Zahtjevna djeca

[spring]

Ja moram komentirati ovo sa "100 pitanja zahtjevne djece". Meni je to super. Iako se moj isto nikada ne isključuje već sama ta mogućnost da možemo raspravljati o svemu i svačemu omogućuje to da se on smiri i sluša/postavlja pitanja-bilo u šetnji,autu,kod kuće. Meni je ta komunikacija sa djetetom strašno važna i jedva sam dočekala kada će baš onako pravo probrbljati i postavljati pitanja,pogotovo famozno "zašto" i za svaku sitnicu. Ja se nikada ne mogu zasititi da mu apsolutno sve objašnjavam i uživam slušati i gledati kako mu se okreću kotačići u glavi,kako logički sve povezuje i kakve jezične izvedenice smišlja. Ma neopisivo u tome uživam. Iako je on stvarno jako rano progovorio i već sa 16 mj govorio u jednostavnim rečenicama i već dugo jako dobro govori-sada je to ona prava komunikacija koju sam čekala i priželjkivala i koja mi je nedostajala dok je bio sasvim mali pa je uz zahtjevnost bilo i 100 nesporazuma jer ne znaju reću što bi. Ma s govorom se rješi hrpa problematičnih situacija iz one rane dobi pa je zahtjevnost puuuuno lakša.Barem ja to tako nekako doživljavam.

[crnka84]

Kod nas ako je mir i tišina onda znam da nešto ne valja, da malecka ima neku zabavu, npr. izvadi sve maramice za guzu iz kutije, ili se macka kremicom ili odrola cijelu rolu WC papira na pod...
Kod nas crtići ne pale niti pod razno. Eventualno što nam prolazi su neke emisije na National geographic o životinjama, to joj je zanimljivo kad joj pokazujemo razne životinje. Ali mi i u parku i u šetnjama uvijek iskoristimo priliku da joj pokažemo puža, mrava, kukca, pčelu, ptice (vrabac, kos, golub, vrana), domaće životinje (guska, patka, koka, pijetao, maca, pas) i sve ostalo što se može putem vidjeti da joj malo skrenemo pažnju od trčanja okolo.

Ooooo, kako je ovo istina, čim je tišina strah me i pogledat šta je napravio
Još kad se udruže on i od seke mala ( 14 dana razlike ) to je show. mogu skupa samo ako rade neki rusvaj, inače se klepaju sve u 16
Njega isto zanimaju životinje i primjeti i najmanju bubicu i krene se derat BAJA BAJA
I jako ga zanima sve na točkove, sad smo išli iz trgovine i prošao je bus, bilo je 101 put: mama...bus

[Nia_Zg]

I jako ga zanima sve na točkove, sad smo išli iz trgovine i prošao je bus, bilo je 101 put: mama...bus

Joj ovo sam skoro zaboravila, indentično i kod nas, buseve, tramvaje, vlakove, bagere...sve to obožava, a busevi su u ZG plavi, a ona obožava plavu boju i govori "Bus, plavi bus, bus je prošao, vozi ljude, tamo je bus" A kamion s smećem joj je najdraži, svaki uto-čet i sub ujutro ga gleda s prozora kako skuplja kontejnere pred zgradom i mala viče "došao je kamion" "kamion skuplja smeće" "kamion s lampicom" "kamion skuplja kante".

[oka]

Znači traje do puberteta ili se pojavljuje na faze

To do puberteta sam rekla prvenstveno zbog:
brat ima curu koja je kao mala bila sto na sat, nikad mira, uvijek sto koroaka, sto riječi...uglavnom zahtjevno dijete.
I tako je dijete neometano raslo i do puberteta izraslo u curu koja više nije drndalica sto na sat niti u nogama niti u jeziku...ono...
nema više hektike i panike.
Otud moj komentar o pubertetu i nadi
Iako da napomenem curica u pubertetu imala veliki poremećaj štitnjače i mora piti tablete, ok, može biti nasljedno po baki...

A ovo da zahtjevnost ide i u fazama, je slažem se i sa tim da ima faza mira i kod njih, a i kod nas..pa moramo se na neki način i mi njima prilagođavati ,a ne samo oni nama.

Ah neznam, situacija kod mene je ja mislim prvo o strašnom temperamentu, o strašnoj snazi za sve oko sebe, mora biti u centru pažnje, pa samim time pokreće se i neka vrsta manipulacije...uglavnom ona ne staje nikada.
Od rođenja ne spava, nit po danu nit po noći, to je za nju gubljenje vremena, stalno na rukama, nikad u kolicima, štrajk dojenja...ma
kalvarije sve, ali ok mi je išlo dok je bilo jedno dijete, dok je došlo drugo onda sam pukla po šavovima...

Npr oblači se za van i usput drnda od poda do plafona, skače na jednoj nozi, radi face, grimase, zanovijeta, ne sluša......
Uopće ne staje pričati, staalno nešto priča, kad i nema teme ona ju osmisli samo da nešto pita, ali stvarno, ona namjerno smisli pitanje, baš ju prokužim.
Pa pitanja tipa:
- kako dijeca u Africi peku kruh (od brašna u pijesku), ali nemjau brašno od kud im brašno....i tako u nedogled..., - kako je zemlja okrugla i sto pitanja oko toga.....
zašto su anđeli umrli, a kako onda imaju krila i lete oko nas......
- onda joj kažem da vjerujemo u Boga jer se molimo...i ona meni, ali ja ne vjerujem.....

Ali ona uvijek ima pitanje i podpitanje i još sto pitanja i ne prestaje..........
I još sto stvari mogu nabrojati, ali znate i sami kako je...

A najviše voli slobodu i biti vani, onda se pretvara u dobru, pametnu pa čak i poslušnu curicu , ono divota!

Ok, kako rastu tako se i zahtjevnost mijenja pa će ipak biti valjda malo lakše dok odrastu? Nadam se...

[oka]

A najviše voli kad s netko s njom bavi...
Obožava rješavati zadatke svih vrsta....grafomotorika, motorika, strpljenje.....obožava vježbati to...
Sd sam joj kupila nešto manje zahtjevno tako da sve sama rješava i ponosna je na to.
Plastelin, rezanje, crtanje, bojanje to su sve stvari na koje se skoncentrira i radi ih sa srcem, ali
prekratko sama, a jaako dugo s nekim sastrane koji potiče i hvali njezin rad.

Uglavnom pokušavam joj dati što više da utaži tu glad za znanjem i otkrivanjem novih stvari.
Jer tako jedino obje imamo neki mir.

