Citiraj maria71 prvotno napisa Vidi poruku
u ovih skoro 10 godina isčitavanja postova , i kojekakvih sukoba zaključila sam sam jedno, ako nisi spremna čuti različita mišljanja ne piši .
E, ovo je prava istina. I redovno ponovo nailazim na to. Mnoge traže samo tapšanje i suosjećanje. Pa napiši da želiš suosjećanje. Pa ti onda nitko neće napisati da se skuliraš i shvatiš da je biti mama jako naporan dugogodišnji ( ustvari: doživotan) posao. I da nema godišnjeg, ni slobodnih dana, a ni noći, godinama.

Dijete treba prihvatiti kakvo je. I voditi ga putem kojim želimo i mi i ono. To nije lako, ni jednoj ni drugoj strani. No, plakanje satima ili urlanje ili lupanje oko sebe-radilo se pri tome o roditelju ili djetetu-nije u redu. I treba otkriti zašto i to promijeniti. Tko će se promijeniti i popustiti...hm, i to će biti različito. I kolika će velika ta promjena biti, opet ovisi o obitelji.

Ali, godine plača i urlanja ne bi smjele biti način života. Smijeh i zadovoljstvo bi trebali prevladavati. Netko bi trebao, kako da to napišem a da nikog ne uvrijedim...priznati sam sebi da nešto ne radi kako treba. Vjerojatno će to biti lakše učiniti roditelju A negdje će i dijete biti pametnije i odlučiti se na kompromis.

Ponovo pišem da ne treba potcjenjivati dječju pamet.
Možda postaviti se malo na njihovo mjesto i zapitati se zašto mislimo da su zahtjevna. Jer...možda drugom roditelju ne bi bili zahtjevni, nego obična lako odgojiva djeca.

Doduše vjerojatno pametnija od prosjeka. Ili, što je često, jednostavno pametnija od svojih roditelja.