Zahtjevna djeca

[rehab]

Bubilo, ja bih rekla da roditelji i okolina moraju prvo promijeniti svoj nacin gledanja na stvari. Ovdje sam procitala dosta izjava koje mi govore da dijete radi nepodopstine samo zato jer moze. Objasnila si npr.njeno pravljenje nepodopstina izjavama poput "ona trazi vise dozivljaja", "ona mora dati svoj touch svemu" ili njeno agresivno ponasanje "dijete ima pravo izrazavati emocije", itd.
Helooo ! Nemam nista protiv kreativnosti, samosvjesnosti i izrazavanja osjecaja, ali postoje prihvatljivi nacini da se sve to izrazi i neprihvatljivi nacini. Ona kuzi da je ti opravdavas i da nemas hrabrosti nazvati stvari pravim imenom.
Kako postaviti granice ? U trenutku dok nepozeljno ponasanje traje, nema smisla razgovarati, nadugo i nasiroko objasnjavati ili se derati na dijete. Peterlin je dala dobre savjete kako se postaviti : sigurno, hladnokrvno i oduzeti djetetu neku privilegiju. Razgovori imaju smisla tek kada dijete smiri emocije i kad je potpuno fokusirano na roditelja. Deranje vrlo rijetko ili nikad.

[rehab]

Iz mog iskustva -nikako. Nisu problem granice -nego dijete ( tj. nije dijete problem-samo ima drugaciji percepciju ). Ali to shvatis kasnije.
Ako se dobro zamislis shvatiti ces i sama da dijete razumije ( i postuje ) vazne granice kojima dovodi svoj zivot u opasnost.

Da, ali dijete oblikuje percepciju ucenjem iz vlastitog iskustva, dakle to je nesto na sto mozemo utjecati.

[sirius]

Da, ali dijete oblikuje percepciju ucenjem iz vlastitog iskustva, dakle to je nesto na sto mozemo utjecati.

Da u teoriji.
Imam primjer djeteta koje ne uci na vlastitim greskam niti sa 15 godina.
ok, to je ekstremni primjer. Ali sigurna sam da postoji raspon mogucnosti ucenja na vlastitim greskam kao sto postoji raspon i za druge stvari. U teoriji ovo dijete od BB zaista zeli uciti na vlastitim greskama, doslovno i uvijek iznova (sa razlkom u nijansama) .

[rehab]

P.S. Bubilo, evo ja bih bez imalo griznje savjesti uskratila djetetu taj dan pristup kuhinji ili vodi (ovo sto si navela kao primjer) da napravi nesto sto sam mu rekla da ne smije raditi. U pravilu prva dva puta kazem da nesto ne smije raditi, treci put nastavljam s uskracivanjem privilegija.

[sirius]

da se razumijemo ja ne bih dozvolila nered i brljanje jer nema zivaca za to.
BB ociti ima. :D

[Lili75]

BB
zasto joj dozvoljavas da te udari uz to jos trudnu? Mislim da tvoja reakcija treba bit takva da jojnto vise ne padne na pamet.
i to gleda crtic i skace po krevetu. Ako bas zeli gledat crtic postavis uvjet mirovanje (bar vecinu vremena) i gledanje crtica.

Nije ti lako.to potpuno kuzim da bi ti htjela malo svog mira.
smetnula sam jel to tvoje starije ili mladje dijete. Nadam se da je starije da bas ona nece bit srednja.

[Bubilo Bubich]

Kako postaviti granice ? U trenutku dok nepozeljno ponasanje traje, nema smisla razgovarati, nadugo i nasiroko objasnjavati ili se derati na dijete. Peterlin je dala dobre savjete kako se postaviti : sigurno, hladnokrvno i oduzeti djetetu neku privilegiju. Razgovori imaju smisla tek kada dijete smiri emocije i kad je potpuno fokusirano na roditelja. Deranje vrlo rijetko ili nikad.

Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...

Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.

Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu . Al skace po krevetu za to vrijeme .

[rehab]

Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...

Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.

Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu . Al skace po krevetu za to vrijeme .

Možeš li je u trenutku kad se dere i udara vas izolirati ? Poslati u sobu ? Ja sam svojima objasnila da mogu izraziti negodovanje kako god žele, ali vrištanje, bacanje i udaranje ne dolaze u obzir. Ako se tako ponašaju, idu u sobu dok se ne smire. Ako će se ponašati u okvirima prihvatljivog ponašanja kada su ljuti, možemo razgovarati i pregovarati.
Druga stvar, kada moji počinju raditi previše cirkusa, to mi je često znak da im nedostaje moja pažnja.Ne ona pažnja tipa ja sam u kući, perem, kuham i usput pričam s njima, nego puna pozornost- jedan na jedan, šetnja, igra na podu, pričanje priča, razgovor... Time također jako uspješno preveniramo i gasimo nepoželjna ponašanja.
Inače, moja zahtjevna i razmažena curica takpđer je sklona bijesnim ispadima i tantrumima, iako već ima 3 godine. Ipak, sada je već sama naučila, kada osjeti da je lovi bijes, sama ode u sobu, zatvori vrata, izdere se i vrati se resetirana u kuću. Nisam je tome ciljano učila, ali valjda je sama osjetila da joj je lakše kada se izolira i da joj to pomaže da se sredi.

