Citam vas i nalazim utjehu u svim pricama jer su toliko slicne nasoj.
Mislim da se J. ne zna nositi sa svim tim emocijama i zbog toga nastaje 'tornado' a mi jos uvijek nismo pronasli nacin kako joj pomoci i usmjeriti je. Kad god nesto ne ide kako je ona zamislila nastaje raspad sistema a to je dnevno i po 10-tak puta. Njoj ne smije biti dosadno.
Ponekad dodemo do zida pa se pitamo gdje smo pogrijesili, sto radi mo krivo, krivimo sebe a onda se opet sjetim da je takva od rodenja, sjetim se onih prvih 1,5 g kad doslovce nisam mogla udahnuti.
Nju nije lako pratiti, iscijedi te ko limun i onda trazi jos i jos i ako nedas bez obzira sto si davao cijelo vrijeme nastaje kaos.