Zahtjevna djeca

[annvilli]

off topic, sori!

u 99 posto slučajeva , kad mi nametnu društvo svoje djece u moje slobodno vrijeme, počnu sa spikom, pa teta maria je učiteljica , pa kako krasno , i onda od mene očekuju ne znam kakvu interakciju.
na jednoj takvoj kavi sam par stolova dalje vidjela svog ginekologa, i rekla gle, eno dr Vaginca ( nije mu to prezime ) pa kako bi bilo super da zadignem kiklju i da mi malo pogleda? što je to njemu ?
pa to mu je posao, gleda vagine svaki dan

Moj muž je dr. Vaginac. Godinama ljetujemo u istom mjestu i već se svi u ulici znamo. Jednu večer prije par godina se nas 15ak okupilo kod jednih susjeda, klinci se igraju u dvorištu, super atmosfera.
Kad jedna žena iz društva kaže MM-u da ga treba nešto pitati i odu oni u drugu prostoriju, ona zatvori vrata, bez uvoda i pitanja digne haljinu i krene mu objašnjavati gdje je problem
Smuljao je nešto o tome da ne smije ništa dijagnosticirati izvan ambulante i neka se javi svom ginekologu.

[nanimira]

off topic, sori!


Moj muž je dr. Vaginac. Godinama ljetujemo u istom mjestu i već se svi u ulici znamo. Jednu večer prije par godina se nas 15ak okupilo kod jednih susjeda, klinci se igraju u dvorištu, super atmosfera.
Kad jedna žena iz društva kaže MM-u da ga treba nešto pitati i odu oni u drugu prostoriju, ona zatvori vrata, bez uvoda i pitanja digne haljinu i krene mu objašnjavati gdje je problem
Smuljao je nešto o tome da ne smije ništa dijagnosticirati izvan ambulante i neka se javi svom ginekologu.

IMamo i mi u obitelji jednog..kad ga vidim ne znam jel bi mu pružila ruku ili...

[rehab]

Casa, možda puno očekuješ od 6godišnjeg djeteta koje još ima i smetnje iz autističnog spektra.
Pa naravno da mu je teško napraviti prvi korak, to je ON. Postoji li mogućnost da razgovaraš s roditeljima tog dječaka, da se dječak prilagodi njemu u komunikacijskom smislu ? Za djecu iz autističnog spektra uvijek je dobra ideja ući u njihov svijet. Dakle, ako on dođe u park i počne mahati rukama, neka mu se i taj dječak pridruži u mahanju rukama. Neka taj dječak priđe njemu i oponašajući ga ostvari taj prvi kontakt. Stereotipije ne moraju biti loša stvar, dapače. One mogu biti dobar kanal za ostvarivanje interakcije.

[maria71]

moj M. je bio ( i ostao ) težak mali čovjek.

Ja sam se s tim nosila najbolje što sam mogla, ali nikad nisam očekivala od okoline da prihvati njegove šize i tantrume.

Radila sam s njim , probala ispraviti krive Drine, i ok , eno ga sad programira robotsku ruku i slaže strujne krugove s diodama i tranzistorima.

Nema neko društvo , no to ga ne dira, druži se sa svojom informatičkom skupinom ( uglavnom stariji ) i to je to. Proći će on i prvu cigaretu i prvo bljuvanje od alkohola, ne mislim da neće.

Isto tako miroljubivo sam ga odgajala, pa se nemali broj puta pomlatio.

[casa]

Seni, slazem se. I ja imam to povjerenje u svemir i u njega da ce biti dobro. Ovdje sam pisala jer mi fale svakodnevni tips. Intimno meni je savrseno ok da mi sin nema prijatelja, ono s cim se ja tu tesko mirim jest da vidim da mu je tesko. Nemam ja problem s patnjom moje djece, nacelno, ono ne slama mi se srce kad nije kako bi oni htjeli, kad im nesto ne uspije, kad ...Ali kad vidim sina kako se iznutra pati, kako u tim trenucima pokusava pobjeci iz situacije pa bjezi u tikove koliko mu je tesko, tesko je i meni. Apsolutno stoji da sam slaba i da bi mozda djetetu pomoglo da mi je taj osjecaj slabiji. Samo Lastane, ja mislim da to ne mogu....
Na forumu se uvijek dobije pomalo iskrivljen dojam... I maleni i ja smo opcenito neoptereceni tim problemima. On je isao u vrtic zadovoljno, tamo je komunicirao sa svom djecom, igrao se s prijateljima, sad ljeti idemo na plazu, braca i on uzivaju u blagodatima ps napokon, pomaze po kuci u pripremi sezone...Ostalo je svega par situacija u kojima problem izbija...Uistinu par...Ali ne sjecam se kad je zadnji put cupkao nokte ili nesto dok cita, gleda tv.

[Peterlin]

Seni, slazem se. I ja imam to povjerenje u svemir i u njega da ce biti dobro. Ovdje sam pisala jer mi fale svakodnevni tips. Intimno meni je savrseno ok da mi sin nema prijatelja, ono s cim se ja tu tesko mirim jest da vidim da mu je tesko. Nemam ja problem s patnjom moje djece, nacelno, ono ne slama mi se srce kad nije kako bi oni htjeli, kad im nesto ne uspije, kad ...Ali kad vidim sina kako se iznutra pati, kako u tim trenucima pokusava pobjeci iz situacije pa bjezi u tikove koliko mu je tesko, tesko je i meni. Apsolutno stoji da sam slaba i da bi mozda djetetu pomoglo da mi je taj osjecaj slabiji. Samo Lastane, ja mislim da to ne mogu....
Na forumu se uvijek dobije pomalo iskrivljen dojam... I maleni i ja smo opcenito neoptereceni tim problemima. On je isao u vrtic zadovoljno, tamo je komunicirao sa svom djecom, igrao se s prijateljima, sad ljeti idemo na plazu, braca i on uzivaju u blagodatima ps napokon, pomaze po kuci u pripremi sezone...Ostalo je svega par situacija u kojima problem izbija...Uistinu par...Ali ne sjecam se kad je zadnji put cupkao nokte ili nesto dok cita, gleda tv.