[sirius]

Možeš li je u trenutku kad se dere i udara vas izolirati ? Poslati u sobu ? Ja sam svojima objasnila da mogu izraziti negodovanje kako god žele, ali vrištanje, bacanje i udaranje ne dolaze u obzir. Ako se tako ponašaju, idu u sobu dok se ne smire. Ako će se ponašati u okvirima prihvatljivog ponašanja kada su ljuti, možemo razgovarati i pregovarati.
Druga stvar, kada moji počinju raditi previše cirkusa, to mi je često znak da im nedostaje moja pažnja.Ne ona pažnja tipa ja sam u kući, perem, kuham i usput pričam s njima, nego puna pozornost- jedan na jedan, šetnja, igra na podu, pričanje priča, razgovor... Time također jako uspješno preveniramo i gasimo nepoželjna ponašanja.
Inače, moja zahtjevna i razmažena curica takpđer je sklona bijesnim ispadima i tantrumima, iako već ima 3 godine. Ipak, sada je već sama naučila, kada osjeti da je lovi bijes, sama ode u sobu, zatvori vrata, izdere se i vrati se resetirana u kuću. Nisam je tome ciljano učila, ali valjda je sama osjetila da joj je lakše kada se izolira i da joj to pomaže da se sredi.

Kod mog starijeg iskljucivanje NIKAD nije palilo. To ga je jos vise izbacivalo iz cipela ( da ne pricam kako je izgledalo kad sam pokusala primjeniti savjete iz prirucnika za samopomoc. Cudim se da nam socijalna sluzba nikad nije došla na vrata.) . Skretanje paznje i ukljucivanje je puno bolje palilo, ovisno o situaciji.
Ok , on je zaista specificna prica , ali ne pali kod svih isto.

[Zuska]

Kod mog starijeg iskljucivanje NIKAD nije palilo. To ga je jos vise izbacivalo iz cipela ( da ne pricam kako je izgledalo kad sam pokusala primjeniti savjete iz prirucnika za samopomoc. Cudim se da nam socijalna sluzba nikad nije došla na vrata.) . Skretanje paznje i ukljucivanje je puno bolje palilo, ovisno o situaciji.
Ok , on je zaista specificna prica , ali ne pali kod svih isto.

Tek sad čitam nastavak teme. Sirius, kod moje zahtjevne (5,5) nikad nikakve kazne nisu palile, a pogotovo ne isključivanje, to je bio okidač za dugotrajne scene od kojih me boljelo srce jer je to nju užasavalo na više razina, baš je bila u drami nakon toga.
Kod nje je palilo, kad se smiri, puno razgovora i uključivanja...i tek iza četvrte, pete godine vidim koliko je to sve imalo smisla, iako mi se stoput činilo da nema, jer je sad sve strpljivija i razumnija, uglavnom dijete za poželjet, mnogo starija u glavi, uz i dalje mnogo zahtjeva za dodirima, pažnjom, uključivanjem i mogućnosti za kontrolu (to joj je važno). Ok, kad dođe sljedeća loša faza, moram se vratiti na ove pohvale, ali moram priznati da sad već neko vrijeme nije bilo toliko loših faza kao dok je bila manja.

No, ona ima jednu drugu crtu, užasno voli pravila i kad joj se pojasne, onda ih usvoji (i nameće drugima). To je bio jedini jednostavan dio njenog odgoja.

Onda sam dobila manje zahtjevno dijete, vedrije, zadovoljnije i samostalnije...koje ne obadaje granice ni 1%. Isto tako miješa sve što može smiješati u čaše i tanjure, radi eksperimente, nema autića koji nije pokušao rastaviti (a ima ih jaaaako puno) i ne pale objašnjavanja da se igračke ne razbijaju i zbog čega (starija nije nikad kidala igračke, iako moram reći da se nije ni toliko igrala s njima kao mlađi).,, On jednostavno stvari radi po svom i čini mi se da ćemo kasnije imati većih problema s njim nego s njom.

Ona već sad prijeti odseljavanjem iz kuće jer ponekad vičemo na nju (to joj je najgora kazna), a on se smješka, bude nevjerovatno simpatičan i nastavlja po svom...pjevuši i krši pravila i to ga ni najmanje ne dira. Kazna? Boli ga dupe Ali voli biti pohvaljen pa kroz tu ključaonicu unosimo pravila.

A od dreke i tuljena, doslovno ludim i mislim si da nisam ja baš tip za djecu kad mi to toliko smeta. Onda dođem tu i utješim se malo

[rehab]

on se smješka, bude nevjerovatno simpatičan i nastavlja po svom...pjevuši i krši pravila i to ga ni najmanje ne dira. Kazna? Boli ga dupe Ali voli biti pohvaljen pa kroz tu ključaonicu unosimo pravila.

Ovakav je moj nezahtjevni. Identican. Isto se bojim da je to gora opcija od ovih dvoje zahtjevnih. Oni imaju jak karakter, bore se za sebe, ali s njima znas na cemu si. Ovaj ne skida kez sa lica bilo da je u andjeoskom raspolozenju, bilo da je u neredu. Iako je vrlo vrlo rijetko u neredu, kad pocne praviti nepodopstine nista ne dopire do njega.

[Peterlin]

Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...

Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.

Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu . Al skace po krevetu za to vrijeme .

Neš ti...
Moj E.je istog trena išao doma iz parka ako je mlatnuo nekoga ili posipao pijesak na glavu sebi i drugima. 1000 puta su doma igre vodom i hranom bile prekidane istog trena kad je prestao poštivati dogovor. Imam čak i fotografije da to mogu i dokazati.
Kuha juhu od začina, sve ok dok ne počne prolijevanje po stolu. Istog trena oduzimam to čime se zabavlja i spremam. Ali to treba ponoviti odlučno puno puta dok ne uđe u glavu. Kao kad imaš mladog psa. Nikakav kasniji razgovor ne daje rezultate jer ga ne zaboli kao kad mu otmeš zabavu ako radi štetu ili nekoga ugrožava. Kod nas je bio u igri i mirni stolac ako bi tko digao ruku na brata, tatu ili bilo koga. Po starinski ideš na buljenje u radijator. Koliko godina toliko minuta. Ili kad se nauči sam smiriti, može doći i krećemo iznova, ali kako treba.

