Zahtjevna djeca

[spring]

Ja moram komentirati ovo sa "100 pitanja zahtjevne djece". Meni je to super. Iako se moj isto nikada ne isključuje već sama ta mogućnost da možemo raspravljati o svemu i svačemu omogućuje to da se on smiri i sluša/postavlja pitanja-bilo u šetnji,autu,kod kuće. Meni je ta komunikacija sa djetetom strašno važna i jedva sam dočekala kada će baš onako pravo probrbljati i postavljati pitanja,pogotovo famozno "zašto" i za svaku sitnicu. Ja se nikada ne mogu zasititi da mu apsolutno sve objašnjavam i uživam slušati i gledati kako mu se okreću kotačići u glavi,kako logički sve povezuje i kakve jezične izvedenice smišlja. Ma neopisivo u tome uživam. Iako je on stvarno jako rano progovorio i već sa 16 mj govorio u jednostavnim rečenicama i već dugo jako dobro govori-sada je to ona prava komunikacija koju sam čekala i priželjkivala i koja mi je nedostajala dok je bio sasvim mali pa je uz zahtjevnost bilo i 100 nesporazuma jer ne znaju reću što bi. Ma s govorom se rješi hrpa problematičnih situacija iz one rane dobi pa je zahtjevnost puuuuno lakša.Barem ja to tako nekako doživljavam.

[lola3]

zar uopće postoji nezahtjevno dijete???

[spring]

zar uopće postoji nezahtjevno dijete???

Apsolutno da. Imam nećakinju nekoliko mjeseci mlađu od moga sina. To je dijete potpuno nezahtjevno;mirno,pametno,suradljivo. Mislim da bi mi bilo lakše imati blizance takvog karaktera nego jedno ovako izrazito zahtjevno kao što kaže pokretačica topica.
Inače i Searsi pišu ponešto o ovoj temi(njihovo treće dijete je imalo ovaj sindrom) kao i dr. Karp koji kaže da se roditelji ovakve djece troše 2-3 puta više nego u uobičajenim okolnostima i još neke komentare koje mi je prije jedno 1,5 g bilo jako utješno za pročitati.

[Nia_Zg]

Apsolutno da. Imam nećakinju nekoliko mjeseci mlađu od moga sina. To je dijete potpuno nezahtjevno;mirno,pametno,suradljivo. Mislim da bi mi bilo lakše imati blizance takvog karaktera nego jedno ovako izrazito zahtjevno kao što kaže pokretačica topica.
Inače i Searsi pišu ponešto o ovoj temi(njihovo treće dijete je imalo ovaj sindrom) kao i dr. Karp koji kaže da se roditelji ovakve djece troše 2-3 puta više nego u uobičajenim okolnostima i još neke komentare koje mi je prije jedno 1,5 g bilo jako utješno za pročitati.

Joj da, knjige od Searsa su mi nadahnuće
Nego, moram priznati da i ja imam dojam da ide lakše otkad malecka može pričati. Jer kad ima bilo kakvu frustraciju ili bilo što drugo, jednostavno čučnem i pitam ju što ne valja, da ćemo to zajedno riješiti. I onda mi kaže da npr. ne može navući čarapice i to zajedno napravimo, ili joj pokažem kako da nešto napravi i onda veselo kaže "sad ide"
Nego, jel se i vaši sami obuvaju i oblače i prije 2.godine?

[crnka84]

Joj da, knjige od Searsa su mi nadahnuće
Nego, moram priznati da i ja imam dojam da ide lakše otkad malecka može pričati. Jer kad ima bilo kakvu frustraciju ili bilo što drugo, jednostavno čučnem i pitam ju što ne valja, da ćemo to zajedno riješiti. I onda mi kaže da npr. ne može navući čarapice i to zajedno napravimo, ili joj pokažem kako da nešto napravi i onda veselo kaže "sad ide"
Nego, jel se i vaši sami obuvaju i oblače i prije 2.godine?

Moj pokušava stavljati kapu, obući duks, obući patike, uspije samo nabiti patiku na vrh prstiju i onda sam sebi plješće i zove nas da mu i mi vičemo bravo
od početka kad ga oblačim, govorim tj. objašnjavam šta radim. Tako da kad mu oblačim npr. majicu on sam već govori RUKA, pa DRUGA, pa redom, čarape, patike, kapa itd....
Ne zna se obući, al se zna skinuti, pogootovo ako su u pitanju patike, čarape, kapa ili duks

[Beti3]

zar uopće postoji nezahtjevno dijete???

