kaznila da joj ne kupim ništa ako sam htjela i onda bi kod nas bio tantrum nad tantrumima. Uglavnom glavobolja je neizbježna.

Dosljednost..to je najvažnije,a ja se još učim

Ta kupovina za njih je kao ovisnost,mi smo svoju curu navikli i odvikavanje nije lagano. Nitko nam nije kriv. Koliko im pružiš toliko oni uzmu i traže još malo.

Sretno

Htjela bih se samo osvrnuti na ovaj tvoj dio o tome da tete u vrtiću ne vide potrebu za psihologom. Nama su isto tete govorile da ne vide potrebu i da je vjerojatno samo stvar u tome da mi ne znamo dobro postaviti granice i da nismo dosljedni. Ona je u vrtiću uvijek bila hvaljena i jako dobra, kao i u nepoznatim okruženjima.
Posjet T. Sever nam je otkrio i zašto je tome tako i ispalo je da itekako trebamo psihologa.

Moje dijete u vrtiću ne pokazuje svoju pravu osobnost, ona se suzdržava i kako nam je rečeno ona vrtić odrađuje. Bilo je teško to čuti, kao i činjenicu da takva djeca kao ona nisu za vrtić prije 4.-te godine ali je imalo smisla i kad pogledam stvarno je tako.

Kad sam odnjela nalaz psihologa tetama u vrtiću ( na koje inače nemam primjedbe i stvarno su divne) na preko nekoliko stvari koje su bile napisane su mi rekle da su to primjetile kod nje. Stvar je u tome, da je u grupi 24 djece i da one jednostavno ne mogu i ne stignu se toliko baviti sa svakim djetetom pojedinačno i to su i same rekle i nije im se to činilo alarmanto. Međutim kad dobiješ cjelovitu priču od psihologa onda ti neke stvari postanu jasnije kao npr. da moje dijete ne gleda tete u oči kad im nešto odgovara, da uopće teško i odgovara na njihova pitanja, da kad treba pred grupom istupiti i nešto napraviti da ona to nikada nije napravila, da u grupu ulazi pognute glave. itd ( a to su tete s kojima je svakodnevni već 2 g.)
Ona je u vrtiću bila okarakterizirana kao dobro i sramežljivo dijete s kojim nema problema, a to je daleko od istine.

Nama je psiholog puno pomogao da ju razumijemo. I nama je trebao psiholog, a to je bila i moje prva rečenica kod psihologa...trebamo pomoć.

E, sad granice i pravila i dosljednost koje se toliko puta spominju kod zahtjevne djece često ne pale i oni žele svaki puta pokušati srušiti te granice i kod njih treba tražiti neke druge puteve. Sve ono što bi kod druge djece djelovalo kod zahtjevne djece često ne djeluje.

I još jedna stvar za mene je živo dijete i zahtjevno dijete nešto sasvim drugo.
I zahtjevna djeca postoje, nisu samo izlika ili mit svojih roditelja

[Carmina406]

.
To sto je jedna forumasica napisala da njoj pomazu savjeti kako razgovarati i odgajati djecu sa adhd-om, pa oni su primjenjivi za svu djecu ( a ne samo onu sa poremecajem paznje).

Slažem se.

[pulinka]

Recimo, ja za svoju ćerku mislim da je stvar i u njenom karakteru, ne samo u mom vaspitanju.
Jer je njen karakter takav od rođenja, a sina vaspitam na manje više isti način, a dobijam sasvim drugačiji odgovor na svoje postupke.
Osim toga, kako je starija, neki "problemi" se polako rešavaju, ali se pojavljuju novi: u vrtiću često ne može i/ili neće da prati grupna uputstva, selektivno sluša vaspitačicu jednako kao i mene, pažnja, volja i motivacija su joj božesačuvaj...Sa druge strane, iako se čini kao da ništa živo ne sluša i ne prati, nikad još nije zaboravila šta imaju za "domaći", na neki čaroban način ipak zapamti najveći deo svega što su u vrtiću učili, vaspitačica je oduševljena njenim znanjem, ali ne i poslušnošću.
Ukratko: skočiće do kolena u blatnjavu baru i posle ribati sama cipele, uz manje ili više drame. Sin neće skočiti u baru, ali će potajno žaliti za time.
Čije je ponašanje bolje, ne znam.

[sirius]

Recimo, ja za svoju ćerku mislim da je stvar i u njenom karakteru, ne samo u mom vaspitanju.
Jer je njen karakter takav od rođenja, a sina vaspitam na manje više isti način, a dobijam sasvim drugačiji odgovor na svoje postupke.
Osim toga, kako je starija, neki "problemi" se polako rešavaju, ali se pojavljuju novi: u vrtiću često ne može i/ili neće da prati grupna uputstva, selektivno sluša vaspitačicu jednako kao i mene, pažnja, volja i motivacija su joj božesačuvaj...Sa druge strane, iako se čini kao da ništa živo ne sluša i ne prati, nikad još nije zaboravila šta imaju za "domaći", na neki čaroban način ipak zapamti najveći deo svega što su u vrtiću učili, vaspitačica je oduševljena njenim znanjem, ali ne i poslušnošću.
Ukratko: skočiće do kolena u blatnjavu baru i posle ribati sama cipele, uz manje ili više drame. Sin neće skočiti u baru, ali će potajno žaliti za time.
Čije je ponašanje bolje, ne znam.