[mitovski]

Mi smo jučer bili na krštenju, Jana još uvijek kašlje i šmrče i nije potpuno zdrava i to je bio show. Crkvica u našem selu je jako mala možda 5*10m2 i bilo ju je svugdje, na klupi, ispod klupe, gore, dole i tako 100 puta, puzala je po cijeloj crkvi, vozila svoj autić igračku, bacala lopticu tenisku, vikala bebaaaa, bebaaaa i mamaaaaa, mamaaaa, pa sam je par puta izvela van da gledamo mrave, pa opet unutra i preživjeli smo ( ja sam bila potpuno mokra a MM kad je uzme viče mamaaaa). Poslije krštenja smo išli za zagreb i putovali 3 sata i sve to nije bilo dovoljno da se izmori nego je zaspala tek u 23,30.
Ne opterećujem se puno time ali me nekada zasmeta što dosta ljudi smatra kako imam 'zločesto' dijete i da joj previše dopuštam, a meni je normalno ako hoće puzati po cesti da je ja pustim da puže tj. trudim se da je što manje ograničavam.
Inače u toj crkvi je jedna 'zločesta' časna koja uvijek tjera djecu van ako su imalo nemirni ili slučajno nešto progovore tako da mislim da su joj jučer narasli rogovi od moje Jane i uvijek sam prije govorila da ja neću sa svojim djetetom izlaziti iz crkve ako bude malo nemirno jer onda u crkvu neću sljedećih 10g.

[mitovski]

Možda se tema trebala zvati izrazito zahtjevna djeca. Da nemam tako zahtjevno dijete vjerojatno bih se i ja pitala o čemu ove pričaju pa svako je dijete zahtjevno ali kad se nađem s prijateljicama i vidim njihovu djecu tek onda shvatim koliko je moja zahtjevna. Doduše i te moje prijateljice smatraju da imaju zahtjevnu djecu dok se ne nađu u društvu s nama, onda im bude lakše .

[S2000]

Meni je sad najveca briga kako ce mi on u jaslice...
Kako ce tete s njim na kraj? Vjerujem da su one navikle na sve i svasta, pa tako i na nespavace... A tko zna, mozda bas tamo bude spavao kad vec kuci nece.
Nama je presvlacenje pelena horor, cim ga polegnem na ledja iskoprca se za pola sekunde... A ako ga sprijecim u tome i zadrzim ga na mjestu onda je to skrika. Ponekad pomislim da nema mozda kakvu ozljedu kraljeznice pa tako place kad ga legnem Nemam vise novih predmeta u stanu koji bi mu ponudila u ruke da se zabavi dok mu promjenim pelene ja ne znam kako ce ga teta presvlacit, neka joj bog pomogne.. A jos k tome kad joj dam platnene pelene...

I naravno, decko nece da doji normalno, ni lezecki ni u krilu... On hoce "s nogu".

[mitovski]

Meni je sad najveca briga kako ce mi on u jaslice...
Kako ce tete s njim na kraj? Vjerujem da su one navikle na sve i svasta, pa tako i na nespavace... A tko zna, mozda bas tamo bude spavao kad vec kuci nece.
Nama je presvlacenje pelena horor, cim ga polegnem na ledja iskoprca se za pola sekunde... A ako ga sprijecim u tome i zadrzim ga na mjestu onda je to skrika. Ponekad pomislim da nema mozda kakvu ozljedu kraljeznice pa tako place kad ga legnem Nemam vise novih predmeta u stanu koji bi mu ponudila u ruke da se zabavi dok mu promjenim pelene ja ne znam kako ce ga teta presvlacit, neka joj bog pomogne.. A jos k tome kad joj dam platnene pelene...

I naravno, decko nece da doji normalno, ni lezecki ni u krilu... On hoce "s nogu".

Ovo kao da sam ja pisala. dođe mi muka kad trebamo presvući pelene, čim je počnem spuštati u vodoravan položaj-histerija.

[crnka84]

Ovo kao da sam ja pisala. dođe mi muka kad trebamo presvući pelene, čim je počnem spuštati u vodoravan položaj-histerija.

još jedna zajednička muka, nevjerovatnom brzinom se okrene i počne bježat, to je takvo izvijanje i otimanje, strašno!

[oka]

Ja sam prematala dok je stajala, drugačije nije dolazilo u obzir

[spring]

Ja sam prematala dok je stajala, drugačije nije dolazilo u obzir

Isto ovako.

[SunčicaVŽ]

Ovo je savršena tema...sad mi je uhuhu lakše da nisam jedina s ovakvim djetetom Jer moj drugi sinčić bio je beba i dijete za poželjeti, kad je imao godinu dana -susjedi su nas pitali da li on uopće zna plakati?? Kud sam ga stavila tu je bio, uvijek je sam sebe zabavljao, jednom igračkom bi se satima igrao - i danas je po tom pitanju dobar.
Što se tiče čuvanja - kod bake je bila dobra, sad je u jaslicama i tete su oduševljene, ali doma si zato da oduška i mali je vražičak, nije mirna doslovno ni sekunde.
Što se tiče oblačenja, lani se s 18 mjeseci skidala do gola cijelo ljeto...nismo ju mogli prisiliti da bude obučena bez velike svađe. Ubrzo se počela sama oblačit...Potpisujem Niu_Zg što se tiče oblačenja, jako se ljuti kad nešto ne ide pa joj ja svaki put ponovim da me mora zvati da joj pomognem i onda sva vesela juri dalje. Uglavnom sad se zna obući potpuno sama od glave do pete, gaće, potkošulju, majicu, čarape ili štrampe, hlače si sama zakopča, jaknu si sama zakopča - dok ovom 7.-godišnjaku još ja moram zakopčati jaknu jer je to jako teško...

[Nia_Zg]

A da, super mi je ta želja za samostalnošću - da sama sve napravi. Primjerice otkad je prohodala sama ide uz/niz stepenice u zgradi u kojoj gdje živimo na 3.katu, ne da nam da ju nosimo, neće čak dati ruku, nego se drži uz ogradu stepeništa. Uglavnom, uvijek sve sama želi napraviti i kaže "Nana sama", tu riječ "sama" je naučila valjda kao jednu od niza prvih riječi sa godinu i pol. Ali najfascinantnije mi je da dijete od 2 godine može baratati s pojmovima - suprotnostima koje joj zapravo nismo nikad objašnjavali, a koje savršeno razumije: toplo-zima, gore-dolje, tu-tamo, malo-puno, dan-noć, unutra-vani.
Što se tiče presvlačenja, indentično je bilo i nama, dok nisam skužila da mora imati neku zanimaciju u rukama i da onda presvlačenje prođe jako brzo

[Nikolina_S]

Potpis na sve vas Ni moja nije ništa slično bila. Kad se tek rodila spavala je manje od 6 sati sveukupno u 24 sata i to na rate, dan je zamijenila za noć, vrištanja su bila stalno i svakakva. Što god joj nije bilo po volji (slabo mlijeko ide iz cica, ne bi spavala u kinderbetu već u kolicima i sl.) Nakon što su stali grčevi i nakon što sam se priviknula na malu mudricu (trebalo mi je 5 mjeseci njezinog života) sada nam je savršeno. Sada sam opuštena ko da mi je 5 djete a ne prvo. Jednostavno sam shvatila da moram biti ispred nje barem 20 koraka u naprijed. Ne razmišljat o njoj kao o djetetu s godinu i 4 mjeseca već puno puno starije. I super nam je. Ima još dana kada se lupam po glavi jer nisam dovoljno koraka u naprijed preračunala al' naspram prije sad je milost božja. Kad bi krenula sve bisere njene pisat potrajalo bi za barem jednu stranicu ove teme :D

[anamix]

vidim mnogima se ponavlja isti fenomen...već u rodilištu su bili posebni ja sam jedina nosala svog zvrka po rodilištu iako sestre drugim mamama nisu to dopuštale. moj se nikako nije uspjevao smiriti osim da ga nosim...prvi je dolazio na sisanje jer je bio naglasniji pa sestre nisu mogle izdržati :D

[andynoa]

prvi je dolazio na sisanje jer je bio naglasniji pa sestre nisu mogle izdržati :D

tako je i moj isto uvijek prvi dolazio, isto tete nisu mogle vladat s njime...
ja ne mogu reći da je moj zahtjevna beba, jer u koji god položaj da ga postavim voli.. voli spavat svagdje, a preko noći spava 6-7 sati..

jedino smo imali 7 dana pakla prošli tjedan kada je bio nervozan svake večeri i nikako ga nisi mogao smiriti... ipak ima 50 dana pa ne može biti još "zahtjevan"... al ako je na mamu, onda će mi biti veselo...

