Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
Eo mene opet, samo da kazem da se ovdje jako cesto nekako izjednačava nadprosječnost i zahtjevnost, što je vrlo promašeno. Jer nadprosječnost, prosječnost i podprosječnost ne mogu promijeniti, nit me to zanima u ovom segmentu roditeljstva. Briga me za njihove intelektualne mogucnosti, one nisu moja zasluga nego stanje stvari. Ono sto ja zelim su pristojna djeca. Pristojna prema sebi, prema drugima, prema zivotu i drustvu u cjelini. Za pristojnost treba znati kontrolirati frustraciju. A to djeca ne uče tako što ih se lišava frustracije jer ih se istovremeno lišava mogućnosti da uče.
Neću izvući iz ovoga misao da oni koji tvrde da su im djeca zahtjevna lišavaju svoju djecu frustracije. Molim te pojasni.
Cure učim lijepom ponašanju kao i nošenju s frustracijama. Mlađa je strpljiva i stoput će ponoviti istu stvar dok ne uspije, za redom ili u nekom vremenskom periodu, dok će starija šiznuti jako brzo. I ja ju mogu pustiti da viče dok se ne izviče, i utješiti nakon. No nakon cijele te situacije, ona je sva ujecana i uzdrmana i treba joj dosta da se oporavi. Manja, ako i šizne zbog nečega, brzo dođe k sebi. I koja je poanta?