Znam da su djeca različita jer imam dva primjerka. Nije jedan bolji, a drugi gori, ali trebalo ih je kondicionirati na drugačiji način. Ali da digne ruku na članove obitelji ili bilo koga odnijela bi mu omiljene igračke u podrum na tjedan dana. A svatko mora naći radnu točku svom djetetu.
Sretno!

[Bubilo Bubich]

Lavko, drži se .

[Lili75]

Rehab dijelimo razmisljanje.

Citajuci ovaj forum zakljucih da samo postoje zahtjevna i nezahtjevna djeca al ne postoje roditelji koji ne znaju/zele/ mogu postavit jasne granice i oni koji to znaju/zele/mogu. :rolleyeyes:

a nagledala sam se primjera gdje dijete po citav dan maltretira svoju obitelj, nema nikakvih postavljenih granica a roditelj i dalje tupi ma samo je zahtjevno. Yeah right.

[emily]

Citajuci ovaj forum zakljucih da samo postoje zahtjevna i nezahtjevna djeca al ne postoje roditelji koji ne znaju/zele/ mogu postavit jasne granice i oni koji to znaju/zele/mogu. :rolleyeyes:

a nagledala sam se primjera gdje dijete po citav dan maltretira svoju obitelj, nema nikakvih postavljenih granica a roditelj i dalje tupi ma samo je zahtjevno. Yeah right.

cool i prosto ko pasulj
to je naravno rezoniranje roditelja koji ima lako odgojivo, "razumno" dijete ili djecu

[Mima]

Kakva je to reakcija?

[Lili75]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

[sirius]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

hahaha

ti mislis da nitko nikad na zahtjevnom djetetu nije isprobao fore iz onih prirucnika za samopomoc u odgoju? ili radionica za odgoj? ili malo ozbiljnijih knjiga?
ja sam se preporodila kad sam sam upoznala psihologicu koja je istestirala moje dijete i rekal da nije problem u mom postavljanju granica nego je dijte to koje ih ima potrebu stalno rušiti (ne propitivati, vec rusiti) . i vidi vraga, sa drugim djetetom je išlo sve po špagi bez nekog napora.

Srecom da imam selektivno pamcenje, ali jedan od najvecih eksperimenata naseg sina je bio onaj u kojem je obozavanu macku uspio ugurati u plasticni kamion igracku. Kamion je bio velicine kutije za cipele , a otvor kroz koji jer ugurao macku velicine kutije za cigarete. Inace , on je vrlo empatican, a ovo je bio cisti eksperment da vidi da li macka stane unutra. Naravno da smo morali razvaliti vozilo da spasimo macku. (koja je prošla neosteceno)

E, da još jedan dogadaj...kad je usisavac stajao uklucen u struju u kupaoni koju sam pospremala. I dok sam se okrenula on je usisao vodu iz sifona. Nazalost, usisavac nije bio na vodu nego obicni. Mi smo prosli neošteceno, sto ne mogu reci za usisavac.

[rehab]

Siriud, ako sam dobro shvatila, tvoje dijete ima ADHD. Ne možemo uopće uspoređivati dijete kojem kemijski procesi u mozgu otežavaju da se pridržava strukture i granica s djetetom čiji su kemijski procesi u mozgu uredni. Uspoređujemo kruške i jabuke.

[Peterlin]

Siriud, ako sam dobro shvatila, tvoje dijete ima ADHD. Ne možemo uopće uspoređivati dijete kojem kemijski procesi u mozgu otežavaju da se pridržava strukture i granica s djetetom čiji su kemijski procesi u mozgu uredni. Uspoređujemo kruške i jabuke.

Dobar point. Možda bi bb trebala odvesti dijete na testiranje. Ja bih, odnosno jesam.

[sirius]

Siriud, ako sam dobro shvatila, tvoje dijete ima ADHD. Ne možemo uopće uspoređivati dijete kojem kemijski procesi u mozgu otežavaju da se pridržava strukture i granica s djetetom čiji su kemijski procesi u mozgu uredni. Uspoređujemo kruške i jabuke.

On nije imao ADHD sa 4 godine , tj. nitko nije skuzio.
Nema niti danas cijeli ADHD, samo elemente.
Osim toga ako pitas njegove profesore nema nista, samo glumata. Jedino je prevelik da samo ja budem kriva za (ne)postavljanje granica.

Sa drugim djetetom je sve po knjigama, svaka napisana recenica pali. Ko da su prirucnike po njoj pisali.
Ali daleko od toga da ona nema prilicno jak karakter i želju za eksperimentima .

[čokolada]

Za sliku kako je kod moje izgledao ADHD s 4 godine:
NIKAD ne miruje dulje od 2-3 min, trči u krug po rubu tepiha, po rubu kreveta 200x180, oko fotelje koja je bila nasred tepiha, bez odmora po pola sata, nijednu aktivnost ne može završiti svala traje samo po nekoliko min., obično ima hiperfokus na nešto - moja je imala na čitanje (ima ga i danas), to je bio jedini dio dana kad je sjedila mogla je satima slušati čitanje, kad smo bili na otvorenom niti sekunde ne bi stala, trčala bi satima po parku, plaži i sl., grupna igra u parku, u gostima, u vrtiću, nula bodova.

[pulinka]

Za sliku kako je kod moje izgledao ADHD s 4 godine:
NIKAD ne miruje dulje od 2-3 min, trči u krug po rubu tepiha, po rubu kreveta 200x180, oko fotelje koja je bila nasred tepiha, bez odmora po pola sata, nijednu aktivnost ne može završiti svala traje samo po nekoliko min., obično ima hiperfokus na nešto - moja je imala na čitanje (ima ga i danas), to je bio jedini dio dana kad je sjedila mogla je satima slušati čitanje, kad smo bili na otvorenom niti sekunde ne bi stala, trčala bi satima po parku, plaži i sl., grupna igra u parku, u gostima, u vrtiću, nula bodova.

