Ja ti preporučujem da zadržiš svoj mir i stabilnost, i da kao sretna i naspavana majka uspostavljaš povezanost sa svojim djetetom danju. Ako to zahtijeva prestanak noćnog dojenja i stavljanje djeteta u zaseban krevet, pa neka.
x

žrtva do granica kad ima smisla, ali ovo, zuska, nema nikakav smisao, ni za tebe, ni za bebu. ni ona se na ovaj način ne naspava, a kamo li ti.

ja sam uvijek bila ona struja koja smatra da majka slobodno može biti egoističnija i ne toliko požrtvovana koliko od nje društvo očekuje. tj. jedno je kad dijete zavatri ili se dogodi nešto neočekivano ili kad se dojenje tek uspostavlja i sl. pa moramo biti budne noć-dvije-tri, tjedana i sl., ali načelno mislim da je bitno da majka brine prije svega o svom vlastitom snu (i zdravlju). jer preumorna mama je smorena, nervozna i nesretna mama. a takva mama djetetu ne treba.

sretno!