Jasno, i karakter djeteta je iznimno bitan kod rezultata.

[sirius]

Da, muz ce sa odusevljenjem otici psihologu. Jednako kao sto sa odusevljenjem postavlja granice.

kao da je djecji psiholog neki teski bauk pa ne bi bilo korisno da ode kod njega na razgovor i dobije koju ideju, i malo vise samopouzdanja u svoje roditeljske vjestine. To joj sigurno nece skoditi.

[ribice]

http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=16148

Mene je ovo spasilo baš oko treće godine, dosljednost u provođenju i sigurno pali.
Malo je amerikanizirana ali ima smisla i djeluje.
Pročitaj barem. I danas kad pretjeraju znam odbrojati i znaju da mislim kad krenem pa se skuliraju.

[Carmina406]

Mitovski hvala. U pravu si. Nisam ja kod teta u vrtiću tražila ni dijagnozu,ni potvrdu već savjet i njihovo mišljenje i dobila sam savjet koji se ispostavio dobar. Šta ne znači da nećemo kod psihologa nekada otići jer sam mišljenja ako naiđemo na dobrog psihologa možemo samo profitirati i ne vidim da je odlazak psihologu nešto loše,dapače svima bi katlada dobro došao razgovor sa stručnom odraslom osobom Cura je živa,ali i zahtjevna...ali odrasta i puno je lakše s vremenom. Svakako ti hvala.

[palčica]

Najprije da se hvalim. Kako je navršio dvije godine koncentrirano se smjestio na svoj tepih sa stazicama za autiće i igra se, nekada satima. Odjednom slaže kocke, kaže dimnjak i napravi ga. Divota.

Međutim, zanima me jeste li se susreli sa vrištanjem i plačem u kontaktu s nekim ljudima? Vrišti u znak protesta ako nam se obraća ili ga gleda netko manje poznat ili nepoznat, ako ga dodirne pri susretu netko njemu nepoželjan. Prijateljica, soc. pedagoginja po struci, kaže da je u redu braniti se od nepoželjnih dodira, ali to znači da nam nitko (osim najbližih) ne dolazi doma niti se nalazimo sa manje poznatim ljudima. Baš neće da ikada imamo goste.
Nedavno sam bila na seminaru o zahtjevnoj djeci i štošta saznala, između ostalog da se njih ni ne treba izravno gledati nego malo skrenuti pogled. Ali mi se to čini malo radikalno, jer vilenjak nije neki teži slučaj, samo je u stilu "malo sam zeznut, ali fin i može se samnom" djeteta.

[pulinka]

Međutim, zanima me jeste li se susreli sa vrištanjem i plačem u kontaktu s nekim ljudima? Vrišti u znak protesta ako nam se obraća ili ga gleda netko manje poznat ili nepoznat, ako ga dodirne pri susretu netko njemu nepoželjan.

Tjah, evo da prijavim svog sina u tom uzrastu...Meni su oba deteta "posebna".
Jedino što kod nas to nije baš bilo vrištanje, osim kod ekstremno napornih "slučajeva" nepoznatih osoba, onih koji ne umeju da prepoznaju ili ih nije briga kako dete reaguje pa insistiraju do besvesti. Na njih je vrištao i plakao, na ostale se uglavnom sakrivao iza mene. Što bi se reklo, natprosečno je stidljiv, ili "socijalno anksiozan" -taj sam izraz nedavno pročitala i baš mi se sviđa kao opis.
Ali, isto tako kao tvoj, neki ljudi mu se dopadnu od prve, i sa njima je medena i zabavna (pa i bezobrazna ) dušica, a drugima je trebalo godinu dana da iz njega izvuku samo pogled, a ne reč. Takođe ekstremno izbegava kontakt očima sa osobama koje su mu neprijatne, često ih gleda iskosa ili ispod oka, da ne kažem sumnjičavo.
I mi imamo issue sa bakom, mojom mamom-nje se izrazito plašio kao vrlo mala beba, drugima je gugutao i rado išao u ruke a na nju je histerično vrištao i sakrivao se. I dan danas nemam objašnjenje za to, tj. imam nekoliko malo nategnutih objašnjenja (baka je činila i čini MENE nervoznom, a sin je natprosečno empatičan-baka nam je svojevremeno zamerala što uopšte imamo drugo dete, itd, itd....Osim toga baka jedina u daljoj i bližoj rodbini ima vrlo specifičnu izrazito zelenu nijansu očiju, a sin ima izrazitu moć zapažanja sitnica, detalja i razlika). Smešna stvar je što su on i baka drastično SLIČNOG karaktera u mnogo čemu.
Sada, sa njegove tri godine, je situacija puuuno bolja-baku voli jako, kao i baka njega, sa strancima je ipak puno otvoreniji, vedriji i komunikativniji. I dalje ima "omiljene" sa kojima veselo brblja, one koje ne voli mahom ignoriše.
Nikad nismo izbegavali da idemo u goste ili ih primamo, ali i ljudi su obično puni razumevanja, a i on se mahom posle 10-15 minuta "otkravi" i razigra.
Od stranaca nekad dobijem komentar da je (pre)jako vezan za mamu, pa okolišno i da je razmažen, ili čak prestrogo vaspitan i preplašen, jedino nemaju objašnjenje zašto mi je onda ćerka čista suprotnost njemu, apsolutno neposlušna, otvorena i brbljiva...Uglavnom, kako god okreneš, omašila sam u vaspitanju sa oboje....