Eto, opisala si moje dete u tom uzrastu, s tim što je mogla donekle da učestvuje u grupnoj igri, ali nikad nije sledila pravila ako su postojala u toj igri.

[jennifer_gentle]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

I dijete te posluša i više to ne radi? mogu samo reći wow! i blago tebi

[marta]

I dijete te posluša i više to ne radi? mogu samo reći wow! i blago tebi

I mene tako slušaju i onda još svizac zamota čokoladu.

Prekjučer sam došla doma s posla i dnevna je bila uredna. Nakon ručka sam ubila oko 20 minuta (imam tajmer, inače jao si ga meni). Za tih 20 minuta moja nezahtjevna kćer, doduše, tvrdoglava i usmjerena na vlastite projekte, je preselila pol svoje sobe u dnevnu, napravila ispred ulaznih vrata eksperiment koji je uključio tempere po stepenicama i pokušaj brisanja istih, a onda ju je ekipica odvukla u prekopavanje nečijeg dvorišta. Ne moram reći da mi je prisjelo tih 20 minuta. Nakon milijuntog jasnog objašnjenja da se igračke poslije igre moraju spremiti, ona je ostatak dana nepodnošljivo cvilila i dramila da ona to ne može sama spremiti. Ja sam nakon nekog vremena na moju veliku sreću morala dalje svojim putem, a mm je ostao na milost i nemilost precviležne.

[Lili75]

Ja sam nakon nekog vremena na moju veliku sreću morala dalje svojim putem, a mm je ostao na milost i nemilost precviležne.

zakon si!

sirius ipak tvoj sin ima dijagnozu i mislim da nije za usporedbu.

[sirius]

zakon si!

sirius ipak tvoj sin ima dijagnozu i mislim da nije za usporedbu.

Da , ima.
Ali ima i cokoladino , pa reagira skroz drugacije.
Hocu reci moze biti do dijagnoze, a moze do karaktera.


ono sto zelim reci, meni su postavljanje granica jasna stvar.
ali to iscrpljuje roditelje zahtjevne djece ( jer ocito da kratkorocno nema rezultata).
ono sto jest pogubno u tom slucaju i sto najvise strada jet roditeljsko samopozdanje , djecje samopuzdanje i odnos roditelj dijete. Tako da je odnos " mrkva-batina" ( ok, bez batine doslovno) cini mi se jedini nacin postici neki kompromis i prezivjeti.

[Lili75]

Eto, to je do nedavno bila moja razmažena zahtjevnica. Ali, mi smo sami sebi priznali da smo ju razmazili (imala je velike zdravstvene probleme) i krenuli smo rješavati problem. Prekjučer sam je sa strepnjom u srcu povela sa sobom na jednodnevni izlet, što mi je do nedavno bilo nezamislivo i bila sam presretna kada sam shvatila da je naš preokret u pristupu počeo davati plodove. I dalje je jaka, tvrdoglava, zahtjevna, povremeno ima bijesne ispade ali naučila je kada treba stati.

divno rehab!

OK, neki roditelji zbog pritiska okoline i komentara s visine, dječju zahtjevnost pripisuju svojim greškama, jer je puno više onih s nezahtjevnom djecom koji su skloni komentirat s visine i pripisivat sve neodgoju, nego onih sa zahtjevnom djecom koji bi radili istu stvar.
Neodgajanje djece i hendlanje zahtjevne djece NIJE isto, iako razni ljudi na ovom topicu, već godinama pokušavaju to izjednačiti.

Naravno da to nije isto. Upravo i pričamo da su to 2 različite stvari.

I dijete te posluša i više to ne radi? mogu samo reći wow! i blago tebi

I ne samo moji, tako i tuđa djeca. Imam ledeni pogled

Kad sam na kraju faxa stažirala, dobila sam razred srednjoškolaca kojeg su se svi pribojavali, njihova redovna profa je ludila s njima, jedva je se čulo od njihove galame, šuškanja, navlačenja u zadnjim klupama. Ja sam bila par godina starija od njih, al kod mene je bio muk. Ni zuc. Imam ja svoje metode.
Profa je ostala u čudu da sam postigla takvu disciplinu i to cijeli sat. A one što su se ljubili u zadnjoj klupi sam bila prisiljena češće priupitat kakvo dodatno pitanjce i onima koji su navikli šuškati i laprdati al poslije njih sam bila iscijeđena ko spužva.

[pulinka]

al poslije njih sam bila iscijeđena ko spužva.

I misliš da bi mogla tako 24h na dan? Ili bar 7 školskih časova?
I ja imam ledeni pogled i preda mnom se sklanjaju i srednjoškolci dvometraši, a i ja sam svojevremeno držala 2 semestra ne preterano motivisanim studentima. I nikad nisam imala problem sa disciplinom niti time da sam nekome dosadna i nezanimljiva.
Ali moje dete nema urođenu reakciju na ledeni pogled i štaš.
A ja ne mogu da funkcionišem isceđena, i verujem ni ti.

[Bubilo Bubich]

Mima sigurno si je nekad iskusila.
onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

Da, je. Ja joj samo kažem "dušo moja ne smiješ tući mamu, ako baš želiš, nastavi prosipati brašno". I odem leći i surfati.

