Zahtjevna djeca

[Zdenka2]

Mitovski, pripremi se na to da to traje. I ja sam se nadala da će proći, ali eto, do sada je ostao zahtjevan. Da, mijenja se to, ali ne prestaje. Manje je aktivnosti na motoričkom planu, a sve više na verbalnom. Ima 11 godina, pametan je, perceptivan, kritičan, neustrašiv, uvijek govori sve što misli na svakome mjestu. Pa si sad mislite što to znači u obiteljskoj, školskoj i inoj svakodnevici.

Isto nema nikakav poremećaj, dapače. Granice su mu postavljene i uvijek su bile - uvijek je imao u kući autoritet jači od sebe. Ali, nije stvar u tome, to je osobnost, urođena priroda koju ne možeš mijenjati, a možeš je odgajati takvu kakva je, samo to zahtijeva vrlo mnogo snage i dovitljivosti. Kod njega je uvijek sve bilo na n-tu potenciju. Sve je kod njega visokog intenziteta. Kad ga vidiš, savršen je, pametan, duhovit, topao, dobra duša, privržen, zanimljiv, ali naporan, naporan, naporan.

Kad sve skupa zbrojim i oduzmem ne bih ga mijenjala. Puno uzima, ali puno i daje. Takvo dijete je naporno jer je složeno, jer puno toga ima u sebi. To je veliki odgojni izazov i sve može lako poći po zlu ako roditelj nema snage da se s time uhvati ukoštac. Ali, ako ima i nalazi načina, bit će jako dobro.

[Jurana]

Takvo dijete je naporno jer je složeno, jer puno toga ima u sebi. To je veliki odgojni izazov i sve može lako poći po zlu ako roditelj nema snage da se s time uhvati ukoštac. Ali, ako ima i nalazi načina, bit će jako dobro.

Ovo potpisujem potpuno.
Ja se, vrlo tašto i neskromno, ponekad uhvatim u razmišljanju kakav bi moj stariji sin bio da se rodio u nekoj obitelji gdje mu ne bi znali postaviti granice ili gdje bi roditelji imali ograničeniji prisup informacijama od nas - čini mi se, kao što Zdenka kaže, da bi to bilo moglo poći po zlu.
Kad kažem da je lakše kad odrastaju, ne mislim da postaju manje intenzivni ili složeni, ali je meni lakše jer sad može dio vremena provoditi bez mene: izlazi van na igralište, čita, može neko vrijeme biti na komp., uskoro će imati i neke izvanškolske aktivnosti; a dok je bio mlađi od 5 godina, stalno je bio oko mene i po meni - dijete koje nakon sat i pol vremena igre na podu s njime, bez TV-a, radija, telefonskih poziva - provaljuje u kupaonicu kad ja odem na WC.

[mitovski]

Granice su mu postavljene i uvijek su bile - uvijek je imao u kući autoritet jači od sebe. Ali, nije stvar u tome, to je osobnost, urođena priroda koju ne možeš mijenjati, a možeš je odgajati takvu kakva je, samo to zahtijeva vrlo mnogo snage i dovitljivosti. Kod njega je uvijek sve bilo na n-tu potenciju. Sve je kod njega visokog intenziteta. Kad ga vidiš, savršen je, pametan, duhovit, topao, dobra duša, privržen, zanimljiv, ali naporan, naporan, naporan.

Mene to buni jer J. su granice postavljene, ili bar ja mislim da jesu , ona dobro zna što smije a što ne smije i ne popuštamo, ali npr. poderala je tapetu u sobi i rekla sam joj da je to ružno i da to ne smije raditi i uzela sam joj plastelin s kojim se tada igrala ( e sad dali sam trebala nešto drugo ne znam jer ona će sad 2g, pa koliko ona razumije te kazne nisam sigurna) da bi nakon 2 dana otrgnula tapetu u hodniku-to je samo jedna situacija a ima ih puno. Stalno prelazi te granice i razumijem ja da ona iskušava, e sad jel to faza koja će proći ili možda mi ne znamo postaviti granice.