[mitovski]

vidim mnogima se ponavlja isti fenomen...već u rodilištu su bili posebni ja sam jedina nosala svog zvrka po rodilištu iako sestre drugim mamama nisu to dopuštale. moj se nikako nije uspjevao smiriti osim da ga nosim...prvi je dolazio na sisanje jer je bio naglasniji pa sestre nisu mogle izdržati :D

Ogroman potpis potpuno isto kao i kod mene. Meni je fascinantno bilo da me već 2. dan nakon poroda gledala širom otvorenih očiju cijeli dan i nije prestala.

Beti3 ok slažem se da roditelji različito gledaju na to, nekome je zahtjevno nešto što nekome nije međutim opet ima djece koja se jednostavno izdvajaju daleko iznad toga.
Meni je prijateljica koja je rodila 6mj prije mene rekla da bi ona dobila slom živaca da je njeno dijete bilo takvo, Jana je tada imala od 4-6mj i prijateljica je bila 2mj na moru gdje mi živimo i viđale smo se svakodnevno.
Ja tek sada polako hvatam zrak u smislu da mogu (tj još nisam) otići s prijateljicama na kavu bez Jane, a Jana ima 1g i 20 dana što znači da nismo bile odvojene pola sata.
Nekako se dogodilo da je mnogo mojih prijateljica, poznanica rodilo u razmaku od par mjesec, pravi baby boom je nastao i sve su išle na kavu već nakon 2mj jer bi djeca kući zadovoljno spavala. Ja to nisam mogla.
Uopće ne znam kako sam preživjela prvih 6mj, Jana nije spavala po danu niti malo, jako je puno plakala tako da mi je 24 sata bila na rukama, a po noći se i danas budi 6 puta a prije je to bilo i više, kolica smo mogli zaboraviti, a marama je djelovala na pola sata.
Pored svega toga ja sam bila anemična, na granici za transfuziju krvi. Jedna prijateljica mi je nedavno rekla da kad me tih dana vidjela da se pobojala za moje zdravlje jer sam izgledala kao smrt na dopustu. U prvih 7 dana nakon poroda izgubila sam još 5kg a spavala 2-3 sata dnevno. Tako je ostalo i dan danas, osim što mi je krvna slika bolja .
Baš sam vam se ovih dana htjela požaliti kako mi kičma otpada jer imamo show kod svakog presvlačenja. Kod moje mame smo u posjeti a ovdje ju presvlačim na krevetu i toliko plače, baca se, trga, bježi i urla da je mene strah svakog presvlačenja i stvarno mi kičma otpada. I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.

[Ifigenija]

Ogroman potpis potpuno isto kao i kod mene. Meni je fascinantno bilo da me već 2. dan nakon poroda gledala širom otvorenih očiju cijeli dan i nije prestala.

Beti3 ok slažem se da roditelji različito gledaju na to, nekome je zahtjevno nešto što nekome nije međutim opet ima djece koja se jednostavno izdvajaju daleko iznad toga.
Meni je prijateljica koja je rodila 6mj prije mene rekla da bi ona dobila slom živaca da je njeno dijete bilo takvo, Jana je tada imala od 4-6mj i prijateljica je bila 2mj na moru gdje mi živimo i viđale smo se svakodnevno.
Ja tek sada polako hvatam zrak u smislu da mogu (tj još nisam) otići s prijateljicama na kavu bez Jane, a Jana ima 1g i 20 dana što znači da nismo bile odvojene pola sata.
Nekako se dogodilo da je mnogo mojih prijateljica, poznanica rodilo u razmaku od par mjesec, pravi baby boom je nastao i sve su išle na kavu već nakon 2mj jer bi djeca kući zadovoljno spavala. Ja to nisam mogla.
Uopće ne znam kako sam preživjela prvih 6mj, Jana nije spavala po danu niti malo, jako je puno plakala tako da mi je 24 sata bila na rukama, a po noći se i danas budi 6 puta a prije je to bilo i više, kolica smo mogli zaboraviti, a marama je djelovala na pola sata.
Pored svega toga ja sam bila anemična, na granici za transfuziju krvi. Jedna prijateljica mi je nedavno rekla da kad me tih dana vidjela da se pobojala za moje zdravlje jer sam izgledala kao smrt na dopustu. U prvih 7 dana nakon poroda izgubila sam još 5kg a spavala 2-3 sata dnevno. Tako je ostalo i dan danas, osim što mi je krvna slika bolja .
Baš sam vam se ovih dana htjela požaliti kako mi kičma otpada jer imamo show kod svakog presvlačenja. Kod moje mame smo u posjeti a ovdje ju presvlačim na krevetu i toliko plače, baca se, trga, bježi i urla da je mene strah svakog presvlačenja i stvarno mi kičma otpada. I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.

Mitovski, suosjećam! I za kile i krv, sve sam to prošla

Za oblačenje sam i ja prošla krize i muke, dok mi nije dojadilo i dok nisam rekla - sine, nećeš se obuć, dobro. Idemo u park. I pustila ga golog golcatog da ide van. On veselo otrčkao - i ja znam da je ugodnije biti gol, nego obučen i da je ugodnije hodati nego se oblačiti - malo je tabanao po dvorištu, a onda je bome rekao - mama, buci. Vratio se, i obukao u miru i nakon toga NIKAD više nije bilo toliko drame oko oblačenja. Bilo je tu i tamo, ali nikad više da se preznojim. Znala sam ga pustit i s jednom cipelom da hoda u šoping centru. Nije htio obuć i gotovo. Ja obučem jednu, on skine drugu. I dobro. Hodao par minuta, i tražio cipelu. Nikad više...

Probaj. Pametni su oni, neka sami zaključe.


Za nošenje - pogledaj je kao da govori nešto čudnovato - da te nosim?! Mamu leđa bole. I onda reci: stupamo! I kreni stupat i ludovat. To će joj biti zgodno, i krenut će stupat. Uvježbaj je na tu fintu, radi. Oni ti ne vole dosadu, čim je zabavno, sve može. Možda ne odmah, ali što je više puta pogledaš u čudu (neodobravanje) to će prije skontat da to nošenje nije isto kao i prije. Reci joj da je velika, teška i da je to za bebe.