Lili moja, ti meni naravno nećeš vjerovati, da ja 2 do 10 x u danu (ovisi kakav je dan) napravim nesto sto nije za ovaj forum jer ce mi ju socijalna sluzba i pravobraniteljica za djecu odvest... Al cu ipak napisati. Nakon svakog udarca i/ili namjernog prosipanja, bacanja i unistavanja pretvaram se u nesto sto stariji zove "mama čudovište". Ne kleknem nego ju zgrabim i odnesem u spavacu. Tamo ju drzim za ramena i urlam toliko da me cuju sigurno 3 ulice dalje. Urlam tonom kojem bi ljudi urlali na cesti na neke vozače bemvea da ih se ne boje. Urlam i urlam manijakalno. (Ko što bi sad urlala na ženu ispred rodilista koja je sjela kraj mene i zapalila cigaretu i puse mi u nos). To nije hladan pogled, to je "ubit ću te" pogled. To nije odlucan ton, to je manijakalan ton. Ako sam baš izvan sebe, još ju i tresem za ramena. A ponekad ju pri donošenju u spavaću i bijesno bacim na krevet. (A sad molim vas, nemojte me prijaviti). Ona me se u tim trenucima boji, stvarno boji. Onda joj kazem da je u kazni i da se smiri i smije izaci van iz sobe kad se smiri i nabroji do tri. Izadjem i zatvorim vrata. Mali (da, ona je srednja) mi kaže "Grozna si prema njoj". Ja ga pitam je l smije to raditi, pa ne smije, ali si svejedno grozna.
Ona za to vrijeme u spavacoj obicno porazbaca krevetninu i ves na pod pa zaradi jos jednom istu scenu.
Ili lupa nogama po vratima i glasa se ko životinja.
U djecju je u tim trenucima nikad ne pustam, ne bi te igracke vise nitko nikad pospremio i sastavio.

I pazi sad, nista, ali bas nista ne garantira da ona to nece ponoviti za x minuta. Bas nista. Stovise, ponovit ce. I kazem, nema veze s mojim trenutnim stanjem ili umorom, tako je vise manje otkad nije beba.

Mozda ju trebam odvesti na testiranje, al pricekat cu jos do 5. godine pa cemo vidjeti.

Zasto joj ipak dopustam neke stvari koje su potencijalni nered? Jer nema drugog nacina provodjenja vremena s njom. Svaka drustvena igra se igra po pravilima prve 3 minute, onda uvodi svoja pravila. Svako igranje sa lutkama i zivotinjama nakon 6 minuta trazi ukljucivanje brasna ili vode. Ja to vidim kao "moram joj barem nesto pustiti" inace imamo samo i jedino nezadovoljstvo i svadju. Ako ja sudjelujem i koliko toliko kontroliram nered bude ok.

[Peterlin]

Da, je. Ja joj samo kažem "dušo moja ne smiješ tući mamu, ako baš želiš, nastavi prosipati brašno". I odem leći i surfati.

Lili moja, ti meni naravno nećeš vjerovati, da ja 2 do 10 x u danu (ovisi kakav je dan) napravim nesto sto nije za ovaj forum jer ce mi ju socijalna sluzba i pravobraniteljica za djecu odvest... Al cu ipak napisati. Nakon svakog udarca i/ili namjernog prosipanja, bacanja i unistavanja pretvaram se u nesto sto stariji zove "mama čudovište". Ne kleknem nego ju zgrabim i odnesem u spavacu. Tamo ju drzim za ramena i urlam toliko da me cuju sigurno 3 ulice dalje. Urlam tonom kojem bi ljudi urlali na cesti na neke vozače bemvea da ih se ne boje. Urlam i urlam manijakalno. (Ko što bi sad urlala na ženu ispred rodilista koja je sjela kraj mene i zapalila cigaretu i puse mi u nos). To nije hladan pogled, to je "ubit ću te" pogled. To nije odlucan ton, to je manijakalan ton. Ako sam baš izvan sebe, još ju i tresem za ramena. A ponekad ju pri donošenju u spavaću i bijesno bacim na krevet. (A sad molim vas, nemojte me prijaviti). Ona me se u tim trenucima boji, stvarno boji. Onda joj kazem da je u kazni i da se smiri i smije izaci van iz sobe kad se smiri i nabroji do tri. Izadjem i zatvorim vrata. Mali (da, ona je srednja) mi kaže "Grozna si prema njoj". Ja ga pitam je l smije to raditi, pa ne smije, ali si svejedno grozna.
Ona za to vrijeme u spavacoj obicno porazbaca krevetninu i ves na pod pa zaradi jos jednom istu scenu.
Ili lupa nogama po vratima i glasa se ko životinja.
U djecju je u tim trenucima nikad ne pustam, ne bi te igracke vise nitko nikad pospremio i sastavio.

I pazi sad, nista, ali bas nista ne garantira da ona to nece ponoviti za x minuta. Bas nista. Stovise, ponovit ce. I kazem, nema veze s mojim trenutnim stanjem ili umorom, tako je vise manje otkad nije beba.

Mozda ju trebam odvesti na testiranje, al pricekat cu jos do 5. godine pa cemo vidjeti.

Zasto joj ipak dopustam neke stvari koje su potencijalni nered? Jer nema drugog nacina provodjenja vremena s njom. Svaka drustvena igra se igra po pravilima prve 3 minute, onda uvodi svoja pravila. Svako igranje sa lutkama i zivotinjama nakon 6 minuta trazi ukljucivanje brasna ili vode. Ja to vidim kao "moram joj barem nesto pustiti" inace imamo samo i jedino nezadovoljstvo i svadju. Ako ja sudjelujem i koliko toliko kontroliram nered bude ok.

Ne kaže se "dušo moja" nego se drekne "PRESTANI istog trena!" ili "Stop!" ili "Dosta!"

Ovo sa tepanjem i nježnim riječima je u izrazitoj kontradikciji sa onim što želiš postići, da te posluša. Majketidrage, kao da kažeš lopovima koji ti upadaju u vrt krasti povrće "dječaci, lijepo vas molim nemojte", a ne grakneš na sav glas...

