Zuska i druge cure - suosjećam.... Moj mlađi je bio iz te vreće - prve i najčešće riječi bile su mu "pusti", "dole" i "saaam", a ja sam nosila starijeg i duplo težeg brata, he he he... Ali nije mi bilo do smijeha u vrijeme kad se to događalo. Čovjek se pretvori u zombija koji gotovo da ne radi ništ drugo osim što zadovoljava dječje potrebe. Mislim da i mm pamti taj neugodni period na isti način - samo je mama dobra, a njega guraju u stranu.

Prošla sam sve to i u određenom trenutku pukla, upisala se na večernji tečaj joge (tada su dečki imali 2 i 3 godine) i od tada se držim toga zapravo do danas. Zapravo vježbanje nije toliko samo sebi svrha, ali to je mojih sat vremena+ pol sata tamo i natrag, 2x tjedno. Koliko mi to malo redovitog vježbanja znači shvatila sam tek ove godine kad su mi zbog bolesti zabranili te aktivnosti do oporavka. Sad jedva čekam jesen. A vama želim da period "Nosi me" prođe čim prije, jer prođe, ali treba ga dočekati... huh...