I trebaš se pribrati, odmoriti, jer ako je kao moj sin, onda ti se kači i na tvoj umor i neraspoloženje. Što sam ja umornija bila, to je on više ludovao.

Ne samo da čita sva moguća slova, i njemačka i hrvatska, i velika i mala, i engleska, i naopako, nego čita i moje unutarnje emocije, prije on zna što je u meni, nego ja, časna riječ!

Tako da ti klinci stvarno trebaju ne samo okvirni autoritet, nego stup iznutra i izvana jer su baš kako ljudi kažu - živo srebro. To se prelijeva, ide, traži, pika, ne staje.

Mene je znalo bit strah ujutro dana koji je predamnom. Je, priznam. On je znao biti tako naporan kad sam ja bila bolesna - a ne tipa da ležim, nego onako, sporiji si, šmrkaš, uzrujao bi se valjda i bio živčan, a ako bih ja sjela i pila čaj i kunjala (uz crtić), on ne bi obadavao crtić nego bi doslovce mahnitao, penjao mi se na glavu, gazio me po ramenima dok ja sjedim. Uzrujan do srži. Nema ti tu pomoći, ako i vičeš, ako ide na zločestu stolicu, ako ga grliš, pričaš, zabavljaš - ma vidi, kuži, zna, osjeća da nešto nije okej, i tjera da istjera, da skuži, da bude kao inače. To u toj neartikuliranoj fazi.

Sada sve to skupa znači da je senzitivan, da se ponaša kao stara bolničarka kad je netko bolestan, da je duhovit, da se zna nadovezat na razgovor... al do recimo pete godine... uf.

Inače, moj sin u pozadini ima neke manje, ali iritantne zdravstvene probleme povrh svega, tako da ja vjerujem da je dio tog mahnitanja bilo i u tome.

[Smajlich]

I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.


A muža ne doživljava? Ipak nije više tako malecna da je mama jaaaaaaaako nužna u svakom trenutku. Ili ?

[mitovski]

I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.


A muža ne doživljava? Ipak nije više tako malecna da je mama jaaaaaaaako nužna u svakom trenutku. Ili ?

Trenutno smo u posjetu baki 300km daleko od MM-a a baka nam nije baš najboljeg zdravstvenog stanja da ju nosa, ali pomogne koliko god može. Inače da ne bih bila krivo shvaćena ili da se nešto krivo ne protumaći MM je tata da bolji ne može biti i apsolutno ravnopravno sudjeluje u svemu kad dođe s posla i zato sam gore rekla da ne znam kako bih da sam sama ali opet što je i razumljivo u ovoj dobi više traži mene. Ona uspije nas oboje iscrpiti u 24 sata a na žalost nemamo pomoć baka iz raznih razloga.

[laky]

L ima 21 mjesec i dnevno 1000 puta kaze Ovo je (pokaze na nesto) sta je ovo.
Ustane iz zavezane hranilice i kaze :"Ja sam tu"(kako se izvuče nemam pojima jer je bas svezem)...ostalo i nemogu pisati UMORNAAA SAM

[eliot]

Evo da i ja potvrdim da ima nezahtjevne djece i jako zahtjevne. Od nas tri prijateljice jedna ima jako nezahtjevnu curicu koja će vjerojatno takva i dalje biti, jer mi frendica kaže da su i ona sama i njena sestra bile takve kao male. Moj mali je negdje na sredini, dogodi mu se loš dan, ali inače je OK. Od treće prijateljice mala je stvarno toliko zahtjevna da ona već misli kako su loši roditelji. Ja mislim da nisu i da se trude najbolje što znaju. Mala je jednostavno takva karakterom (i majka joj je zapravo takva, ali ne želi to priznati i to je to.

[anamix]

naravno da je dosta stvar percepcije roditelja, ali ipak ima i objektivnih 'pokazatelja'. moja prijateljica koja ima dijete staro kao i moj mali je rekla da bi ona svoje dijete, da se ponaša kao moje, stalno vodila na hitnu jer bi mislila da je bolestan. to je bilo u dobi do nekih 8 mjeseci kad je stvarno bio...uf. sad kad ide u vrtić opet vidim da je poseban, a i tete mi to potvrđuju. priča neki dan teta na roditeljskom kako eto kod njih vlada super red, kako svi idu spavati bez pogovora, sami hodaju do svog krevetića...i sad ja skroz zbunjena. mislim znam ja da se djeca prilagođavaju grupi, ali Kosta je ipak specijalac. ugl, pitam ja nju: I Kosta? Tu se ona nasmije i kaže: ne, kosta ne. on po svom. ili se pravi da me ne čuje ili se odjednom silno mora igrati s autićima. malo kasnije priča kako svi peru ruke i umivaju se bez problema. ja opet u upitnicima, a ona kroz smijeh objašnjava - sve što pričam ne odnosi se na Kostu. On je uvijek poseban mislim nije on više ni posebno nervozan, niti zločest. on je jednostavno poseban. uvijek i baš u svemu

[mitovski]

anamix ovo za hitnu...tako je meni prijateljica rekla ako ti i sa 6-7 mj bude takva vodi je doktoru

[Nikolina_S]

Taman kad sam se gore pohvalila kako sam se naučila sa svojom malenom i kako nam je sada super, ja sam luda
Od kad smo otišli 3 dana na more vratila se nemoguća. Ujutro više ne želi čekati dok joj napravim bocu već čim vidi da ja odem u kuhinju vrišti. Preko dana ako nešto nije po njezinome vrišti i baca se. Najgore što se baca na sve moguće kutove, a ako je držim dok ne prestane vrištat tad je još gore. Danas je zaradila ogromnu čvrgu na glavi prilikom takvog ispada jer je pogodila čošak štoka. Sva je nekako svojeglava i tvrdoglava. Ništa joj se nemože dokazat i objasnit. Povrće uopće ne želi jesti, samo meso. Neznam da li sam se na pravu temu obratila ali ako ikako možete pomoć molim vas. Neznam šta da radim i kako da se više postavim. Ko da to više nije isto dijete

[mitovski]

Nikolina S ako kažeš da je ovo unazad par dana tj kako ste se vratili s mora vjerujem da je neka faza koja će proći samo je pitanje koliko će trajati i kad će završiti. Ovo što si opisala je moja svakodnevica tako da te u potpunosti razumijem. Oni ovakvim ponašanjem istražuju sebe i ispituju i svoje i naše granice. Nemam neki pametan savjet, a i mislim da je teško sad ovako maloj djeci kao što su naša nešto puno objašnjavati ili provoditi neka pravila. Ja njezine ispade za sada ignoriram i pravim se kao da se nije ništa dogodilo tj ja je npr presvlačim ona urla i baca se, ja je pokušavam nasmijavati ili usmjeriti pažnju na nešto drugo. Nekada uspije, uglavnom ne ali bolje od toga trenutno ne znam i biram svoje bitke tj branim baš ono s čime bi se stvarno mogla ozlijediti i što je opasno, jer nju zanima sve, apsolutno sve od šarafića na ladici do veš mašine, radijatora i rupice na parketu i sve mora detaljno proučiti i ne dopuštam jedino opasne stvari. Neki dan je s bakom vadila veš iz mašine i slagala ga na hrpicu, zatim je samnom usisavala ali je prvo 10 minuta proučavala usisavač a navečer je sjedila u sudoperu i prebacivala suđe jer je 10 minuta pokazivala na suđe koje se suši i plakala i onda sam rekla ma znaš šta eto sjedni u sudoper i proučavaj. Kad postane stvarno jaaaako nervozna i nemoguća i kad je s ničim ne mogu zabaviti spremim je i van u šetnju pa makar nam to bio već peti put.
Uglavnom moj savjet je dan po dan.

