Nosiš dok možeš, a kad ne možeš - ne nosiš... Sila me natjerala da tako razmišljam (problematična druga trudnoća, mirovanje pa na kraju bolnica). Pa sam poslije imala dvojicu. Pa sam nekad mogla nositi, a češće nisam. Sjela bih na kauč i puštala da plaze po meni, ali nosila nisam. Djeca su me trebala zdravu i ornu, pa nisam. I amen. Nošenje je znalo biti posebna milost i rezervirano za posebne trenutke (sada to radim s čitanjem za laku noć - povremeno, kad sam jako dobre volje).
A što se spavanja tiče - MORAŠ naći način (Ifigenija je to zvala "oštri trening spavanja" ili nekako slično i time si je spasila glavu) da dijete uspavaš. To je bitno. Ne govore cure bezveze. Bitno je i tebi i tm-u, a najbitnije djetetu. Moja kolegica s posla imala je nekakav štos s neprospavanom noći da izmori dijete do kraja i onda bi se uspostavio normalan ritam (ne sjećam se detalja, bilo je to davno...ali je upalilo, he he he...)
Što se nereda u kući tiče - toga se kloni isto! Ja sam daleko od toga da budem uredna osoba, ali me sila natjerala na minimum urednosti jer su mi djeca šizila u neredu, a dobro su se osjećali kod moje mame ili svekrve gdje je bio red. Bitno - ukloniti višak stvari. Ne mora sve biti na svom mjestu, bitno je da stvari nema previše. Ovo se prvenstveno odnosi na igračke.
Ostalo - mogla bih sad nabrajati u beskraj, ali mislim da je tebi bitnije da promatraš svoje dijete i nađeš NJENE okidače, ne da tražiš u svom djetetu okidače koje smo mi drugi našli kod svojih....
Sretno!





Odgovori s citatom