Imam pitanje - da li tvoj sin nema prijatelja uopće ili se ne druži s ekipom iz škole? Možda je problem jednostavno u tome da u okruženju nema ljudi s kojima bi dijelio zajednički interes koji bi mu bio važan.

Mi smo to dugo duuugo imali sa starijim sinom. Taj ima dva prijatelja iz osnovne škole (vrlo su različiti, ali nekako su se našli) s kojima redovno komunicira, a iz srednje se to više svodi na razredne kolege s kojima ima ok odnos, ali to nije prijateljstvo. Prijatelji su mu ekipa s kojom dijeli zajedničke interese (baza je Hrvatski filmski savez), s kojima ide na Novigradsko proljeće i druge radionice. Tu uredno komunicira i to na razini koja je debelo iznad komunikacije s razrednim kolegama. U školi ima daleko bolji odnos s profesorima nego s kolegama. Čovječe - taj je u roku 2 tjedna od upisa u srednju školu već sjedio s dvojicom profesora na kavi u obližnjoj birtiji (vidio je da u školi ima razglas i ponudio tehničku podršku jer on to zna raditi, pa su ga brzo prihvatili - više ga je zanimalo to nego upoznavanje razrednih kolega).

Mene je godinama brinuo taj njegov deficitarni odnos s vršnjacima, pa smo smišljali razne ljetne aktivnosti i napokon je upalilo s Filmskim savezom jer to je spoj tehnike i medijske kulture koji mu je baš po mjeri, a i ljudi tamo mu se sviđaju. Filmske radionice voli i mlađi sin, ali on nije ni blizu tako odan toj ekipi. Njemu je to ljetna razbibriga (jer kroz godinu ima četvoricu bliskih prijatelja iz kvarta s kojima se zabavlja, izlazi, uči itd. i još čopor iz razreda s kojima ide na bazen i povremene biciklističke izlete - ima puno bolje vidljive društvene kontakte nego stariji brat). Ali stariji doslovce živi za ta ljeta kad se može naći s ovim društvom. Komuniciraju oni i kroz godinu, uglavnom online iako se ponekad i nađu, ali su iz različitih mjesta pa je to teško. Sad će provesti dva tjedna s njima izvan Zagreba, a možda još i treći u Zagrebu. Njemu je to dosta.

[mitovski]

Seni, slazem se. I ja imam to povjerenje u svemir i u njega da ce biti dobro. . Intimno meni je savrseno ok da mi sin nema prijatelja, ono s cim se ja tu tesko mirim jest da vidim da mu je tesko. Nemam ja problem s patnjom moje djece, nacelno, ono ne slama mi se srce kad nije kako bi oni htjeli, kad im nesto ne uspije, kad ...Ali kad vidim sina kako se iznutra pati, kako u tim trenucima pokusava pobjeci iz situacije pa bjezi u tikove koliko mu je tesko, tesko je i meni. Apsolutno stoji da sam slaba i da bi mozda djetetu pomoglo da mi je taj osjecaj slabiji. Samo Lastane, ja mislim da to ne mogu....

Hm, vidiš da zapravo imamo vrlo slična razmišljanja i vrlo nas slične stvari muče. S ovim ja imam problem, kad vidim koliko moje dijete muče te neke stvari i koliko joj je teško.

Seni, slažem se s tobom i djeca definitivno osjete ako mi ne mislimo ono što govorimo. Džabe ako joj ja govorim sve će biti ok, vjerujem da možeš, ako mene to muči.
Na žalost nije to tako lako, pa tako dođe period ili situacija kad to tako i osjećam a i dođu razdoblja iako sada u puno manjem broju i intenzitetu kad brinem. Međutim sada sam više nego ikada sigurna da će ona biti dobro.

[casa]

I mislim da se ovdje nekako ne razumije da mi svi imamo pune zivote, ono ja sam u odgajanju duugo, rodila sam 4 a odgajala djelomicno jos jedno. I apsolutno sam sigurna da pisem ovdje s prvim ne bih isto pisala...

[seni]

Kužim te potpuno. Upravo to sto kažes.
Muka vlastitog djeteta udara jače od bilo čega. I sve bi dao da tu muku mozeš "skinuti" ili ako treba na sebe preuzeti.
Ali priroda i svemir su pametni. Ne ide to tako.
Kroz to moraju proći sami. Jedino tako mogu i postati dobri, odgovorni, proaktivni, zadovoljni, sretni ljudi. (Naravno ovo sami je figurativno) a mi smo kao svjetiljke na tom putu...
I taj put traje. I kod njih, a bome i kod nas.

Nemam ti ja nikakav tip&trick savjet (nisam taj tip, to peterlin odlično radi), ali ti mogu reci da se tu uopce ne radi o slabosti. Naprosto to treba u čovjeku sazrijevati. I sazrijeti.
Točno se sjećam onog popodneva početkom petog razreda, kada sam ja svojoj curi u jednoj od situacija koje su joj par godina pričinjavale muku, nakon sto se isplakali, rekla: ali srce, znam da ćeš ti to prevladati.
Samu me je zaprepastio onako opušteni veseli ton vlastitog glasa i osjećaj da ta rečenica nije onako neka utjeha, nego bas dolazi iz dubine moga bića, iz svake moje stanice...
I tako bi!

poslije mi je naravno bilo jasno, da sam ja u te situacije, odnosno moju zabrinutost njima projicirala i nešto svojih vlastitih sjena i slično... te sam se i sa svojim "sjenama" "razračunavala". sve to nesvjesno naravno. No to drugacije ni ne moze biti.
Nije roditeljstvo, kao mrtva priroda, pa stoji jedna jabuka, jedna kruška i jedna čaša vode na stolu, onako zamrznuta i svaka po sebi završena, balzamirano, nepromjenjljiva. A sva interakcija se odvija u onom međuprostoru - grubi namaz, fini namaz (ono, nepopustljivi odgoj, popustljivi odgoj, izam onaj, izam onaj)
Po meni je roditeljstvo kao onaj mobil od Jeana Tinguely-a, prijeka struktura je u stalnoj interakciji.
ili poznata bikova glava od Picassa (ready made, objet trouve) - u jednoj konstelaciji su to fragmenti, dijelovi bicikla, u drugoj pak bikova glava.

