Hvala vam na odgovorima. Tako sam i mislila, predstoji još napornije vrijeme... Spremna sam to, samo kad bi malo bolje spavala...

T. je trenutno užasno frustrirana, vidim da joj mozak radi 100 na sat, razumije jako puno riječi, zna hrpu pojmova, stalno pokazuje nešto, ali ne zna reći to što misli, želi ili ne želi i onda je to frustrira pa plače, cvili, dere se, škripi... Iako je dosta razumijem, čak kužim razlike između uuu i uuuuuu i tona kad pokzauje nešto (pokazuje psa, čašu s vodom jer je žedna, zid koji hoće dotaknuti..), ali svejedno teško pratim njene prstiće, misli i frustracije jer se smjenjuju iz sekunde u sekundu. Počela sam učiti baby signs misleći da će joj to olakšati komunikaciju, vidjet ćemo.

Mitovski, ja sam se s njom odmah povezala, imamo čvrstu vezu od prvog dana, ali svejedno sam prva 2 mjeseca plakala skoro svaki dan, nisam znala za sebe, nije me puštala ni sekunde, onda sam se na to navikla, malo čitala, skontala da je to takav tip djeteta... Sjećam se da bih uvečer stajala na balkonu i razmišljala o samohranim majkama i osjećala svo divljenje svijeta prema njima.