Čovječe, kamo ide ovaj svijet??? Uvijek se sjetim Arta Buchwalda kad je napisao "Michael, ljubavi, mama NE VOLI kad se biciklom zalijećeš u klavir..." Ja bih graknula "Iščupat ću ti noge iz ležišta ako to još jednom pokušaš". Inače to nije izmišljena rečenica, ali nije meni zatrebala. MM je to čuo od svoje mame u toj dobi, pa je legendarna obiteljska priča kako ju je poslije pitao da li je to ozbiljno mislila....

Uostalom, bubilo uživaj dok možeš, jer kad stigne drugo dijete SILOM PRILIKA ćeš morati rezati neke stvari. ALi vidjet ćeš sama.... Djeca nas najbolje odgoje. Kad više ne možeš trpjeti ili kad vidiš da jedno dijete u opasnist dovodi i sebe i drugo dijete, režeš po kratkom postupku bez ljubaznih riječi i tepanja.

Sretno!

[cvijeta73]

peterlin, jesi pročitala post dalje od prve rečenice?

[marta]

peterlin, jesi pročitala post dalje od prve rečenice?

[Evelina]

Mijenja sve, jer ti iza toga točno piše postupak kako ju reže i kako sve ide dalje.
Prva rečenica je ironična.

[rehab]

Zasto joj ipak dopustam neke stvari koje su potencijalni nered? Jer nema drugog nacina provodjenja vremena s njom. Svaka drustvena igra se igra po pravilima prve 3 minute, onda uvodi svoja pravila. Svako igranje sa lutkama i zivotinjama nakon 6 minuta trazi ukljucivanje brasna ili vode. Ja to vidim kao "moram joj barem nesto pustiti" inace imamo samo i jedino nezadovoljstvo i svadju. Ako ja sudjelujem i koliko toliko kontroliram nered bude ok

I ja svojima dopuštam štošta na što bi se drugi roditelji možda zgražali. Skaču s visoke komode na krevet, valjaju se u blatnim lokvama, hodaju bosi po pločicama i ljeti i zimi, itd. Nije uopće u tome problem, dapače. Mislim da ne treba uvijek tjerati mak na konac, treba djeci pustiti da se igraju i istražuju. Ali, postoje neke stvari gdje ne dopuštam prelazak crte i toga se držim.

[Kaae]

onaj hladni zaprepasteni pogled u oci, spustanje na razinu djeteta, odlucan ton s rijecima da se to ne radi i nikad vise ne ponovi.

Ja bih svoje i cvrsto primila za ramena da ne mogu ni mm mrdnut i moraju gledat direkt u moje razulareno lice.


Nema udaranja i gotovo.

sta je tebi prihvatljivo da te dijete udara?

Ok, ali... mozes li se (ne samo ti, Lili, nego svi koji kazu da je ovo (jedini) ispravni nacin, odmaknuti od svog djeteta, na koje je ovaj pristup djelovao, i prihvatiti cinjenicu da nece svako dijete odreagirati na isti nacin, ili cak uopce reagirati na ovo, gore navedeno? Ili ce takav pristup izazvati jos goru reakciju kod djeteta.

Nisam jos procitala temu do kraja i sigurna sam da je netko spomenuo ovu istu stvar. Ali stvarno, ne pali sve za sve. Ma koliko prirucnika pisalo o tome, ili koliko god roditelja uspije bas tako rijesiti probleme, postavljanje granica, ili sto vec.

[Mima]

Naravno da mi nije prihvatljivo, i dijete me nikad nije udarilo, no ne znam koja je to čarobna reakcija kojom ćeš postići da djetetu nešto više nikad ne padne na pamet.
Mislim, znam teoretski. (kao i ti)

[pulinka]

Ooo, daaa, BB. Takva je bila i moja devojčica, sa jednim izuzetkom - nikad, nikad nije udarala. To dete skoro nikad nije fizički agresivno.

Ja sam mojoj, kada je bila nešto starija, oko 5-6 godina, počela doslovno da govorim:
Kad ti ruka krene ka nečem, probaj da zamisliš SVE što će biti posle.
Šta će desiti sa tim nečim što ćeš uzeti (hoće se pokvariti, isprljati, hoće li se to moći popraviti), šta će se desiti sa tobom (hoćeš li se povrediti, biti kažnjena i kako), šta ćemo reći tata, ja, vaspitačica itd. , da li ćemo se ljutiti i koliko, i da li će sve te posledice biti vredne uživanja dok radiš to šta si sebi zamislila...
I po njenom pogledu sam videla da ona apsolutno ni u jednom trenutku ne bi ni pomislila o tome da razmisli da joj ja nisam postavila takav zadatak.
Uz svu maštu i inteligenciju koju nesumnjivo ima, njoj predviđanje unapred ne da ne dolazi spontano, nego ga i dan danas uvežbava u nekim situacijama.

[marta]

Hahahahahaha!!!

Nevjerojatno kako i nakon godina i godina i godina foruma i tema, roditelji lako odgojive djece misle da je to sve njihova zasluga.

Moja djeca nisu posebno zahtjevna (a nisam ni ja), ali ih je četvero, pa kad s to sve zbroji i pomnoži stvarno mogu zamisliti kako to izgleda kod recimo BB.

[cvijeta73]

moja m je zahtjevna. ne znam sad u kojem stupnju, jer u principu imam samo jedno za usporediti, al nemjerljivo zahtjevnija od j, koji isto nije bio cvjećka (dok se m nije rodila, ruku u vatru bih stavila da je on bio zahtjevan :D ).

no, ja sam uvjerena, da je ona odrastala u nekoj strogoj familiji, ono, baš strogoj, da ne bi bila zahtjevna i ne bi joj na pamet padale ovakve pi*darije. i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. što je potrebno za to, jel mlaćenje, drakonske kazne il nešto treće - nemam pojma, što bi to značilo za njenu psihu isto nemam pojma, al činjenica je da ne bi bila zahtjevna. a to znam i po činjenici da je prihvatila neke (jako mali broj dosuše :D ) stvari - npr vožnju u autosjedalici. kad je skužila da joj pomoći nema, hbg, nakon nekog (ne baš kratkog) vremena - prestala je raditi drame.

e, tako se vjerojatno može sa svim.

