Zahtjevna djeca

[Zuska]

Ono što je mene spasilo kad je sa 1,8 krenula ujaslice, pa kad se rodio braco u vrtić jer kunem ti se, mislim da bi do sada bila već u ludnici.
Kolica smo izabacili iz upotrebe još kad je imala 1,5...

Mi kolica nikad nismo imali u upotrebi, odlučno i glasno ih je mrzila
Ona sad kreće u jaslice, imat će 21 mjesec. Kako je tvoja prihvatila jaslice?

Kao i izljevi ljubavi, nevjerojatni, strastveni, ogromni ko kuća. O da ratujemo mi i dalje, ali manje, sve manje čini mi se, a razumjevanje je sve veće.

Ono što radiš radila sam i ja, i mislim da je to dobro, mislim da će dugoročno to između tebe i nje samo očvrsnuti vezu i povjerenje, a mislim da jeto jako bitno za kasnije, posebno pubertet. Ona te mislim još jako jako treba, i štaš, moraš dati, nema druge. Drži se

Izljevi ljubavi već dulje vrijeme su jako česti i jako strastveni. Zapravo, otkako smo prestali dojiti, stalno bi se grlila, ljubila, pojela nas...pri tom snažno steže, viče, onako raznježena...

Ma i ja mislim da je dobro onako kako radimo, zapravo nemam pojma što smo mogli drukčije raditi, a da je ne lomimo još kao bebu. Moj unutranji osjećaj kaže da idemo u dobrom smjeru...ali da je teško držati taj smjer...teško je.

[šafran]

Ona sad kreće u jaslice, imat će 21 mjesec. Kako je tvoja prihvatila jaslice?

Joj nikako, odvajanje joj je palo užasno teško. Suza i sa njene i sa moje strane, još i danas me trnci prođu kad se sjetim tog plača, a ima evo 2 godine od tada.
Samo privikavanje i uklapanje u jaslice nije bilo toliko strašno, tete su se trudile, jako, ali taj plač, pa demnostracije, pobune. Ponašanje joj je bilo čudno i kad ju je tata dovodio doma.
Bila je ljuta na mene dobrih pola godine, a nije još znala verbalizirati da ona ne bi tamo, nego da hoće ostati sa mnom doma. Ni mi to nismo znali, objasniti to ponašanje, tek naknadno sam negdje pročitala kako se tako mala djeca ponašaju kad ne žele u jaslice, tad mi je sjelo, kao da sam čitala o svojoj curi.
Isto kad ju je tata vodio u jaslice bilo je manje dramatično, ali ja je se više nisam ni usudila voditi jer to je bilo strašno, pa su i tete zaključile, bolje da to radi tata.

Sa 2 godine smo skinuli pelene, Sve super, u roku tjedan dana sjelo sve na svoje mjesto. Ostavila sam je još tjedan dana doma da potvrdimo da li je to stvarno to i bilo je. Ali evo je u jaslicama i tu počinju demonstarcije.
Tu negdje smo zapravo i shvatili koliko ona zapravo želi kontrolirati stvar, a kad je skužila to sa wc-om da to može samo i isključivo ona kontrolirati, bilo je gotovo.
Prvo jse zapišavala jer je išla tamo. Onda kad se povezala sa jednom tetom, trebalo joj je jedno 3-4 mjeseca da si izabere tetu u koju ima koliko toliko povjerenja, pa je samo njoj govorila da treba ići pi-pi.
Pa gad te tete nije bilo opet zapišavanje. Pa su nas počele uvjeravati da nije spremna, pa smo tu imali čak razgovor sa glavonom pedagogicom u jaslicama jer smo mi tvrdili da je spremna jer doma otkako smo skinuli pelene, odmah i dnevnu i noću nakon tih prvih tjedan dana nije se zapišala niti jednom, baš niti jednom. Pa je pedagogica rekla, je spremna je, tete se moraju više potruditi. Pa je onda ajde i to krenulo.
Ali je onda počela zapišavati kad joj nešto nije pasalo u jaslicama. Bilo je i zapišanih tepiha u jaslicama, ma kaos. Kad pogledam sada, nije ni njima bilo lako.

Onda je došao vrtić, pa opet ispočetka. Opet joj je trebalo vremena da izabere tetu. I sreća bila je i tamo, odnosno još uvijek je teta koju ima rada, nju hoće čak doma pozvati. Ali i tamo je prije nekih 3 mjeseca isto krenula zapišavati.
Razlog jer joj nisu dali da se vozi sa onim plastičnim autom po dvorištu, ne znam kako to zoevemo U hrvatskoj, tu se zove boby car, jer se sva izubijala kako divlje vozi, pa joj više nisu dali. Ništa ona nije rekla, ali je odmah počela pišati, nije više htjela na wc.
Pa smo brzo skužili i mi i oni d aje to razlog, pa smo rekli vratite joj taj autić, to nije dobra ideja, ali daj ono pripazite malo na nju, zato i jeste tamo. Zapišavanje je prestalo odmah. Doma stvarno nikad nije demnostrirala zapišavanjem.
Ali da je sklona kontroliranju stvari je. Meni je puno pomoglo kada sam išla analizirati sebe i shvatila, da je ona vrlo na mene, pa je time i bolje mogu osjetiti i razumjeti što mom mužu malo teže polazi za rukom.
I ona sam kaže ona je mini ti, ne sasvim naravno, nije ona nikakva kopija ili klon, ali ima jako puno mene u njoj i ti neki motori i pogoni koji je pokreću, nemožeš tu puno osim usmjeravati i moderirati jer to je njena suština. Znam po sebi.
To mi pomaže dosta.

Od kada ide u vrtić, sad evo 7 mjeseci, ide rado. Ima sad već tamo i prijateljicu pa je lakše i voli tu tetu pa je i to lakše, ali dogode se suze i često, vrlo često kaže ne bi ona u vrtić, hoće ostati doma sa mnom i bracom.
Što je normalno, nekad je i ostavim, ali to su onda pakleni dani. Nemam nikakve pomoći, od nikoga, svi naši su u Hrvatskoj, imamo premali stan da bi netko došao kod nas na neko vrijeme, tako da mi je vrtić spas jer sada sa njih dvoje mislim da bi bilo loše s obzriom na sve i za njih i za mene. Muž radi po čitave dane. Mališa me isto treba i to jako, ona me isto treba i to 3 x toliko, a ja sam samo jedna ja.