malo sam skrenula s teme...
pa da se vratim.

sazrijevanje roditelja da mozeš i dalje biti empatičan, a istovremeno prevazići vlastitu muku glede muke djeteta se dogodi. Prije ili kasnije. Dakle lastan bi ti rekao: mozeš, mozeš.

svaki "recept" je individualan. Moj je spoj knjiga (Martin Seligman je odlična adresa), introspekcije, intuicije, i interakcije s djetetom - juulovo "dijete uvijek surađuje" ( pogotovo s onim porukama koje šaljemo podsvjesno i nesvjesno) je meni jedan jako koristan instrument i to ne samo u odnosu na djecu.

[seni]

Ne prijeka struktura, nego dinamična struktura.

[cvijeta73]

casa, ako mu je to jedina, ili jedna od rijetkih situacija koja mu izaziva stres, pa nije to ni tako loš skor :D
sa stresom se nosi na način da čupka, i to mi se ne čini tako strašno. koliko odraslih ljudi grize nokte, on ih bar čupka, bar ne stavlja ruke u usta stalno :D osobno, draže bi mi bilo da čupka, nego kao mala od mitovski da stalno pere ruke.
uglavnom, uspio je sa svim ostalim situacijama, a kako vidim bilo ih je, pa će i to savladati.
uz tvoju pomoć, naravno, a ne sumnjam da ti to ok hendlaš. samo, hebaj ga, mora on to, u suštini, sam odraditi.

ulet seni - da, tako nekako...

[casa]

Pa naravno,mitovski. Ono zato i pisem ti jer se brinem i mislim o svojoj djeci. Samo sto ja ne bih rekla da je moj sin zahtjevan jer je on zdravo krasno dijete. Pojam zahtjevnosti mi gubi smisao ako cemo ga koristiti za djecu sa smetnjama iz spektra ili sa selektivnim mutizmom koji se uz pomoc prevladaju. Imam cetvero djece i onda bih za troje mogla reci da su zahtjevni...najstariji je bio pothranjen i nije jeo, najmladi je ziv jako, s 13 mjeseci iz zavezanog polozaja u kolicima se oslobodi i popne na naslon kolica dok se drzi za drske u 30 sekundi...Jedino za sina br2 ne bih mogla reci da je zahtjevan, ali takva mila suradljiva djeca su iznimka.
A svi ovi problemi koje imam s djecom su normalni zivotni problemi, ono standardno. Tu se ne slazemo, i ne slazemo se oko toga kako bismo hendlale neke situacije, ali naravno da se razumijemo. Ono ljudi smo,svi mi volimo svoju djecu, brinemo o njima i nad njima. I meni ti je to bilo jasno cijelo vrijeme na temi, zato me prenerazila onakva rasprava oko toga da se pranje ruku u toj dobi ignorira ili da se djetetu koje ne kaka da cepic. Osjecam kao da me se ne zeli shvatit kao briznog roditelja koji bi drugacije vec kao roditelja koji nema problema sa svojom djecom pa lupeta gluposti i popuje. Samo, takvih roditelja koji nemaju problema s djecom ili ih nije briga , nema na temi zahtjevna djeca. Svi smo mi ovdje a valjda s nekim razlogom...

[maria71]

ajme anvilli , jadan čovjek.

[casa]

Rehab, moj nema stereotipije...ne mase rukama...zapravo imao je daaaavno. Iskreno mislim da bi danas opisna dijagnoza bila bez smetnji iz spektra... Ono te su smetnje sad tako blage da nisi pametan je li to ostatak toga ili karakter... Da ga vidite, sigurno vam spektar ne bi pao na pamet...

[rehab]

Rehab, moj nema stereotipije...ne mase rukama...zapravo imao je daaaavno. Iskreno mislim da bi danas opisna dijagnoza bila bez smetnji iz spektra... Ono te su smetnje sad tako blage da nisi pametan je li to ostatak toga ili karakter... Da ga vidite, sigurno vam spektar ne bi pao na pamet...

To je odlicno, ali imaj na umu da, koliko god se tebi te smetnje cinile blage, one su za njega ipak veliki teret.
Mozes li mu napraviti karticu koju ce dati prijatelju kad se zeli igrati ? Mozda mu je lakse izraziti to na neverbalan nacin.
Mozda ne treba inzistirati da odmah pridje prijatelju kad ga vidi. Mozda ga mozes poslati da se ide igrati sam na nekoj spravi u parku a onda da mu se prijatelj jednostavno pridruzi ?
Mozes li im ponijeti omiljene slatkise da pomocu njih razbiju led ?
Iniciranje kontakta moze biti vrlo tesko osobi s autizmom, koliko god njegove smetnje bile blage a autizam visokofunkcionalan.

[laumi]

Casa, moj nikad nije imao ni stereotipije ni senzoricke smetnje pa je ipak dijagnoza bila poremecaj iz aut. spektra. Isto se radi o blazem poremecaju, ni u vrticu (tad jos nije dobio dijagnozu) ni u skoli nisu nista primijetili, osim da je povucen i osjetljiv.

[rehab]

Casa, moj nikad nije imao ni stereotipije ni senzoricke smetnje pa je ipak dijagnoza bila poremecaj iz aut. spektra. Isto se radi o blazem poremecaju, ni u vrticu (tad jos nije dobio dijagnozu) ni u skoli nisu nista primijetili, osim da je povucen i osjetljiv.

Kod visokofunkcionalnog autizma cesto znaju izostati stereotipije. Cesce sam vidjala u tim slucajevima fiksacije (npr na autice, zivotinje, brojke i slova, itd), nego stereotipije.

[pulinka]

Kod visokofunkcionalnog autizma cesto znaju izostati stereotipije. Cesce sam vidjala u tim slucajevima fiksacije (npr na autice, zivotinje, brojke i slova, itd), nego stereotipije.