[rehab]

moja m je zahtjevna. ne znam sad u kojem stupnju, jer u principu imam samo jedno za usporediti, al nemjerljivo zahtjevnija od j, koji isto nije bio cvjećka (dok se m nije rodila, ruku u vatru bih stavila da je on bio zahtjevan :D ).

no, ja sam uvjerena, da je ona odrastala u nekoj strogoj familiji, ono, baš strogoj, da ne bi bila zahtjevna i ne bi joj na pamet padale ovakve pi*darije. i nitko me ne može uvjeriti u suprotno. što je potrebno za to, jel mlaćenje, drakonske kazne il nešto treće - nemam pojma, što bi to značilo za njenu psihu isto nemam pojma, al činjenica je da ne bi bila zahtjevna. a to znam i po činjenici da je prihvatila neke (jako mali broj dosuše :D ) stvari - npr vožnju u autosjedalici. kad je skužila da joj pomoći nema, hbg, nakon nekog (ne baš kratkog) vremena - prestala je raditi drame.

e, tako se vjerojatno može sa svim.

Po meni je to potpuno ok pristup za zahtjevnu djecu. Od njih ne možeš očekivati da te bespogovorno slušaju i da sve bude kao po loju, ali možeš postići da prihvate ono što je bitno.

[čokolada]

Velika je je u to doba (4.g.) bila strahota od hiperaktivnosti i zujala je sa zanimacije na zanimaciju svako 3 min., ali je bila pritom ipak suradljiva i mogla sam je u kriznim trenucima "okrenuti".
Mala nije hiperaktivac, ali je od 2.g.života bila otprilike ko ova Bubilobubichica i u stanju se bila duriti satima, urlati satima, interesi i želje su joj dolazile bar 2 g.ranije od za dob realnih mogućnosti. Pomoglo je hladno, racionalno (moje) ponašanje bez uplitanja emocija. U stanju sam bila pustiti je da urla 2-3 sata (muž bi znao doslovno pobjeći iz stana, nije to mogao izdržati). Ponekad bih branila tu svoju granicu i kad je izgledalo skroz besmisleno, ukratko bila sam tvrdoglavija.
Za utjehu, obje su danas vrlo pristojne, toliko ih posvuda hvale da mi je neugodno, s tim da mlađa još uvijek DOMA cima i ispituje naravno, na novim levelima, svašta joj pada na pamet napraviti, to je takvo dijete, ali zna da će posljedica biti. Nakon njih i dalje se duri satima, odgovara bezobrazno, treska vratima, ali nakon svakog lajanja i treskanja dođe nova posljedica pa se smiri kad ocijeni da joj se dalje ne isplati.

Bubilo, ja te skroz razumijem i bit će bolje kad mala malo sazri, ali pokušaj ipak naći način da tvoja riječ bude zadnja, bez obzira na to što si našla neki modus vivendi koji ti je relativno OK. Korisna je to lekcija za mnoge situacije u kojima će se zateći.

[marta]

Imam jednu frendicu, mislim da je rehabine struke, koja mi je baš nedavno rekla, "dok nisam rodila ovo svoje peto dijete, jedna od mojih omiljenih rečenica je bila - to sve dolazi iz obitelji - tj. sve je to do odgoja, oooo, kako me prizemljila ova mala".

[rehab]

Imam jednu frendicu, mislim da je rehabine struke, koja mi je baš nedavno rekla, "dok nisam rodila ovo svoje peto dijete, jedna od mojih omiljenih rečenica je bila - to sve dolazi iz obitelji - tj. sve je to do odgoja, oooo, kako me prizemljila ova mala".

Opet ponavljam, po milijuniti put, imam dvoje zahtjevne djece i jedno nezahtjevno. Znam što to znači i kako to izgleda. Ne govorim napamet. Ali, isto tako, znam što mogu pripisati njihovoj zahtjevnosti, beskrajnoj tvrdoglavosti i upornom testiranju granica, a što mojim greškama.

[marta]

Opet ponavljam, po milijuniti put, imam dvoje zahtjevne djece i jedno nezahtjevno. Znam što to znači i kako to izgleda. Ne govorim napamet. Ali, isto tako, znam što mogu pripisati njihovoj zahtjevnosti, beskrajnoj tvrdoglavosti i upornom testiranju granica, a što mojim greškama.

OK, neki roditelji zbog pritiska okoline i komentara s visine, dječju zahtjevnost pripisuju svojim greškama, jer je puno više onih s nezahtjevnom djecom koji su skloni komentirat s visine i pripisivat sve neodgoju, nego onih sa zahtjevnom djecom koji bi radili istu stvar.
Neodgajanje djece i hendlanje zahtjevne djece NIJE isto, iako razni ljudi na ovom topicu, već godinama pokušavaju to izjednačiti.

[mitovski]

OK, neki roditelji zbog pritiska okoline i komentara s visine, dječju zahtjevnost pripisuju svojim greškama, jer je puno više onih s nezahtjevnom djecom koji su skloni komentirat s visine i pripisivat sve neodgoju, nego onih sa zahtjevnom djecom koji bi radili istu stvar.
Neodgajanje djece i hendlanje zahtjevne djece NIJE isto, iako razni ljudi na ovom topicu, već godinama pokušavaju to izjednačiti.

Nikada roditelji manje zahtjevne djece i suradljive djece neće moći shvatiti i misliti će da je sva zasluga na njima. Ne bih ni ja mogla shvatiti da nisam dobila J.
Moja J. je zahtjevna ali nije neodgojena, čak štoviše od okoline ću najčešće čuti vrlo pohvalne riječi.