[Nikolina_S]

Hvala ti ali ono šta mene užasno brine je njezino samoozljeđivanje. Pokušala sam na taktiku ignoriranja pa eto završilo s čvrgom na glavi. Sveki mi isto rekla da je ignoriram i prestat će no kako reagirat kad se previše bojim. Ona toliko grozno se baca i vrišti i bira glavom da se udari baš gdje je najopasnije, kvaka na ladici, rub stolića, štok od vrata i sl. Kod slabije varijante se samo rukama lupa po glavi i čupa kosu Neznam kako se postavit i kako da prođemo tu fazu. Ne želim da joj se išta desi i svako pokušavanje da prođe dan bez ozljeda je na granici nemogućnosti

[mitovski]

Hvala ti ali ono šta mene užasno brine je njezino samoozljeđivanje. Pokušala sam na taktiku ignoriranja pa eto završilo s čvrgom na glavi. Sveki mi isto rekla da je ignoriram i prestat će no kako reagirat kad se previše bojim. Ona toliko grozno se baca i vrišti i bira glavom da se udari baš gdje je najopasnije, kvaka na ladici, rub stolića, štok od vrata i sl. Kod slabije varijante se samo rukama lupa po glavi i čupa kosu Neznam kako se postavit i kako da prođemo tu fazu. Ne želim da joj se išta desi i svako pokušavanje da prođe dan bez ozljeda je na granici nemogućnosti

Uh nije ti lako. Ma nisam mislila ignoriranje da ju potpuno ignoriraš već više u smislu da se od toga ne radi velika stvar i drama.
Moja je jedno vrijeme dok sam joj presvlačila pelene ( a to mrzi iz dna duše) samu sebe štipala i čupala kožu s trbuha, sve bi joj bilo crveno ali eto prestala je, nadam se da neće više.
Hm, i ona da su sva djeca zahtjevna. Jesu, ali neka su puno, puno više zahtjevna.
Ne znam Nikolina nadam se da će ti netko dati kakav pametniji savjet jer ga ja ne znam i sa svojom J idem iz dana u dan ali da je lako, nije.

[mitovski]

Daj pročitaj na portalu mislim da imaš tekst o tantrumima pa ti možda pomogne jer mi ovo liči na klasične tantrume.
Evo pa možda pomogne http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=156&Show=1981 a i ovo je super tekst http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=155&Show=2557

[Peterlin]

Hvala ti ali ono šta mene užasno brine je njezino samoozljeđivanje. Pokušala sam na taktiku ignoriranja pa eto završilo s čvrgom na glavi. Sveki mi isto rekla da je ignoriram i prestat će no kako reagirat kad se previše bojim. Ona toliko grozno se baca i vrišti i bira glavom da se udari baš gdje je najopasnije, kvaka na ladici, rub stolića, štok od vrata i sl. Kod slabije varijante se samo rukama lupa po glavi i čupa kosu Neznam kako se postavit i kako da prođemo tu fazu. Ne želim da joj se išta desi i svako pokušavanje da prođe dan bez ozljeda je na granici nemogućnosti

Čuj, ne znam da li će se ovdje raditi baš o istoj stvari, ali evo ti našeg iskustva sa starijim sinom... Negdje u dobi od 2 godine taj je lupao glavom o pod (kulir u kuhinji) tako da je znao imati čvoruge na glavi... Ja sam ga vječito "spašavala" i obraćala pažnju kad bi to radio, tako da je dijete valjda zaključilo kako je to baš dobar način da me privuče k sebi. Nije prestao mjesecima dok smo pazili da to ne radi. Prestao je kad sam napokon digla ruke (i to slučajno, valjda nisam stigla spasiti ga taj put, ne sjećam se više) i nisam dojurila kad je to radio. Udesio se, zaboljelo ga je očito, mama nije došla pa je prestao. Nije to bilo preko noći, ali se prorijedilo i s vremenom prestalo, kad je ON zaključio da mu takvo ponašanje ne može pribaviti mamu (ili tatu) i kad mu je neugoda bila gora od svrhe... Istovremeno, u istoj fazi bacio nam se na pod u trgovini, a mi smo otišli van i ostavili ga. Prekinuo je i dojurio za nama. Nije se ponovilo...

Zapravo, teško mi je danas uobličiti što mi je onda prolazilo kroz glavu... Dijete te dobi često ne bira sredstva da privuče našu pažnju, a ako u tome uspije, ponavljat će priču bez obzira kako opasna i neugodna bila. Treba naći pravi omjer posvećivanja pažnje i "zdravog zanemarivanja" kako je to netko pametno nazvao u topicu o tantrumima.

Moja djeca danas nisu nešto posebno zahtjevna, ali bilo je faza.... oslobodibog.... Mislim da tako nešto može izjaviti većina roditelja. Sretno svima koji su trenutno u tom napornom loncu. Utješna stvar - takvo ponašanje se ipak preraste...

[moia]

Hvala ti ali ono šta mene užasno brine je njezino samoozljeđivanje. Pokušala sam na taktiku ignoriranja pa eto završilo s čvrgom na glavi. Sveki mi isto rekla da je ignoriram i prestat će no kako reagirat kad se previše bojim. Ona toliko grozno se baca i vrišti i bira glavom da se udari baš gdje je najopasnije, kvaka na ladici, rub stolića, štok od vrata i sl. Kod slabije varijante se samo rukama lupa po glavi i čupa kosu Neznam kako se postavit i kako da prođemo tu fazu. Ne želim da joj se išta desi i svako pokušavanje da prođe dan bez ozljeda je na granici nemogućnosti

Skroz te razumijem, moja 2 godišnjakinja je identična. Čak zna gledat u mene onim pogledom e sad ćeš ti vidjeti i onda namjerno lupit glavom u rub stola, u rub ormarića, u rub štoka, uvijek baš u rub tako da bi mogla bolje plakat i izazvat moju reakciju da bude po njenom. Čvoke i plave flekice su bile u prvo vrijeme stalno tu, sad ih je manje jel zna ona da to jako boli nju samu pa ipak to napravi tako da se ne povrijedi, ali urlike demonstrira vrlo zorno. Mislim da sam u zadnjih pola godine ostarila bar za 5 godina. Ignorancija je najbolje rješenje mislim isto. To je užasno teško jel naravno hoćeš svisnut od straha da se ne povrijedi ozbiljno, ali kroz ignoranciju koliko mi god bilo teško nekako su se i ti ispadi prorijedili. Bilo je tu bacanja i svom snagom lupanjem glave o parket ili zid, ma bože strava. U prvo vrijeme sam skakala ko opaljena i odmah je primala tješila mamino zlato, ispadi su bili tim sve češći i gori, dok nisam počela ignorirati. Sad prođe i po 2 dana bez ispada, a nekad kad je sreće i tri. Isto dobijam packe da sam ju razmazila, ali mogu se zaklet da nisam jel ima dana kad stvarno super surađuje, a opet ima dana kad me tjera na rub zdravog razuma da vidi gdje konačno okidač kad će mama puknut i odreagirat.