Znam da sam krajnje nezanimljiva, ali ako imaš volje, i ako se to može ukratko objasniti uopšte: koja je razlika između fiksacije i izraženog interesovanja?
Pretpostavljam da je kod fiksacije jako teško, ako ne i nemoguće, prebaciti pažnju deteta na neku drugu temu osim one koja ga zanima?
Ili je razlika još suptilnija?

[rehab]

Znam da sam krajnje nezanimljiva, ali ako imaš volje, i ako se to može ukratko objasniti uopšte: koja je razlika između fiksacije i izraženog interesovanja?
Pretpostavljam da je kod fiksacije jako teško, ako ne i nemoguće, prebaciti pažnju deteta na neku drugu temu osim one koja ga zanima?
Ili je razlika još suptilnija?

Kad je rijec o fiksaciji, cak nije uvijek toliko ni tesko prebaciti paznju djeteta na nesto drugo, koliko je tesko odrzati paznju usmjerenu na nesto drugo.
Kada dijete ima izrazen interes za nesto, ono se i dalje moze usredotociti na stvari koje mu nisu toliko bitne, iako mozda kroz krace vrijeme nego sto bi to trajalo s predmetom izrazenog interesa, ali ne toliko kratko da bi ga ometalo u svakodnevnoj komunikaciji i funkcioniranju. Nema one opsesivne komponente u ponasanju koja je prisutna kod fiksacije.

[pulinka]

Ok, hvala !

[bakrena_kockica]

Samo sam preletila ovu temu, skužajte ako je netko vec pisao o bas istom problemu (iako mi se iz povrsnog citkanja cini da smo svi u vise ili manje istim situacijama).
Dakle, 2 godine i 3 mjeseca. Mislim da su nam tantrumi navrsili vec godinu, nisam nigdje zapisivala, ali cini mi se da toliko traje.
Skracena verzija (nemam vremena za punu): Sve je NE, ali doslovno sve (cak i stvari koje voli vrlo cesto odbija), osim crtica, nikad nije odbio crtic i stalno ih trazi (mozda sam ja kriva za to jer sam toliko ogranicavala vrijeme provedeno pred ekranima, pa zabranjeno voce...).
Ono sto me razlikuje od ostalih prica je dio u kojem drugi pisu kako je njihovo dijete SVE TO, ALI i zabavno, veselo, duhovito, istrazivacki nastrojeno i sve ono pozitivno sto dolazi sa zahtjevnom djecom. Vecina nasih dana nema to ALI. Cesto se, nakon sto ga stavim spavati, rasplacem muzu jer sam zeljna svog djeteta. Zelim se druziti s njim, provoditi vrijeme s njim koje nije u cviljenju i odbijanju svega.
Ne trazim savjet jer mislim da nema toga sto nisam pokusala, ali svaki je dobrodosao naravno.
Htjela bih samo cuti da postoje i takvi tantrumasi, da im je to dio posla i da ce ta faza jednom ostati iza nas.

[Peterlin]

Samo sam preletila ovu temu, skužajte ako je netko vec pisao o bas istom problemu (iako mi se iz povrsnog citkanja cini da smo svi u vise ili manje istim situacijama).
Dakle, 2 godine i 3 mjeseca. Mislim da su nam tantrumi navrsili vec godinu, nisam nigdje zapisivala, ali cini mi se da toliko traje.
Skracena verzija (nemam vremena za punu): Sve je NE, ali doslovno sve (cak i stvari koje voli vrlo cesto odbija), osim crtica, nikad nije odbio crtic i stalno ih trazi (mozda sam ja kriva za to jer sam toliko ogranicavala vrijeme provedeno pred ekranima, pa zabranjeno voce...).
Ono sto me razlikuje od ostalih prica je dio u kojem drugi pisu kako je njihovo dijete SVE TO, ALI i zabavno, veselo, duhovito, istrazivacki nastrojeno i sve ono pozitivno sto dolazi sa zahtjevnom djecom. Vecina nasih dana nema to ALI. Cesto se, nakon sto ga stavim spavati, rasplacem muzu jer sam zeljna svog djeteta. Zelim se druziti s njim, provoditi vrijeme s njim koje nije u cviljenju i odbijanju svega.
Ne trazim savjet jer mislim da nema toga sto nisam pokusala, ali svaki je dobrodosao naravno.
Htjela bih samo cuti da postoje i takvi tantrumasi, da im je to dio posla i da ce ta faza jednom ostati iza nas.

Mozda pomognu banalne stvari - promjena termina spavanja, izbacivanje jednog dnevnog spavanja (ili dodavanje), odlazak u krevet ranije (nema pravila, to treba isprobati, ali iz vlastitog napornog iskustva znam da su djeca ovakva ako im je narusen metabolizam secera u krvi, pa trebaju dobiti cesce obroke ili ako im ne odgovara raspored spavanja, tj. ako premalo spavaju). To su zdravoseljacki savjeti, ali isplati se isprobati. Treba provjeravati da nije gladan, zedan, pospan, usr*an ili zapisan, da mu nije zacepljen nos, da ga ne zuljaju cipele itd. MORAS misliti za njega u ovoj dobi jer sad zna da ga nesto smeta, a ne zna artikulirati sto je tocno uzrok nevolje jer ni sam ne moze to prepoznati.

Dakle - ako dijete cvili, mozda ima OBJEKTIVNU poteskocu (moj mladji sin je alergicar i astmaticar) koja ga tjera da se lose osjeca u vlastitoj kozi. Probaj primijeniti metodu eliminacije. Mozda na nesto ipak nabasas. Mi smo se spasili s trajnom terapijom za astmu + vodili racuna da pije dovoljno (ni danas nije svjestan da je zedan, a postane naporan sebi i svima), da jede na vrijeme i ide spavati na vrijeme tj. uvijek u isto vrijeme, ranije nego nam je pasalo, ali to je JEDINO palilo da kroz dan bude normalan.

Eto - toliko od mene. Sretno!

