Ja sam primjetila da kad nam se takve drame događaju kad su prisutni drugi ljudi ( iako je uglavnom pred drugima sasvim drugačije dijete), da se ljudi uspaniče i gledaju me s panikom kao jaooo šta joj je, a tek panike kad plače i zadržava dah, pa poplavi i onda su šokirani što smo ja i MM mirni na to, a šta kad smo već navikli. Kad se baš jako naljuti plače i drži dah i ja joj smireno govorim diši, diši, smiri se, a ljudi me gledaju i pitaju se kako mogu biti mirna.