Kažu tete u jaslicama, ide popodne 4 sata dnevno, da je iznimno živa i znatiželjna, da kad dođe tamo prvo sve isprevrne, čitave jaslice na glavačke, sve mora vidjet, isporbat, rastavit ako se može, na sve se popest pa čak i ako ne može, juri 100 na sat i tako sve dok se ne umori, nekad po 2 puna sata, a onda sjedne na pola sata i mirno slaže puzle (doma so to još nikad nije desilo da ona pola sata mirno sjedi!) i onda opet sljedečih sat vremena ludilo. I da ispada ima i tamo još kakao, zna čak i zveknut drugo dijete ako ne uspije od prve sprovest svoju zamisao. A bogami znala je i nas zveknut, ogrebat, počupat i to onako iz snage, sad se to prorijedilo. Kažu tete nije u prosjeku, ali je sasvim normalno, nema razloga za brigu, imali su već takve djece. Spavanje je isto oduvijek bilo oko minimuma za njenu dob od kada se rodila. A tako je i danas. nema ona vremena za spavanje osim ako se već počne rušit od umora. Sa godinu i pol, ovo ljeto igrala se sa četverogodišnjacima svaki dan u parku, spuštala sama (nzistirala je na tome!) niz tobogan i to onu veliku zatvorenu i vijugavu cijev, uporno i uporno se htjela penjati na drvene kučice sa ljestvama, muž i ja smo svaki dan na kraju dana bili u komi, iscrpljeni do beskraja jel to dijete se nije jednom sjelo u pješčanik i gralo ko njeni vršnjaci, ne ona je uporno sa dečkima na livadi uz parkić htjela igrati nogomet, ono, šta da kažem. Ali svi kažu kad je vide kako se ponaša da mala ima pogled odraslog čovjeka, ono što se kaže stara duša u bebi tijelu.

[Nikolina_S]

Hvala vam puno na pomoći, nadam se da ću uspjeti. Jedva čekam proći tu fazu...

[anamix]

moj se počeo bacati po podu, ali to radi tako smiješno da se jedva suzdržim da ostanem ozbiljna. mala mudrica je skužio da boli pa se prvo sjedne, onda se podboči s laktom pa se legne polako na pod. na leđa. i onda počne urlati kao da mu netko čupa bubrege na živo
a nema ni 17 mjeseci. što li me tek čeka?
btw. pitanje za sve mame zahtjevnih mišova? koliko mare za tatu? moj je totalno prištekan na mene. do te mjere da mi nekad dođe da se bacim kroz prozor. samo ja ga mogu uspavati, samo ja ga smijem nositi. stalno naravno. samo se sa mnom igra. kad sam ja doma tatu uopće ne šljivi...do kada tako

[spring]

btw. pitanje za sve mame zahtjevnih mišova? koliko mare za tatu? moj je totalno prištekan na mene. do te mjere da mi nekad dođe da se bacim kroz prozor. samo ja ga mogu uspavati, samo ja ga smijem nositi. stalno naravno. samo se sa mnom igra. kad sam ja doma tatu uopće ne šljivi...do kada tako

Moj ima 3,3 godine i situacija je gotovo identična tvojoj.Ne vidim neke bitnije promjene.Do sada je s tatom sam izdržao maximalno 1,5 h (ja sam otišla nešto obaviti).Igra se isključivo sa mnom, a u igri sa mm-om nakon 15-ak minuta već počinje rat.Uff,jadna sam što je tako.

[Peterlin]

moj se počeo bacati po podu, ali to radi tako smiješno da se jedva suzdržim da ostanem ozbiljna. mala mudrica je skužio da boli pa se prvo sjedne, onda se podboči s laktom pa se legne polako na pod. na leđa. i onda počne urlati kao da mu netko čupa bubrege na živo
a nema ni 17 mjeseci. što li me tek čeka?
btw. pitanje za sve mame zahtjevnih mišova? koliko mare za tatu? moj je totalno prištekan na mene. do te mjere da mi nekad dođe da se bacim kroz prozor. samo ja ga mogu uspavati, samo ja ga smijem nositi. stalno naravno. samo se sa mnom igra. kad sam ja doma tatu uopće ne šljivi...do kada tako

I moj stariji je tako bio (mlađi od prvog dana puno manje), sve dok tata nije otišao na službeni put i nije ga bilo tjedan dana. Veći je tada imao dvije godine, a manji malo manje od godine dana... Kad se tata vratio, bio je dosta dugo glavna faca...

Inače, kasnije to pomalo popušta i negdje oko treće godine dijete se "odlijepi" od mame i krene graditi odnose s drugim ljudima. Rade to oni i prije, ali "iz maminog krila" a kasnije se nekako osokole i krenu sami...

Moji su silom prilika bili upisani u jaslice u dobi kad je mali imao 13 mjeseci a veliki 28 mjeseci. Mali se odmah priviknuo i obožavao jaslice, a veliki... brrr... taj je imao duuugačku i tešku adaptaciju, a doma se ponovno lijepio za mene kao čičak, iako je tog ljeta taman fino prestao.

Teško je tu dati neku procjenu... Od treće godine na dalje djeca se znaju igrati s drugom djecom (srećom, imam dvoje, pa su imali društvo iako je bilo naporno dok konačno nisu sazreli za zajedničku igru) i bude lakše... Odjednom samo shvatiš da nema više lijepljenja, cirkusiranja i gnjavaže i pitaš se kad je to uopće prestalo... Ja nikad nisam uspjela osvijestiti taj trenutak, samo sam odahnula kad mi je iz repa u glavu došlo da je puuuno lakše.

Eh,sad, i kasnije je bilo sporadičnih cirkusa i bude ih i danas, ali sve to ide u rok službe. Davno sam shvatila da je djeci nužno "malo zdravog zanemarivanja" tj. ONI moraju shvatiti da ne moraju biti uvijek nužno na prvom mjestu u svakom trenutku, a to mi je spasilo glavu puno puta... i dan danas.

[mitovski]

anamix za bacanje tvoga malca, do suza sam se nasmijala, mudrica mala
a ovo za ovisnost o mami isto je i kod mene, voli tatu i veseli mu se jako i tata se s njom isto igra i ludira što ona obožava aliiii ne baš dugo, znači 15-20 min tate i onda hoću opet mami. ona valjda 100 puta dnevno zove mama ali ne znam meni je to i normalno u ovoj dobi.

