Zahtjevna djeca

[anamix]

moj se počeo bacati po podu, ali to radi tako smiješno da se jedva suzdržim da ostanem ozbiljna. mala mudrica je skužio da boli pa se prvo sjedne, onda se podboči s laktom pa se legne polako na pod. na leđa. i onda počne urlati kao da mu netko čupa bubrege na živo
a nema ni 17 mjeseci. što li me tek čeka?
btw. pitanje za sve mame zahtjevnih mišova? koliko mare za tatu? moj je totalno prištekan na mene. do te mjere da mi nekad dođe da se bacim kroz prozor. samo ja ga mogu uspavati, samo ja ga smijem nositi. stalno naravno. samo se sa mnom igra. kad sam ja doma tatu uopće ne šljivi...do kada tako

[spring]

btw. pitanje za sve mame zahtjevnih mišova? koliko mare za tatu? moj je totalno prištekan na mene. do te mjere da mi nekad dođe da se bacim kroz prozor. samo ja ga mogu uspavati, samo ja ga smijem nositi. stalno naravno. samo se sa mnom igra. kad sam ja doma tatu uopće ne šljivi...do kada tako

Moj ima 3,3 godine i situacija je gotovo identična tvojoj.Ne vidim neke bitnije promjene.Do sada je s tatom sam izdržao maximalno 1,5 h (ja sam otišla nešto obaviti).Igra se isključivo sa mnom, a u igri sa mm-om nakon 15-ak minuta već počinje rat.Uff,jadna sam što je tako.

[Peterlin]

moj se počeo bacati po podu, ali to radi tako smiješno da se jedva suzdržim da ostanem ozbiljna. mala mudrica je skužio da boli pa se prvo sjedne, onda se podboči s laktom pa se legne polako na pod. na leđa. i onda počne urlati kao da mu netko čupa bubrege na živo
a nema ni 17 mjeseci. što li me tek čeka?
btw. pitanje za sve mame zahtjevnih mišova? koliko mare za tatu? moj je totalno prištekan na mene. do te mjere da mi nekad dođe da se bacim kroz prozor. samo ja ga mogu uspavati, samo ja ga smijem nositi. stalno naravno. samo se sa mnom igra. kad sam ja doma tatu uopće ne šljivi...do kada tako

I moj stariji je tako bio (mlađi od prvog dana puno manje), sve dok tata nije otišao na službeni put i nije ga bilo tjedan dana. Veći je tada imao dvije godine, a manji malo manje od godine dana... Kad se tata vratio, bio je dosta dugo glavna faca...

Inače, kasnije to pomalo popušta i negdje oko treće godine dijete se "odlijepi" od mame i krene graditi odnose s drugim ljudima. Rade to oni i prije, ali "iz maminog krila" a kasnije se nekako osokole i krenu sami...

Moji su silom prilika bili upisani u jaslice u dobi kad je mali imao 13 mjeseci a veliki 28 mjeseci. Mali se odmah priviknuo i obožavao jaslice, a veliki... brrr... taj je imao duuugačku i tešku adaptaciju, a doma se ponovno lijepio za mene kao čičak, iako je tog ljeta taman fino prestao.

Teško je tu dati neku procjenu... Od treće godine na dalje djeca se znaju igrati s drugom djecom (srećom, imam dvoje, pa su imali društvo iako je bilo naporno dok konačno nisu sazreli za zajedničku igru) i bude lakše... Odjednom samo shvatiš da nema više lijepljenja, cirkusiranja i gnjavaže i pitaš se kad je to uopće prestalo... Ja nikad nisam uspjela osvijestiti taj trenutak, samo sam odahnula kad mi je iz repa u glavu došlo da je puuuno lakše.

Eh,sad, i kasnije je bilo sporadičnih cirkusa i bude ih i danas, ali sve to ide u rok službe. Davno sam shvatila da je djeci nužno "malo zdravog zanemarivanja" tj. ONI moraju shvatiti da ne moraju biti uvijek nužno na prvom mjestu u svakom trenutku, a to mi je spasilo glavu puno puta... i dan danas.