Zahtjevna djeca

[šafran]

O ja jesam i to velikom i bila i jesam jer mi se upravo desilo prije par dana sa mlađim, ma sekunda nepažnje i evo ti katastrofe za čitav život se mogla dogoditi. Kod starije mi je isto bio stres i to ogroman, a kad se počela penjat na stol, pa na ogradu od balkona, ma joj, posijedim još jednom od muke samo kad se sjetim. Pregrade kod nje nikad nisu funkcionirale, ma kakve pregrade, bože me sačuvaj nekad se pitam kako smo ostale čitave, obje. A ovaj mali, pa ne znam već danima razmišljam da otvorim topic jer ne spadam s njim ovdje, jer pomalo me hvata očaj. Ja ga spustim on se digne, ja ga spustim on se digne, buni se tuče me jer mu nedam da stoji na nogama a sav se još klima, radi korake a klima se, vidim da mu je teško, ali on ne odustaje i ne odustaje, a ta dosljednost, pa pitam se što je tom djetetu, ta dosljednost, ja sam odlučio, firgaj se ti. Pa se pokušava popet na sve živo, vuće sa rukama prekrivač i oče na krevet, hoće se popet u kinderbet sa vanjske strane, hvata se za moje noge, ja reko ok hoće se nosit, ja ga dignem on negoduje i opet me moli sa rukama da ga dignem i tako u krug dok nisamskužila da bi on da ga ja vodam za rukice da on hoda.
I da to što kažeš, ne stignem više ništa ništa pod milim bogom, a imam i drugo dijete koje treba namiriti, oprati skuhati, poigrati se , pa paziti jer ga hoće od ljubomore lupiti, jučer htjela nogom u glavu, ma užas. Sve je super dok se tata brine o braci, voli bracu iznad svega, čim ga ja uzmem gotovo, ona poludi. I tako, ko preživi sljedeći neki tko zna koji period. Evo sad je tata sa njima u sobi i sve je super, ali čim ja dođem i hoću uzeti bracu, oću ga poljubiti, frka, ne voli više bracu. I tako u krug. Sad sam se izjadala malo i idem sad nešto skuhati konačno.