Njezin intelekt i emocije su bile miljama daleko, intelekt je bio puno ispred emocionalne zrelosti i tu je bio veliki nesrazmjer, kako raste on se smanjuje pa je samim time i lakše. Uz sve to ide i perfekcionizam koji često uzrokuje anksioznost i nešto manje često okp.

E, lako je sad kad imamo odgovore na pitanja i kad znamo kako i zašto i kad imamo pomoć stručne službe. Kad je imala 2-3-4 g nismo znali s čim imamo posla i niti jedan savjet i niti jedan priručnik nije davao rezultata. O

Moje dijete je drugačije, ni lošije ni bolje nego drugačije i ja to znam od prvog dana kad sam ju dobila u ruke, vjerovao to netko ili ne i vrlo je zahtjevna i zna nas iscrpiti do posljednjeg atoma energije i fizički i još više psihički.

[sirius]

rehab, mozda ovi tvoji nisu DOVOLJNO zahtjevni. Sigurno postoji koji nivo iznad tog. :D

[rehab]

rehab, mozda ovi tvoji nisu DOVOLJNO zahtjevni. Sigurno postoji koji nivo iznad tog. :D

Evo, štajaznam. Popodne cura dolazi iz vrtića. Već na vratima počinje deranje i urlanje jer ONA mora otvoriti vrata, ne daj Bože da to bude netko drugi. Ide na wc. Još je premala da dohvati svoj nastavak za wc šolju, tek se uči skidati i oblačiti, ali ne daj Bože da joj netko pomogne. ONA sve mora sama i nitko joj ne smije prići. Kada konačno sjedne da piški, nitko ne smije biti u wc-u, moramo zatvoriti vrata. Onda ona tu brljavi sa četkom od wc-a po mojoj šminki. Onda se krene oblačiti, pa sjedi zarobljena u gaćama jer ih ne zna sama obući, vrišti i plače, ali nitko joj ne smije pomoći jer onda krene još jače urlanje. Kad se to sve konačno riješi, onda će jesti. Pa je moramo voditi sa sobom da si ona pravi jesti. Ako u međuvremenu vidi nešto drugo, neće više ovo što je krenula praviti, nego uzima drugo. Pa se hoće igrati baš s tom igračkom koju je uzeo brat. Ako joj on ne želi dati kreće bacanje i urlanje. Pa bi išla šetati, pa odjednom neće više šetati nego je moraš nositi. Itd., itd., da ne pišem u nedogled.
Eto, to je do nedavno bila moja razmažena zahtjevnica. Ali, mi smo sami sebi priznali da smo ju razmazili (imala je velike zdravstvene probleme) i krenuli smo rješavati problem. Prekjučer sam je sa strepnjom u srcu povela sa sobom na jednodnevni izlet, što mi je do nedavno bilo nezamislivo i bila sam presretna kada sam shvatila da je naš preokret u pristupu počeo davati plodove. I dalje je jaka, tvrdoglava, zahtjevna, povremeno ima bijesne ispade ali naučila je kada treba stati.

[sirius]

Evo, štajaznam. Popodne cura dolazi iz vrtića. Već na vratima počinje deranje i urlanje jer ONA mora otvoriti vrata, ne daj Bože da to bude netko drugi. Ide na wc. Još je premala da dohvati svoj nastavak za wc šolju, tek se uči skidati i oblačiti, ali ne daj Bože da joj netko pomogne. ONA sve mora sama i nitko joj ne smije prići. Kada konačno sjedne da piški, nitko ne smije biti u wc-u, moramo zatvoriti vrata. Onda ona tu brljavi sa četkom od wc-a po mojoj šminki. Onda se krene oblačiti, pa sjedi zarobljena u gaćama jer ih ne zna sama obući, vrišti i plače, ali nitko joj ne smije pomoći jer onda krene još jače urlanje. Kad se to sve konačno riješi, onda će jesti. Pa je moramo voditi sa sobom da si ona pravi jesti. Ako u međuvremenu vidi nešto drugo, neće više ovo što je krenula praviti, nego uzima drugo. Pa se hoće igrati baš s tom igračkom koju je uzeo brat. Ako joj on ne želi dati kreće bacanje i urlanje. Pa bi išla šetati, pa odjednom neće više šetati nego je moraš nositi. Itd., itd., da ne pišem u nedogled.
Eto, to je do nedavno bila moja razmažena zahtjevnica. Ali, mi smo sami sebi priznali da smo ju razmazili (imala je velike zdravstvene probleme) i krenuli smo rješavati problem. Prekjučer sam je sa strepnjom u srcu povela sa sobom na jednodnevni izlet, što mi je do nedavno bilo nezamislivo i bila sam presretna kada sam shvatila da je naš preokret u pristupu počeo davati plodove. I dalje je jaka, tvrdoglava, zahtjevna, povremeno ima bijesne ispade ali naučila je kada treba stati.

Rehab, moja sa zdravstvenim problemima i drugim problemima , koju smo sigurno razmazili NIKAD nije bila bratova teska kategorija. Prema njoj smo bili puno popustljiviji i labaviji ( sto zbog okolnosti, sto zbog toga sto nam je drugo dijete), ali ona nikad nije bila u takvim otporima i frustracijama. Iako je bila u otporima i frustracijama bez dvojbe.

[pulinka]

Doslednost, strogost, držanje granica i ponavljanje n+1 puta, posledice: vaspitačica, logopedica, defektologica i laici su svojevremeno procenili moje mlađe, "lako odgojivo dete", kao povučeno i plašljivo, preposlušno za uzrast.
Jer je on dete koje sve posluša od prve, a starija iz desetog puta, ako uopšte posluša. I njemu sam ja sigurno izgledala kao stroga mama .