Apropos spavanja... Nama je rani odlazak (20.30) na spavanje obavezan. Svaki put kada zaspe kasnije, ujutro se ranije probudi i neispavan je, što je okidač za mnoge ekscese. Kad legnemo i ugasimo svjetlo ne dozvoljavam pričanje, lupanje nogama i sl. jer ga to samo ometa i dulje mu treba da zaspe. Kad krene pričati lijepo ga upitam želi li ostati sam spavati pa neka priča koliko hoće, ili će spavati samnom u tišini. Nekoliko puta je izabrao ovo prvo, pa sam se stvarno digla i otišla, to ga je uvjerilo da mislim ozbiljno. I inzistiram na dnevnom spavanju. Svaki put kad sam popustila, požalila sam.