Zahtjevna djeca

[Storma]

Zuska
I dalje mi tvoji postovi vade potisnuta sjećanja; identična priča.
Potpisala bih trampolinu, tako je i s mojom - trebali su joj ustupci - uvijek ista čaša, i šampon i rituali, način izlaženja iz kade i sl. Dugo nije prihvaćala MM-a jer joj je bilo teško prihvatiti njega kao njega, drugačijeg od mene (a i njemu da prihvati nju, takvu, bez osuđivanja). Često sam bila između njih i to me dodatno iscrpljivalo.

I ponovo ću naglasiti, njoj to nisu bili "hirovi" već neka jaka potreba unutar nje, nešto što je činilo njen svijet, ne znam, sigurnim? umirujućim?
Nisam je nikuda vodila, tu i tamo bih se savjetovala s nekim. Uglavnom sam pratila svoje instinkte. Pedijatrica bi govorila da je sve ok (osim što je mislila da je razmažena, dok se sama nije uvjerila u neke stvari), i po svemu je ona napredovala super, bila jako bistra, u masu stvari dijete za poželjeti no neke stvari su mi uvijek jasno govorile da je ona drugačija. Tek puno kasnije sam naišla na neki tekst o poremećaju senzorne integracije i to je bio trenutak s lampicom iznad glave - o TOME ja cijelo vrijeme pričam!

[Zuska]

Pedijatrica bi govorila da je sve ok (osim što je mislila da je razmažena, dok se sama nije uvjerila u neke stvari), i po svemu je ona napredovala super, bila jako bistra, u masu stvari dijete za poželjeti no neke stvari su mi uvijek jasno govorile da je ona drugačija. Tek puno kasnije sam naišla na neki tekst o poremećaju senzorne integracije i to je bio trenutak s lampicom iznad glave - o TOME ja cijelo vrijeme pričam!

Prvi put čujem za taj poremećaj, uguglala i ono što sam uspjela razumjeti, mislim da mi nemamo taj problem. Kako se to manifestiralo kod vas?

[sirius]

Zuska
I dalje mi tvoji postovi vade potisnuta sjećanja; identična priča.
Potpisala bih trampolinu, tako je i s mojom - trebali su joj ustupci - uvijek ista čaša, i šampon i rituali, način izlaženja iz kade i sl. Dugo nije prihvaćala MM-a jer joj je bilo teško prihvatiti njega kao njega, drugačijeg od mene (a i njemu da prihvati nju, takvu, bez osuđivanja). Često sam bila između njih i to me dodatno iscrpljivalo.

I ponovo ću naglasiti, njoj to nisu bili "hirovi" već neka jaka potreba unutar nje, nešto što je činilo njen svijet, ne znam, sigurnim? umirujućim?
Nisam je nikuda vodila, tu i tamo bih se savjetovala s nekim. Uglavnom sam pratila svoje instinkte. Pedijatrica bi govorila da je sve ok (osim što je mislila da je razmažena, dok se sama nije uvjerila u neke stvari), i po svemu je ona napredovala super, bila jako bistra, u masu stvari dijete za poželjeti no neke stvari su mi uvijek jasno govorile da je ona drugačija. Tek puno kasnije sam naišla na neki tekst o poremećaju senzorne integracije i to je bio trenutak s lampicom iznad glave - o TOME ja cijelo vrijeme pričam!

Ne mora biti problem senzorne integracije , moze biti i puno drugih stvari.
M. je imao ponešto od toga pa smo tek kod polaska u školu dobili stvarno objašnjenje njegovog karaktera.