[bakrena_kockica]

Mozda pomognu banalne stvari - promjena termina spavanja, izbacivanje jednog dnevnog spavanja (ili dodavanje), odlazak u krevet ranije (nema pravila, to treba isprobati, ali iz vlastitog napornog iskustva znam da su djeca ovakva ako im je narusen metabolizam secera u krvi, pa trebaju dobiti cesce obroke ili ako im ne odgovara raspored spavanja, tj. ako premalo spavaju). To su zdravoseljacki savjeti, ali isplati se isprobati. Treba provjeravati da nije gladan, zedan, pospan, usr*an ili zapisan, da mu nije zacepljen nos, da ga ne zuljaju cipele itd. MORAS misliti za njega u ovoj dobi jer sad zna da ga nesto smeta, a ne zna artikulirati sto je tocno uzrok nevolje jer ni sam ne moze to prepoznati.

Dakle - ako dijete cvili, mozda ima OBJEKTIVNU poteskocu (moj mladji sin je alergicar i astmaticar) koja ga tjera da se lose osjeca u vlastitoj kozi. Probaj primijeniti metodu eliminacije. Mozda na nesto ipak nabasas. Mi smo se spasili s trajnom terapijom za astmu + vodili racuna da pije dovoljno (ni danas nije svjestan da je zedan, a postane naporan sebi i svima), da jede na vrijeme i ide spavati na vrijeme tj. uvijek u isto vrijeme, ranije nego nam je pasalo, ali to je JEDINO palilo da kroz dan bude normalan.

Eto - toliko od mene. Sretno!

Peterlin hvala. Sve isprobano, zaključak je da se cendranje i ostalo što ide s tim najčešće pogoršava kad je žedan, gladan, nenaspavan itd. Ali u nekim slučajevima npr. kad ide kod bake u drugi grad na jedan dan ne spava popodne (da ne gubi vrijeme na spavanje jer se rijetko druži s njima), meni se vrati navečer sasvim dobar, ode na spavanje sat ranije i to je to.
Nekad imam osjećaj da je cijela ta njegova predstava samo za mene i muža. Ode kod bake na ručak i ruča bez pogovora, a kod kuće nijedan obrok ne prođe bez 'neću, ali ipak hoću, ali sad neću, ali hoću, neću, zašto mi ne daaaaaš, mama daj mi papat, zašto mi ne daš papat, neću papat'. Čekam kad će me netko od susjeda optužit za zlostavljanje
Ono što nisam spomenula je da je dobio seku, prvo ju je ignorirao, pa ušao u fazu regresije i pojačanih tantruma, tako da smo sad gore, iako sam mislila da gore ne može

[Peterlin]

Peterlin hvala. Sve isprobano, zaključak je da se cendranje i ostalo što ide s tim najčešće pogoršava kad je žedan, gladan, nenaspavan itd. Ali u nekim slučajevima npr. kad ide kod bake u drugi grad na jedan dan ne spava popodne (da ne gubi vrijeme na spavanje jer se rijetko druži s njima), meni se vrati navečer sasvim dobar, ode na spavanje sat ranije i to je to.
Nekad imam osjećaj da je cijela ta njegova predstava samo za mene i muža. Ode kod bake na ručak i ruča bez pogovora, a kod kuće nijedan obrok ne prođe bez 'neću, ali ipak hoću, ali sad neću, ali hoću, neću, zašto mi ne daaaaaš, mama daj mi papat, zašto mi ne daš papat, neću papat'. Čekam kad će me netko od susjeda optužit za zlostavljanje
Ono što nisam spomenula je da je dobio seku, prvo ju je ignorirao, pa ušao u fazu regresije i pojačanih tantruma, tako da smo sad gore, iako sam mislila da gore ne može

Hi! Čini mi se da si pogodila bit stvari - to je predstava za tebe i muža. Krajnje je vrijeme da prestanete "tancati" oko njega. Imaš debele razloge za to - seka je stigla u kuću, a njemu treba vremena da se prilagodi. Kao majka dvoje djece rođene na blizu (14 mjeseci) mogu samo reći da će to proći, ali da traaaaje i prilično je zahtjevno.

Ne mogu dijeliti savjete (jer ja sam mama čije je starije dijete uspjelo kušati vlastitu kakicu dok sam se ja bavila njegovim mlađim bratom - bilo je svakakvih situacija) ali NEMOJ skakati na svaki šušanj... Probaj nekako u kući oformiti atmosferu da ima zabavnih i ne štetnih aktivnosti s kojima se stariji može zabaviti. Moj je stariji obožavao čerupati Diners magazin (koji je bio fini glatki, nije prljao prstiće i slično), obožavao je obične kartonske kutije u koje se zavlačio, obožavao je igre s upotrebnim stvarima za koje sam inače govorila da nisu za djecu, a povremeno bih mu dozvolila da se s tim zabavlja (kvačice, plastične posude - razbili su mi "prekonekoliko" lavora bubnjajući po njima kuhačama), ladica s čarapama...ovisno o afinitetima. Moj stariji je rođeni tehničar, pa se od malena zabavljao razvlačeći kabele (najprije "na prazno", a negdje od četvrte godine je dovoljno dobro savladao i struju, pa mu više nismo branili da uključuje ono što je znao da smije - lampice za bor i slično).

MORAŠ naći nešto što je djetetu zanimljivo. Čak će ti i tv, tablet i mobitel povremeno kupiti dragocjenih pol sata mira, ali budno pazi na ograničenje vremena.

Što se hrane tiče - ne bih se puno uzrujavala. TM i ti sjednite, jedite u miru i komentirajte kako je fino, a on može sjediti i jesti ili otići od stola (bez vraćanja). Kad ogladni, može dobiti ono što je bilo za ručak, bez uzrujavanja, ali i bez nuđenja drugih stvari. NEMA trčanja za djetetom sa zdjelicom ni odnošenja hrane sa stola.

