sillyme prvotno napisa
prvih par mjeseci njenog života svi smo je opisivali kao intenzivnu. Tad sam je i počela zvati giga jer su joj takve bile reakcije.
Tek kasnije sam skontala da postoji tema o zahtjevnoj djeci, kao i da Sears to zove "djeca s visokom razinom potreba" i vrlo precizno opisuje njihov karakter.
Enchi, zahtjevna je i s bakama i djedovima, ali se izvrsno slaže s njima. I jedni i drugi imaju još po jednog malog unuka i ona im je, kažu, od rođenja puno intenivnija.
S odraslima...uglavnom ih proučava, neke tjera od sebe (bude mi neugodno, ali mislim da to radi većina u toj dobi), no, postoje odrasli s kojima sklizne u prvoj sekundi upoznavanja i potpuno im se preda i traži isto od njih. To se događa rijetko, ali kad se dogodi, ostajem paf gledajući kako brzo, predano i s puno povjerenja gradi odnos. Nedavno nam je bila u gostima moja frendica iz Zg koja nam je zadnji put bila u siječnju i to je bila ljubav od prve sekunde njenog ulaska u stan, mi tri dana skoro nismo postojali za nju, samo ona. Nije ju puštala
Za 2 tjedna krećemo u jaslice pa ćemo vidjeti kako će to proći. Ne znam da li da krenemo s postepenim privikavanjem, da iz dana u dan povećavamo sate provedene u jaslicama, ili da primijenim doktrinu šoka, tipa, prvi dan do spavanja, a drugi dan odmah cijeli.
Prva opcija mi se čini ljudskija, ali imam osjećaj da bi njoj bila korisnija druga, samo mi je bad ako će ostali roditelji tamo biti, da joj ne bude bad što nas nema. Već neko vrijeme pričamo o vrtiću i ona zna da će tamo ići s ostalom djecom, da će biti tete, da će tamo spavati, jesti, igrati se, pjevati i plesati, bla, bla, a svaki put kad je pripremimo na nove situacije odreagira izvrsno.
 |
|||
Odgovori s citatom