[sirius]

Jesam li ja na ovoj ili na nekoj drugoj temi napisala, da onaj koji misli da su sva djeca zahtjevna, nikad nije imao zahtjevno dijete?! :D

[Pepita]

Jesam li ja na ovoj ili na nekoj drugoj temi napisala, da onaj koji misli da su sva djeca zahtjevna, nikad nije imao zahtjevno dijete?! :D

Potpis na ovo!
Iako mislim da izraz "zahtjevno" nije opis jednog obrasca ponašanja djeteta, mislim da se pod to može podvući više toga, bar ja tako radim.
Moja nije zahtjevna u smislu upornosti, plača, ljutnje, vezanja samo za mene ili neku drugu osobu, ali je zahtjevna ili ti ga da se ispravim zahtjevnija od vršnjaka.
Možda je to samo jedna crta veće radoznalosti, ali najlakše mi je reći da je zahtjevna, taj opis mi je nekako najbliži onom što jest da je opišem.

[Jurana]

Jesam li ja na ovoj ili na nekoj drugoj temi napisala, da onaj koji misli da su sva djeca zahtjevna, nikad nije imao zahtjevno dijete?! :D

Neka, samo ti napiši, uvijek je dobro ponovo pročitati

[eris]

Prvo je uvijek nešto zahtijevalo, šta je ovo, daj mi ono, neću ovo, kako ovo, i tako unedogled. Fizički je bila dosta smirena djevojčica. Sin je od 1. godine pentrao se po svemu i svačemu, lupao glavom od pod, bacao se u trgovinama na tlo, trčao, trčao, trčao i bježao.Do njegove 7.(koja vam je ovo utjeha) je konačno smanjilo se. Bebica ima skoro pa 16. mjeseci, i najveći je hajduk, ne miruje ni trenutka, ne zna da priča, pokušava, ali dira tv, penje se, razbija čaše(to joj je zaista veliki užitak), silazi i penje se uz stepenice sama, piše hemijskom po sebi, otvara frižider, stavlja ruke u wc šolju, ako smo na trotuaru trči na ulicu, ako smo na travi ona bježi u baru, zna kolut naprijed i nazad, popne se na kuhinjske elemente i na stol u trpezariji...... Igra se do besvjesti ali odlično spava od 9 uveče do 8 ujutro, bez buđenja(uglavnom). Ali čim otvori oči kao da je neko ispali, ni trenutka se ne premišlja, ta tačno ima isplaniran svaki djelić svog veselog dana.
Al eto, ja opet uživam, iako zaista zna biti naporno.

[Pepita]

I mi smo u ovom klubu, a dugo vremena sam se tješila da su takvi svi dvogodišnjaci (sada dvoipolgodišnjaci) međutim nisu, a sreća da sam to otkrila kasnije
Zahtjevna je jako, živahna, jako živahna, s njom jednostavno sve ide komplicirano, jednostavno niti jednu radnju ne mogu napraviti onako da to izgleda jednostavno.
Sve nešto posebno, kompliciranije i nikad nema mira, nije divlja, jednostavno je stalno u pogonu.
Doduše, spava predivno, nikad ne plače, nema tantruma, prilagodljiva, ALI...svaki atom snage u meni je iscrpila i nemam pojma na dane kako dalje.
Jezik ne uvlači u usta cijeli dan, stalno, ali stalno nešto pita i govori i ja što inače puno pričam po prirodi sam jako umorna.
Zabava glavna sam joj ja, što radim i ona će, kad čujem "mogu ja" naježim se, ha ha ha ha....pustim joj nešto, ali sve ne mogu, jer toliko sati u danu nema, a ni mog vremena.

Jako je pametna, zaista šiša vršnjake po tom pitanju, njeno verbalno pričanje, mimika i općenito gestikulacija daleko premašuje vršnjake.
Kućna prijateljica - pedagogica je rekla da izdržim, da ću jednog dana imati ono što se zove savršeno dijete. Odmah sam pitala kojeg to dana....ha ha ha

Ne znam, ponekad mi se čini da su neke stvari u kući trebale biti davno rjiešene, ali ne, ponavlja i ponavlja iste ludosti.

Na dane zaista ispalim pa vičem, ali vičem jer smo stalno same, nemam pomoći od nikog i na dane je toliko teško da ne vidim uopće izlaza...

Svađa se sa mnom kao velika i fascinantno je kako jasno izražava svoje želje, negodovanje i sl.

I nedaj Bože da izađemo vani bez njene torbe, jao...

Inače, predivna cura, ne smijem kazati da bi voljela da je druga cura samo pola nje, jer se bojim da ću u ludaru sama s njima, ali zaista je predivna.
Njena vrlina koju najviše volim - prilagodljivost. Fascinira me svakim danom sve više.

[Ifigenija]

Pepita, posve razumijem. Imala sam to. SAd je bolje. PUno bolje. Ali u toj dobi sam bila već malo poludjela.

Najgore je kad ne kužiš što se zbiva, a okolina te ne razumije, dapače ismijava.

Npr. moja sveki je stalno govorila - pa kako ne stigneš, pa sad suđericu, pa sad veš, pa ručak...

Sad su klinci s njom deset dana na moru. Žena me je nazvala i rekla - sad te razumijem. Stvarno se ne stigne, oni su tako živahni, i puni života, i pitanja, budem tako iscrpljena da spavam poslijepodne s njima - što nisam cijeli život. A ona je fakat kao žena-stijena i žena-zmaj, i isto je bila majka, i isto se trudila, i imala pametno dijete. Kad nju spigaju (u kombinaciji) - onda znam koliko je sati. S time da je sin sada mila majka, on se ponaša kao sredovječni inžinjer - cijele dane crta i računa, i čita - s hobijem športske rekreacije. S dvije i pol godine - to je bilo kao da krotiš lava, mladog, u naponu snage.

Čak i kad su poslušni (a moj je bio oduvijek) čovjeka iscrpi upravo to - stalna pitanja, razgovori, emotivna energija, mentalna energija. Kao da si cijeli dan na nekom burnom simpoziju, za govornicom, štojaznam. I nema mozga na paši, u leru. Puno puta se nađeš da odgovaraš na pitanja, da nešto briješ jer ti se mozak zavrtio nakon stotog pitanja, vizije, ideje, i znaš da si rekla da nećeš više pričati, a pričaš. Kao bujica. Ti postaviš neku svoju osobnu branu, dođe voda i odnese. I tako cijele dane... Uff...

Ali istina je. Takva djeca rastu u nešto čisto predivno. Sa svojim sinom bih mogla na kraj svijeta, sve ga zanima, o svemu već pomalo zna, pravi užitak pričati s njim, em upija, em sluša, em odgovara, em duhovit, em zabavan, em uvrnut, ma divno. Ne radi ništa glupo, ne zanimaju ga gluposti, hoće samo učiti, raditi, doprinijeti... u nekim mini stvarima se mogu na njega osloniti, a iznenadi nas kakve korisne stvari napravi za obitelj, sam od sebe.