Na tantrume (pojačane ili obične) NE reagirajte. Ja sam znala svoje poslati u sobu, ne baš po kazni (to sam radila samo ako su se mlatili - razdvojila svakog u drugu prostoriju na čekanje dok se ne smire) nego sam znala reći bez okolišanja da mi idu na živce, da me od njihovog deranja boli glava i da se dođu družiti kad ih zlovolja prođe... Nisam se ustručavala pokazati da mi se njihovo ponašanje ne sviđa i nisam se željela družiti s njima dok su radili cirkuse. Paaa, teško mi je sad procijeniti (puno je godina prošlo) ali je to kondicioniranje dobro prošlo. Prvo sam sama sa sobom raščistila da me ne smiju bacati iz cipela, a onda je sve bilo lakše.

Trenutno imam susjedu od 2-3 godine koja je u fazi arlaukanja iako nema brata/sestru. Njezina mama griješi što joj govori "ljubavi, nemoj plakati" i tanca oko nje pokušavajući joj ispuniti svaku želju i tješiti, a mala ju baš ima zrende i tjera mak na konac... Čini mi se da joj nisu postavili granice kako treba, ali ne znam, jer ima djece koja su jednostavno cendrava i dosadna. To ne treba podržavati. Mala se ne želi penjati po stepenicama i dere se da je umorna, a kad ju mama napokon odšlepa ili odnese gore, trči po stanu ko luda... dakle, nije umorna, nego zafrkava. Trebalo bi se s njom razgovarati kao s odraslom osobom, jer klinci kuže puno više nego mi mislimo i to često pali. Ja bih otišla u stan i rekla "vrata su otvorena, a ti se popni sama, pa ćemo raditi to-i-to zanimljivo".

Dosta filozofije... Želim ti da ovi naporni dani čim prije prođu. I nemoj pokušavati riješiti svaku djetetovu frustraciju. To je kontraproduktivno. Klinci moraju SAMI naučiti kako izaći na kraj s vlastitim nezadovoljstvom, to je bitno da uspiju odrasti u osobe koje ne traže da im drugi riješe probleme.

[pulinka]

Htjela bih samo cuti da postoje i takvi tantrumasi, da im je to dio posla i da ce ta faza jednom ostati iza nas.

Saosećam . Proći će. Ili preći u malo podnošljivije oblike karaktera .
Ali Peterlin je u pravu, u tom uzrastu i dalje jaaako puno utiču ti "obični" fizički uzroci koje je nabrojala.
Moj sin je bio neverovatan mrgud i plačljivac negde od 18 meseca do 2. rođendana, a onda se razbuktala teška upala uha, pokazalo se da je to bila posledica hroničnih problema sa uhom koje očigledno pedijatarka nije uočila, završilo se hospitalizacijom i cevčicama - ali se govor konačno drastično unapredio a dete iz mrguda izraslo u saradljivog veseljaka - trajno stidljivog, doduše, ali nikad više tako plačljivog i nezadovoljnog.

Naravno, nema svaki tantrumaš zdravstvenih problema, ali možda stvarno vredi razmotriti neki prikriveni uzrok ili promeniti neku sitnicu u dotadašnjoj rutini, ako je već dete stalno u nekom otporu.

[bakrena_kockica]

Saosećam . Proći će. Ili preći u malo podnošljivije oblike karaktera .

Hvala na utješnim riječima. 'Proći će' me drži na životu I rastužuje, jer znam da će mi falit E a nekad se baš bojim da iz te moje bipolarnosti proizlazi i njegovo ponašanje...

[DTaP-IPV-HIb]

Znam da sam mlada (22) i da je ovo moj prvi post i znam da me nećete uzeti u obzir, ali morate znati da sam ja danas, kao mlada osoba na pragu životne samostalnosti i ponukana tim iskustvom, puno zahvalnija mom ocu - tati koji nas je znao nemilosrdno stisnuti da radimo što se mora tad i ni trenutka kasnije, nego mojoj majci koja se povlačila za nama po cijele dane i dosta nam toga opraštala, iako mi se tad činilo suprotno i dugo sam, kao dijete, mislila da više volim majku, nego oca.
Ne znam. Nemojte biti žrtve vlastite djece.
Ovo će biti vrlo neosjetljivo napisano, ali je istina i tako je kako je, a vi ste odrasle žene koje se sa svim životnim činjenicama možete i morate nosit jer nemate izbora pa možete poslušat i moje viđenje stvari.
Jednostavno je - granice postavlja jači i bolji, a to se djetetu vrlo lako dokaže, ako se ima volje, a pritom ne aludiram na upotrebu korporativnog kažnjavanja, već na prosto nametanje autoriteta djetetu, a to znači nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja.
Koliko mu dopustite, toliko će i raditi, a kako ga utrenirate, takve će navike imati za cijeli život.
Ja medicinu pod majčinom ingerencijom nikad ne bi upisala. Tatin trening i razvijanje radnih navika puno su pomogli i meni i bratu, tzv "teškom djetetu", a nisu iz mene iscrpili niti kreativnost, niti su slomili moj duh, već su me u mnogočemu obogatili.
Eto, čisto da upoznate i drugačiju perspektivu ovog problema.

[nanimira]

Znam da sam mlada (22) i da je ovo moj prvi post i znam da me nećete uzeti u obzir, ali morate znati da sam ja danas, kao mlada osoba na pragu životne samostalnosti i ponukana tim iskustvom, puno zahvalnija mom ocu - tati koji nas je znao nemilosrdno stisnuti da radimo što se mora tad i ni trenutka kasnije, nego mojoj majci koja se povlačila za nama po cijele dane i dosta nam toga opraštala, iako mi se tad činilo suprotno i dugo sam, kao dijete, mislila da više volim majku, nego oca.
Ne znam. Nemojte biti žrtve vlastite djece.
Ovo će biti vrlo neosjetljivo napisano, ali je istina i tako je kako je, a vi ste odrasle žene koje se sa svim životnim činjenicama možete i morate nosit jer nemate izbora pa možete poslušat i moje viđenje stvari.
Jednostavno je - granice postavlja jači i bolji, a to se djetetu vrlo lako dokaže, ako se ima volje, a pritom ne aludiram na upotrebu korporativnog kažnjavanja, već na prosto nametanje autoriteta djetetu, a to znači nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja.
Koliko mu dopustite, toliko će i raditi, a kako ga utrenirate, takve će navike imati za cijeli život.
Ja medicinu pod majčinom ingerencijom nikad ne bi upisala. Tatin trening i razvijanje radnih navika puno su pomogli i meni i bratu, tzv "teškom djetetu", a nisu iz mene iscrpili niti kreativnost, niti su slomili moj duh, već su me u mnogočemu obogatili.
Eto, čisto da upoznate i drugačiju perspektivu ovog problema.

