Zuska, registrirala sam se zbog tebe
S obzirom na kasnu uru, probat cu biti sto kraca.
Imala sam slicnu situaciju i bila u slicnom stanju kao i ti - pred zidom. Divljanje zbog spavanja i budjenje po 5 puta po noci se rijesilo u roku 3 dana nakon sto sam ju primorala da sama zaspe, bez nosenja i inih specijalnih tretmana. po nepopularnom sistemu "cry it out", no ne bas tako jer sam bila uz nju dok nije zaspala, nisam je ostavila da place u samoci. Taj uspjeh mi je dao snagu za dalje, jer sam time uspjela prekinuti osjecaj da me dijete ima u saci, nego da ja imam snagu i znam nacin kako cu "vladati" njom. (Molim da se ovo "vladati" ne shvati na pogresan nacin.) I od tada je sve pomalo drugacije. Upute koje joj dajem su odlucne, jer vjerujem u sebe kad ju usmjeravam i sad je tata taj koji ima problem spakirati ju u krevet. Prije je kod svih ostalih bila bolja nego kod mene, a sad je kod mene najbolja. Gle, mozda su nam djeca karakterno razlicitita i svako je individualno i treba poseban pristup u razlicitim fazama zivota, ali ja sam za sebe odlucila da moram postati stroza, da necu teziti da zadovoljim bas svaku sitnicu koju propisuje danasnji ideal savrsene majke i bolje sam. Tj. i dalje se grizem ako mislim da dan nije bio dovoljno ispunjen, ali ju odgajam po osjecaju, vodjena mislju da mogu dozvoliti puno, ali samo onoliko koliko ja mogu podnijeti i u granicama, tako da i ja mogu disati,a ne biti masina njoj na usluzi. Sebicnost se valjda isto mora vjezbati. Ustupati cu i podredjivati se koliko mogu, ali sve sto je izvan tih granica jednostavno ne prolazi. Npr. nema izlazenja iz sobe po noci, jer se onda razbudi i dolazi na kojekakve ideje i bude dugo budna i tu je moja granica. Ne pada mi na pamet ostajati budna svaku drugu noc po dva sata (jos ima noci kad se probudi jednom ili rijedje dvaput). Mozda ovo sada izgleda okrutno, ali nije. Jednostavno joj postavljam granice koje svako dijete treba i dajem joj do znanja kako se moze ponasati prema meni i samnom (uskoro ce 3 godine), jer sam u prvih ludih i groznih 11 mjeseci shvatila koliko je to bitno. Jer, koja je druga alternativa?...Udovoljavati joj u bas svemu, samo da ne place i da bude sto sretnije dijete, jer je dijete danasnje savrsene majke uvijek sretno i sve se obavlja bez placa? budimo relani, to nije uvijek izvedivo. U prvih 11 mjeseci kad sam joj udovoljavala kako god sam znala, bila je mrzovoljnija nego kasnije. Ima sad tu jos masa stvari koje se mogu spomenuti, ma previse, al ono sto zelim reci je da ce ti jedan uspjeh kao ovaj sa spavanjem pomoci na puno podrucja. Ono sto je kod mene bila fantasticna spoznaja je bila ta, da ja ipak to dijete mogu formirati, postaviti mu granice, korigirati ga, stati na kraj nekim negativnim akcijama i rekacijama, da nisam nemocan pijun kojem svaki vrisak i plac diktira sto se sad mora raditi...ma svasta.
Ako trebas pomoc u vezi uspavljivanja, probaj se javiti ovdje: sretan.san@gmail.com