O Balarosa,sjetila si me na njegovu zadnju maestralnu šizu

Frajer računa koliko će dobiti kuna za 50€, i u konačnom zbroju s drugim kunama račun mu ne štima za 50 lipa. I krene. Urlanje, bacanje (ajde, više ne grize i ne udara), susjedi se već okupili oko kuće

Ja mu nakon 20ak minuta ponudim (smireno, kul) čašu vode. A on dođe do sudopera i kaže. žedan sam, pa za sekund neću piti i prolije ju u sudoper. Pa opet žedan sam, ja dodam a on isti.
Kontam ja u glavi-idem probat, još to nisam. Mislim da sam mu bar 20 puta ulila vodu u čašu (i dalje montirani smješak imam, ne dam da me uvuče u svoju rolu, ja igram svoju-brižna majka daje djetetu vode). Mm me gleda ko xa nisam normalna, mama koluta očima jer misli da me zavidaje. A on on, nakon što se konačno napio i nakon što smo izašli iz kuće zove me sa strane i kaže: hvala ti mama što si mi dala vode, i zagrli me i poljubi

To je u stvari bio njegov test povjerenja, koliko ću stajat iza njega dugo kad mu je teško.

Ima on i testove granica da se razumijemo, umjetnost je razlikovati kad je koji