prvo i osnovno-uvijek ima izbora i mogućnosti.

korporativno kažnjavanje JE UPRAVO "nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja". kao u nekoj ludoj firmi gdje su svi poštancani gdje im je mjesto.

možda da pričekaš još koju godinu pa da nam se javiš s iskustvima kad budeš roditelj ipak, hvala na doprinosu i ja čekam primjer

[Peterlin]

prvo i osnovno-uvijek ima izbora i mogućnosti.

korporativno kažnjavanje JE UPRAVO "nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja". kao u nekoj ludoj firmi gdje su svi poštancani gdje im je mjesto.

možda da pričekaš još koju godinu pa da nam se javiš s iskustvima kad budeš roditelj ipak, hvala na doprinosu i ja čekam primjer

nanimira, žena ima pravo, potpisujem je. Ja imam slično iskustvo iz mladosti. Moj tata je uspio iz mene izvući najbolje što se dalo. A ja sam već 17 godina roditelj i trudim se iz svoje djece izvući isto najbolje što su u stanju dati. Radi njih, ne radi sebe... najlakše je ići linijom manjeg otpora i u vlastitom životu i u roditeljskoj ulozi, ali to rijetko daje dobre rezultate.

Evo banalnog primjera: moji srednjoškolci ove godine nemaju prazne hodove za vrijeme ljeta. Ići će na more s nama, ići će u ljetne kampove po svom izboru, a ostatak vremena rade preko učeničkog servisa. No, da se vratim u cipele roditelja zahtjevnog djeteta: takvo dijete dobijemo sudbinom, e dabismi MI odrasli, posložili svoje životne prioritete i strpali se na pravi kolosijek. Djeca tada reagiraju kako treba. Meni je roditeljstvo pomoglo više nego i jedna psihoterapija(a imam iskustva) da postanem bolja osoba i bolji primjer djeci. O tome je riječ. Ne o nametanju autoritetasilom, što ne daje nikakav rezultat, nego o dobrom uzoru.

[lavko]

Jel već na prosto nametanje autoriteta djetetu, a to znači nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja.*

Moduliranja karaktera?

Nasrtanje na individualnost?

Jel ovo neki trol što li??

[zutaminuta]

Što to uopće znači? Može li primjer?

[cvijeta73]

ma šta žena ima pravo. ona ne govori o dobrim uzorima nego skroz čudnu tezu ima - na prosto nametanje autoriteta djetetu, a to znači nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja.
a uz to još i sasvim ružan dojam ostavlja njen opis mame koje se - samo povlačila za njima po cijele dane i dosta nam toga opraštala.

al dobro, sigurno je da smo različiti i da je za mene pojam ljeta upravo u praznim hodovima koje smatram, za sebe, jednom od nasušnih potreba. pa tako i za djecu.
nasrtanje na želje i potrebe djeteta s ciljem da jednog dana upiše medicinu...hvala, ali ne hvala.
medicina se sasvim lako i bez toga završi, ako je već do medicine :D

[nanimira]

ma šta žena ima pravo. ona ne govori o dobrim uzorima nego skroz čudnu tezu ima - na prosto nametanje autoriteta djetetu, a to znači nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja.
a uz to još i sasvim ružan dojam ostavlja njen opis mame koje se - samo povlačila za njima po cijele dane i dosta nam toga opraštala.

al dobro, sigurno je da smo različiti i da je za mene pojam ljeta upravo u praznim hodovima koje smatram, za sebe, jednom od nasušnih potreba. pa tako i za djecu.
nasrtanje na želje i potrebe djeteta s ciljem da jednog dana upiše medicinu...hvala, ali ne hvala.
medicina se sasvim lako i bez toga završi, ako je već do medicine :D

pa možda su baš zbog kombinacije tog dvoje ispali kak treba

ali nisam sigurna da bi željela da osoba koja ovako opisuje odgoj prema svojoj ( budućoj) djeci ikad bude moja doktorica.

[sirius]

Ja uopce nisam shvatila o cemu zena prica i sto s tim zapravo htjela reci.
( osim dojma da ih je otac sve uspio uvjeriti da je sposoban , a majka slaba karika)

[Kaae]

Mene, sestru i brata nikad nitko nije trenirao (trenera smo imali u principu samo na sportu, ali tad smo trenirali sami, nije nas trenirao trener) i jedan od nas je pred zavrsetkom studija medicine, a druge dvije smo sasvim uspjesne u nekim drugim karijerama koje bi, netko tko mozda nije otac DTaP-IPV-HIb-a, smatrao jednako tako uspjesnima. Imamo i djecu koju nitko ne trenira, i dvoje od troje uopce ne spadaju u ovu kategoriju tzv. zahtjevne djece, iako imaju svojih (napornih) musica.

Uzasno mi je drago da nam, ma kakvi bili sa svim svojim manama, roditelji nisu nametali autoritet zato sto su jaci i stariji, kao sto mi je drago da ne moram raditi za takvog poslodavca, kojeg su vjerojatno kod kuce naucili takvom ponasanju, a neki slican njemu postavio na mjesto na kojem jest.

Mislim, tko voli nek izvoli, ali daleko od mene i moje djece.

[pulinka]

I stvarno mislite da iza posta ne stoji trol ?

Kako god bilo, "treniranje deteta" i "nametanje nemilosrdnog vlastitog stava" su, mislim, valjda najlakši i najbezbrižniji načini vaspitanja deteta sa tačke gledišta roditelja, i verujem da donose izvanredne rezultate kod mnoge dece što se tiče akademskog uspeha, radnih navika, pa verovatno i finansijske stabilnosti.
Štaviše, skoro 30 godina sam bila bliska prijateljica osobi neverovatno temeljno vaspitavanoj po tom modelu. Zapanjujuće uspešnoj, ostvarenoj na svim životnim poljima.

