Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
Surfam malo o iskustvima roditelja i podsjećam se kako dragi Juul navodi da će autonomna djeca prihvatiti roditelje tek kad nauče kako da im se bez nametanja, motiviranja, objašnjavanja ili manipuliranja stave na raspolaganje. Kada roditelji puna srca kažu da njihovoj osobitosti, ta će djeca prestati govoriti ne njihovoj brizi i odgoju. - no pitam se kako ovo ide u praksi?
Mm i ja se raspadamo.
Lako, čim shvatiš gdje griješiš Ovo je inače standardna točka postajanja odličnog roditelja, neovisno o tome kakvo je dijete. Neki su odmah takvi, neki moraju naučiti biti takvi. Prestaneš gledati dijete kao nešto što trebaš popraviti. Prihvatiš ga takvog kakav jest, i nalaziš načine da funkcionirate (jer smo mi odrasli, a oni su ipak djeca). Kažeš mu da TEBI smeta/ide na živce/štogod ono što radi, ali da je s NJIM sve ok (eventualno se ružno ponaša).
Raščistiš sa sobom da imaš takvo dijete, da niste kompatibilni ali ćete raditi na tome.
Malo pomicanje fokusa, ali totalno drugačija dimenzija.