Ovo se i ja pitam svaki put kad vidim sličnu temu, a često se otvaraju. Ali, percepcija zahtjevnosti je samo do roditelja.

[S2000]

Ovo se i ja pitam svaki put kad vidim sličnu temu, a često se otvaraju. Ali, percepcija zahtjevnosti je samo do roditelja.

Definitivno nisu sva djeca ista. I ponekad jedan isti roditelj za jedno svoje dijete kaze da nije zahtjevno, a da je drugo prezahtjevno. Percepcija je ista, a djecji zahtjevi razliciti tako da naravno da postoje zahtjevnija djeca. To je druga stvar kako se roditelji s tim nose. Mozda bi se meni moj sin cinio manje zahtjevan da imam pomoc sa strane od bake/tetke/i sl (bar ponekad), ili da sa skoro godinu dana se ne budi svako dva sata po noci, ili da odspava dnevno barem sat vremena. No, to se ne dogadja pa smatram da je moje dijete zahtjevnije od recimo prijateljicinog sina koji spava cijelu noc, i igra se sam po dva sata na istom mjestu gdje ga ostavi. Mislim da se na oko vidi da to nije stvar percepcije jednostavno su rodeni s malo jacim baterijama

[Ifigenija]

Ovo se i ja pitam svaki put kad vidim sličnu temu, a često se otvaraju. Ali, percepcija zahtjevnosti je samo do roditelja.

Beti, u jednu ruku imaš pravo - dijete je dijete, treba ga prihvatit, voljet i pomoć mu da se ponaša prihvatljivo i tu nema filozofije.

Ali, ima djece zahtjevnije od druge... tko nije probao, ne zna.

[oka]

Ja moram komentirati ovo sa "100 pitanja zahtjevne djece". Meni je to super. Iako se moj isto nikada ne isključuje već sama ta mogućnost da možemo raspravljati o svemu i svačemu omogućuje to da se on smiri i sluša/postavlja pitanja-bilo u šetnji,autu,kod kuće. Meni je ta komunikacija sa djetetom strašno važna i jedva sam dočekala kada će baš onako pravo probrbljati i postavljati pitanja,pogotovo famozno "zašto" i za svaku sitnicu. Ja se nikada ne mogu zasititi da mu apsolutno sve objašnjavam i uživam slušati i gledati kako mu se okreću kotačići u glavi,kako logički sve povezuje i kakve jezične izvedenice smišlja. Ma neopisivo u tome uživam. Iako je on stvarno jako rano progovorio i već sa 16 mj govorio u jednostavnim rečenicama i već dugo jako dobro govori-sada je to ona prava komunikacija koju sam čekala i priželjkivala i koja mi je nedostajala dok je bio sasvim mali pa je uz zahtjevnost bilo i 100 nesporazuma jer ne znaju reću što bi. Ma s govorom se rješi hrpa problematičnih situacija iz one rane dobi pa je zahtjevnost puuuuno lakša.Barem ja to tako nekako doživljavam.

I meni je tako bilo (uvjek sam u tome uživala, od dijela dok je bila vježbač, poticala, razvijala, radile..sto knjiga obradile) mislim, još uvijek jest,
ali dolaskom drugog djeteta ne stignem i nemam snage toliko se fokusirati na nju koliko bi ona trebala i htjela.
A mislim da je i kod većine tako.
MM radi po cijele dane, a i njegov način igre i zabave razlikuje se od njezinih želja pa svo jezično odrađivanje ovisi i ostaje na meni.
A treba me i drugo dijete i za njega trebam snage...tako da mi njena zahtjevnost nije lak zadatak, odrađujem ga, ali ne više sa toliko volje i želje kao nekada.
Trebam neki punjač za baterije, evo danas se na neki način punim za cijeli tjedan, uskočila baka da si neke stvari odradim...tako da...trudimo se


A za pitanje da li ima nezahtjevne dijece, o da ima ih, moje drugo dijete je mali šećer s kojim se sve možeš dogovoriti, koji se zaigra i uživa
irajući se sam, spava ko 'beba' , u svakom slučaju opuštajuće u usporedbi sa mojim šećernim tornadom .

Da su mi djeca kao moje drugo dijete, sigurna sam da ne bih razumjela o čemu pričaju ovi ljudi o kakvoj zahtjevnoj dijeci?

[vatrica]

Pozdrav

Zanima me kako se Vi nosite sa nedostatkom vremena.Da li idete kasnije spavati ili se ranije budite? Da li uspijete sve napraviti sa djetetom? Da li dopustite djetetu da gleda crtiće da u miru operete suđe,pospremite kuhinju ili obavite slične poslove?