Nikad ni pre ni kasnije nisam srela tako brilijantnu osobu, a toliko emotivno obogaljenu. Toliko ravnodušnu prema tuđim osećanjima, i toliko neispunjivo gladnu tuđe ljubavi.
Svoj put sam skrenula od njenog uspešnog puta, na koji je sa još jačom predanošću i uspehom lansirala i svoju ćerku.

Ja...ću da podignem svoju neorganizovanu zahtevnu čudnu neuspešnu neusmerenu decu sa težnjom da nikad ne izrastu ni u šta ni blizu tako užasno nesrećno i neutaživo kao moja nekadašnja prijateljica.

[vertex]

Da aktivno nasrtanje na individualnost, želje i potrebe :D
Kad mu treba na wc, ti ga skupiš i natjeraš da se popne na Mosor i tako svaki put, dok ne mu ne izbiješ tu potrebu za kakanjem iz guzice na barem 10 dana. Onda mu aktivno daš laksativ, ima da kaka kad ti kažeš!

[casa]

Ma, ja mislim da žena jednostavno nema roditeljsko iskustvo. I Peterlin je vjerojatno učitala svoje iskustvo u ono napisano.
A nametanje autoriteta je dio roditeljstva, i događa se mimo naše kontrole. Što se tiče izvlačenja najboljeg iz djeteta, meni se čini da isto nije ostvareno ako dijete svoje uspjehe pripisuje ikome doli samom sebi. To mi je isto kao kad narkomani/ljenčuge/zlostavljači/nastaviniz u drugima pronalaze motiv vlastitog djelovanja...

[tangerina]

ja nisam post shvatila tako ekstremno (vrlo je neodređen pa ga se može učitat kako hoćeš), sjetio me ustvari na to kako kad gledamo unazad na svoje profesore u školi, više cijenimo one koji su bili strogi i zahtjevni (ako su pritom bili pravedni), nego one koji nam možda u školi bili baš fora, jer su sve puštali i nisu nas gnjavili, ali kasnije kad u životu skužiš koliko ti fali znanja iz njihovog predmeta, bude ti žao prosjedenih sati i izgubljenog vremena
pa tako i zahtjevan roditelj ima svoju ulogu, ako se to formulira na pravi način


ono što mi se ne sviđa je teza da granice postavlja onaj koji je jači i bolji, moj sin jako brzo raste, sad mi je do ramena, a ja sam patuljčica, tako da će stvarno vrlo brzo biti jači od mene
na njegovo (više puta ponavljano) pitanje zašto su roditelji glavni, ja se pozivam na zakon i na činjenicu da imam više iskustva

[vertex]

Slažem se, tang, samo nisu jedine moguće kombinacije strog, zahtijevan i pravedan/onaj koji ne gnavi i sve dozvoljava.
Sigurno je da roditelj mora biti taj koji vodi i da more dijete koječemu naučiti. A meni je ova fraza urnebesna i dalje, da aktivno nasrtanje...zamislim sumo hrvača koji se zalijeće na protivnika.

[cvijeta73]

a pa dobro, možemo mi sad čitati post kao, štajaznam, bibliju :D pa tumačiti ovako i onako.

čim stav formuliraš na način da umjesto npr casinog nametanja autoriteta upotrijebiš izraz nasrtanje, i to aktivno, na želje i potrebe djeteta, il si trol, il koristiš gugl translate, il imaš prilično ekstremne odgojne stavove.

[čokolada]

Vertex, meni je isto ta terminologija urnebes . Općenito mislim da svi ovdje imamo više-manje slične stavove, samo ih verbaliziramo različito.

[casa]

Uostalom, tko bez djece piše na roditeljskom forumu? Pa oni ekstremni... Al osobno stvarno mislim da napisano nije baš bilo promišljeno pomno, nego eto, guglajući naišla na temu pa eto da malo savjetuje te izgubljene mame koje popustljivim odgojem ne odgajaju buduće medicinare, jer svi dobro znamo da je moj izbor karijere najvredniji...
Meni je upitnije da budući doktori ne koriste bih u pisanoj formi u kojoj naizgled koriste standard.

[zutaminuta]

Uostalom, tko bez djece piše na roditeljskom forumu? Pa oni ekstremni...

I trudne.

[Jelena]

Uostalom, tko bez djece piše na roditeljskom forumu? Pa oni ekstremni...

Eh casa, nisi baš dobro sročila ovo
Neću sjeckat rečenicu, htjela sam ti nekog blago mrkog smajlića stavit, al nema prikladnog, svi postojeći su premrki

[čokolada]

Evo, našla sam jučer kućnu dijagnozu i za moju mlađu, ODD, poremećaj protivljenja .
https://www.skolskiportal.hr/clanak/...a-i-odbijanja/

[tanja_b]

Evo, našla sam jučer kućnu dijagnozu i za moju mlađu, ODD, poremećaj protivljenja .
https://www.skolskiportal.hr/clanak/...a-i-odbijanja/

A što sve neće biti proglašeno "poremećajem"

[sirius]

Evo, našla sam jučer kućnu dijagnozu i za moju mlađu, ODD, poremećaj protivljenja .
https://www.skolskiportal.hr/clanak/...a-i-odbijanja/

M. to sigurno ima. Bez dvojbe. U nekim statistikama pise da jedno od dvoje sa ADHD-om ima i to. Samo to meni nazalost nije niti najmanje zabavno.

[sirius]

Evo, našla sam jučer kućnu dijagnozu i za moju mlađu, ODD, poremećaj protivljenja .
https://www.skolskiportal.hr/clanak/...a-i-odbijanja/

Dosla sam samo odici temu i reci da ovaj poremecaj traje i traje...

[cvijeta73]

poremećaj protivljenja :D
a najbolja rečenica je slijedeća:

Gotovo svi moji učenici imaju ODD,