Valjda to priroda tako napravi. Da je ostao onakav lavić ja mislim da bismo mi krepali na cesti i ostao bi sam. A sad nadoknađuje, krpa strgane starce Al neka ih. Samo nek su zdravi.

[Pepita]

Ma eto to Ifigenija, jednostavno ona je dobra, predivna, poslušna, prilagodljiva, ma rekao bi čovjek anđeo, ali s druge strane iscrpi za poludit, ne znam to opisat. Dugo tražim opis svog djeteta. Ona je stalno nasmijana i vesela, prilagodljiva na sve, popusti, nikad tantruma, nikad plača i ljutnje, ali je s njom jednostavno teško proći dan. Stalno i stalno oko nje posla, kad čovjek sjedne pet minuta da odmori ona je tu već nakon prve minute. Po kući NIŠTA ne mogu napraviti dok je budna, sve je zanima i sve će ona, ali problem je što ne mogu sve popratiti i ponekad nemam vremena.
I dobro si opisala, postaviš neku branu, ali jednostavno dijete nije "zločesto" i ne traži ništa što ne treba pa popustim.
Petlja mi se jezik i kronično sam promukla.

Ma daj molim te piši mi još malo, da pokušam pronaći neku vrstu naziva za nju

[Ifigenija]

Ma eto to Ifigenija, jednostavno ona je dobra, predivna, poslušna, prilagodljiva, ma rekao bi čovjek anđeo, ali s druge strane iscrpi za poludit, ne znam to opisat. Dugo tražim opis svog djeteta. Ona je stalno nasmijana i vesela, prilagodljiva na sve, popusti, nikad tantruma, nikad plača i ljutnje, ali je s njom jednostavno teško proći dan. Stalno i stalno oko nje posla, kad čovjek sjedne pet minuta da odmori ona je tu već nakon prve minute. Po kući NIŠTA ne mogu napraviti dok je budna, sve je zanima i sve će ona, ali problem je što ne mogu sve popratiti i ponekad nemam vremena.
I dobro si opisala, postaviš neku branu, ali jednostavno dijete nije "zločesto" i ne traži ništa što ne treba pa popustim.
Petlja mi se jezik i kronično sam promukla.

Ma daj molim te piši mi još malo, da pokušam pronaći neku vrstu naziva za nju

Možda ti je bistrićka

Ali i da je i da nije, opet je to jedna jedina Lijepa L... jedna jedinstvena i neponovljiva

[S2000]

To zu Duracell djeca - baterije im traju 7 puta duze/vise/jace neg obicne

[Filipimama]

ifigenija stvarno si me nasmijala u gornjem postu. I ja imam sina od 5 god. koji kao da je sredovječni (samo ja bi rekla) paleontolog, jako ga zanimaju dinosauri i sve u vezi njih. Sa 3 godine ih je znao kako se zovu čime se hrane i u koje doba su živjeli. I mlađi je živahan, ali on je opet na drugu stranu, stalno nekud trči pa se vere, ispituje i tako. Naravno da bude faza kad sam na rubu, ali sam i jako ponosna na njih. Danas baš ja sretnem jednu ženu , bili smo u šetnji , ovi moji na bicikličima, živahni, ali poslušni i kaže mi ona :"joj kako je tebi teško sa njima oni su tako aktivni." Najbolje od svega ja ju gledam i mislim si pa slušaju me , a šta sad ako zapitkuju i živahni su.

[mitovski]

Hellooouuu mame i tate zahtjevne tj. ispravak zahtjevnije djece. Kako ste, kako su djeca, ide li na bolje?
Evo Jana ima 17 mj i puuuuuno je lakše. Ona je i dalje sto na sat, ali više ne traži da ju se stalno nosi i čak se zna nakratko sama zaigrati. Sve ju zanima, apsolutno sve, jako puno priča, razumije skoro sve, jedino ne razumije riječ NE .
Ako nešto ne može ili ne smije dobiti jakoooo se naljuti, počne urlati i čak se zna i baciti na pod.
Presvlačenje pelena je i dalje noćna mora, svako presvlačenje je urlanje i bacanje.
Neki dan smo bili u igraonici i naravno nije ju zanimao dio za skroz malu djecu nego onaj za malo veću pa se penjala po penjalicama na koje se penju trogodišnjaci i bilo ju je svugdje, nije stala.
Svakodnevno nas iznenađuje novim riječima i nekim postupcima koje ju nismo uopće niti učili ali ona promatra i upija kao spužva.
U subotu smo bili u berbi grožđa i skupila se cijela obitelj i uža i šira i moram reći da je Jana bila pravi hit, da su se svi čudili kako je živa, kako ne staje niti minute, ali se nisu mogli načuditi tome kako priča, kako zna reči kad ju se pita kako se zove, kako sama oblači cipele, sama jede.
Zahtjevna je i dalje ali je istina kako ste pisale u prijašnjim postovima kako odrastaju tako postaju divna djeca s kojima je svaki trenutak zanimljiv.
Uglavnom, lakše se diše

[Pepita]

Mi idemo prema trećoj godini (za dva mjeseca) a moja pametnica sve zahtjevnija i zahtjevnija.
Trenutno imam posla oko nje 24 sata dnevno i već danima smišljam kako ću kad rodim za mjesec dana promijeniti i podojiti drugu curu
Kod nas se ona rečenica pokazala točna "Zahtjevna djeca - jako bistra djeca".
Problem je u tome što ona ne radi ništa što ne treba, samo je jednostavno zahtjevna.
I da, vičem, na dane ne mogu izaći na kraj s tim presingom...
...a na dane gledam prozorsko staklo uh...

[astral]

moram se ubaciti na ovu temu!
mogu potpisati skoro pa sve što ste do sada napisale: od rodilišta i urlikanja, preko sisanja 10000 puta dnevno, stalnog nošenja ( i to isključivo i samo ja)- bože sačuvaj je spustiti da malo odmorim ruke-smak svijeta, tvrdoglavosti-čitaj samostalnosti-mora biti onako kako je ona zamislila ili nikako! dogovor postižemo isključivo razgovorom

s druge strane, jako slatko i umiljato dijete, stalno se smijala, sa godinu dan je znala izgovoriti 30tak riječi (da nisam zapisala nebi sama sebi vjerovala)!

sada ima nešto više od tri godine i na dane me dovede do ludila (a i meni hormoni malo divljaju) svojom tvrdoglavošću i nestrpljenjem, u stanju je sa mnom se raspravljat i pola sata (a može se s njom govoriti kao sa odraslom osobom) samo da bude kako ona hoće.

jedino što me buni u svoj ovoj priči je to što vi pišete da ste stalno trčali za svojom djecom i da su dosta aktivna-e pa meni je ona dosta sramežljiva, recimo još i dan danas na rođendanima sjedi meni u krilo i nebi se makla, nema šanse, jedino ako ću se ja ići igrati s njom. ili recimo u kafiću isto tako, ili doma ispred kuće, mogu se komodno ići istuširat i ostaviti nju samu vani da se igra sa tećicama i vodom, bez straha da će otić nekud.

pa me zanima ima li koja i s ovakvim iskustvom "mirnog" zahtjevnog djeteta?