[Lili75]

Pozdrav

Zanima me kako se Vi nosite sa nedostatkom vremena.Da li idete kasnije spavati ili se ranije budite? Da li uspijete sve napraviti sa djetetom? Da li dopustite djetetu da gleda crtiće da u miru operete suđe,pospremite kuhinju ili obavite slične poslove?

Moja djeca su sad starija no naravno da sam koristila sve raspoložive metoda, pa i to da pogledaju crtić, ništa strašno imse od toga neće dogoditi.

Uvijek sam za opciju ranijeg dizanja jer navečer ne znam kako se zovem, al zapravo vrlo rijetko sam krala od svoga sna. Ako ne bih odspavala, onda bih cijeli dan teturala i bila nikakva, pa mi je to bilo kontraproduktivno.

Ne znam kako vam izgleda dan, koliko djece imaš, jel radiš, do kada, jel dijete ide u vrtić, koliko je staro/stari, al prilično sigurno bih mogla reći da se u danu moze poobavljati sve nužno da se legne spavat na vrijeme, osim ako nisi samohrani roditelj više male djece glava do glave i sl.

[Peterlin]

Pozdrav

Zanima me kako se Vi nosite sa nedostatkom vremena.Da li idete kasnije spavati ili se ranije budite? Da li uspijete sve napraviti sa djetetom? Da li dopustite djetetu da gleda crtiće da u miru operete suđe,pospremite kuhinju ili obavite slične poslove?

Meni je uvijek bilo milije rano ustati, jer navečer bih bila mrtva umorna.

Još je važnije napraviti dobru organizaciju posla - odvojiti bitno od nebitnog (recimo - pranje suđa sam smatrala bitnim, a pranje prozora ne toliko bitnim aktivnostima). Treba podijeliti posao na ono što se mora riješiti odmah: baciti smeće, ostatke hrane, obrisati pod u kupaonici, oprati pod i wc dok je dijete u dobi da sve dira i slično. Pun pomaže ako usput uspijemo spremati stvari na svoje mjesto, sređivati ormare periodički, redovno prati rublje, peglati samo neophodno itd.

Kriteriji isto tako trebaju biti prilagođeni - recimo, krečenje zidova može se odgoditi za godinu dana, pa i dvije. Nije svejedno moraš li održavati stan od par desetaka kvadrata ili kuću s okućnicom, pa se čovjek također treba prilagoditi.

Moja su dva sina rođena na blizu i postojao je period kad sam imala pomoć u kući, tetu spremačicu 1x tjedno. Nisam bila presretna, ali nismo imali izbora u određenom periodu. Ne bih stigla sve obaviti bez pomoći sa strane, ali čim su dečki malo poodrasli, prestala sam s tom praksom.

Crtiće smo dozvoljavali gledati, ali u ograničenoj mjeri i odabrane sadržaje. Isto je vrijedilo i za korištenje računala: kuhinjski timer, 30 minuta i kad zazvoni - gotovo je. Inače, često sam uključivala djecu u kućne poslove, iako je to uglavnom značilo veći nered i meni više posla. Voljeli su sudjelovati, jer to im je bilo zabavno.

Inače, mnogi se ljudi sretnu s takvim problemima. Čak o tome pišu i knjige... Evo primjera iz glave
- Paula Jhung: Kako izbjegavati kućanske poslove https://www.vbz.hr/book/kako-izbjega...anske-poslove/
- Elaine St. James: Živjeti jednostavno https://www.zuzi.hr/proizvod/elaine-...i-jednostavno/

Iz vlastitog iskustva - taman kad čovjek pomisli da je našao dobar način organizacije, uvjeti se promijene (npr. dođe Covid-19) i moraš sve presložiti iznova...

[Jelena]

Pozdrav

Zanima me kako se Vi nosite sa nedostatkom vremena.Da li idete kasnije spavati ili se ranije budite? Da li uspijete sve napraviti sa djetetom? Da li dopustite djetetu da gleda crtiće da u miru operete suđe,pospremite kuhinju ili obavite slične poslove?

Definiraj "sve napraviti"

Mi imamo ritualno gledanje crtića kad (i ako) se spremi za spavanje, a prije čitanja. Zna se kad je čitanje, ako bude brži, stigne pogledati crtić, ako je spor - sorry, danas nismo stigli. Isto i ujutro - ako bude brži od mene za spremanje, gleda crtiće dok ja ne budem gotova. Ovako između pustimo iznimno.

Ja relativno malo spavam. Prosječno 6 sati, nekad manje, nekad malo više.