Ma hvala ti Pikula

Ma znam da će biti lakše, samo znaš ono, nikako dočekati Već sad je razlika sa starijom ogromna u odnosu na samo pola godine, a da ne velim godinu. I onda dođe konkurencija

Nego ti si sigurno pomislila nedam djetetu hodati, ma dam, ali on se digen pa počne stenjati i negodovati, ono, vidim djetetu teško, pa ga spustim, a on počne žestoko negodovati,i ponovno i tako stalno. A ja ništa više ne radim nego sjedim pored njega i širim ruke oko njega ako se pusti pa padne. Jednom mi je bilo sasvim dovoljno, umrla sam pred neki dan, doslovno, otkazale mi skoro sve funkcije od straha. Bed je jer ne mogu niti na wc, stavim ga u kinderbet, kao sigurna zona, pa se i tamo pustio i udario u rešetke, sad natrpam jastuke unutra okolo dok barem odem do wc ili stavim mašinu suđa i veša, i moram usisati, bar to. Kuhanje ono, trenutno ne dolazi u obzir dok smo sami, Rekla sam da smo providni bili kad smo se odlučili da muž uzme drugi dio elternzeita sad u 8 mjesecu, evo još 1 dan, pa će biti 4 tjedna sa nama, godišnji jev eć sav skoro ispucao, nemamo pomoći sa strane pa se snalazimo kako znamo i umijemo. Inače ja mislim da bi šiznula ovaj mjesec jer i mala će biti doma čitave dane i još to sa malim, a ovo sa njim je došlo preko noći, skroz neočekivano, a ja sam malo već out, nespavanje je uzelo danak, a i te aktivnosti. Čovječe.

Kad idemo na kupanje opet aktivno, muž je sa malim većinom u hladu, a ja satima sa malom,, skačemo, plivamo, ronimo. Ovo ljeto je proplivala. Ali sa tatom ne bi baš, samo mama. Još prošle godine smo maknuli sva pomagala, bila je 2 g., kakvi šlaufovi, rukavice i slično, odma bez, ali imala je strašno povjerenje već tada, pa se bez problema bacala u duboko dok sam ispred nje i plivala pored mene tako da se drži malo s obje malo s jednom rukom za moju ruku. Skakala je već tada tamo gdje je bilo duboko, ronila i plivala pod vodom. Ovo ljeto je krenulo i iznad vode i evo mala pliva. Naporno je strašno, tako nešto zahtjeva punu aktivnost, non stop, nema sjedenje u hladovini i nadgledanje iz daljine što dijete radi u pličaku, ali i napredak je ogroman. Isto je i uparku, ma gdje god odemo. Samo da ima svoju cijenu, bome ima.

A noćas me je opet skršila, ono što pita Zuska kad će to spavanje konačno počet ličit na spavanje, pitam se i ja. Taman zaspala, u 22 h prvo pišanje, onda čitavu noć bila nemirna, baca se sa tim svojim udovima svukuda, par puta me je pošteno odalamila sa nogom, ona surfa dok spva, to je radila ko beba, evo je radi još dan danas. Mislim, krevet baš i nije mali, imamo madrace u dječjoj puta dva, svaki 200x90, dakle skoro 2mx2m kad ih spustim i spojim, ali ja redovito završim ščućurena na samom rubu. Ona je svugdje. I ajde da je bar mirna, ma kakvi to se hita, baca, riče, surfa, udari simo, mazne tamo, ma koma. I onda opet 3h ujutro drugo pišanje i za mene fajrunt, ja više oka nisam sklopila do jutra. I tako eto stalno. pa na rubu sam pomalo.

A to povjernje je očigledno valjda počela sama od sebe testirati kad je imala negdje 1,5 g. Počela se penjati na stol i fiksirati moj pogled i tražiti da je uhvatim dok skače sa stola prema meni. Nisam je odvračala od toga iako su se neki blago rečeno čudili našim egzibicijama, a ja još nisam imala baš neku predodžbu zašto joj to dopuštam i zašto uopće sudjelujem u tome, ali mislim da danas znam zašto. I sad neka netko kaže da djeca ne znaju šta rade, znaju, znaju, jako dobro. Sad pitanje je samo koliko smo mi dobri u tim testovima, prolazimo li češće ili češće padamo.

Ali sinoć smo si dali malo gušta. Navili malo blues, BB King i co., onu neponovljivu verzijuthe trill is gone Kinga & Gary Moore pustili preko nekoliko puta za redom, tko je pozna, zna o čemu pričam
Malecka se derala iz petnih žila trin is kon bejbiiii ili tako nešto, mali je guštao ko mali car na rukama, samo se rotirao od mame do tate i obrnuto. Voli glasnu glazbu, i pjevanje.
Isprva smo to izbjegavali , ono beba mala, preveliki stres, dok nismo skužili da on zapravo gušta. Nabaci smješak, a stopala i ruke poptuno suhi, po tome znam jel u stresu ili ne, kod njega je to fakat izraženo.
Recimo kad ovaj naš mali ženski uragan uleti u stan, malom se u roku keks obliju ruke i stopala hladnim znojem. To mu je malo stresno svaki dan, di ne bi, jadno dijete nikad ne zna što može očekivati od nje. Onda ga obavezno moram uzeti u ruke dok prvi nalet prođe.
Ali primjetili smo da je isto i sad kako hoće hodati, hladan hladan znoj, kupa se u hladnom znoju, nije to od vrućine nego baš stres. Baš kaže muž jučer, pa nije valjda da je mali adrenalin junkie.
On nije još spreman za to što radi, ali radi i radi, čak se pokušava držati samo jednom rukicom pa se sagiba i pokušava dignuti stvari sa poda, a sav se klima i svjestan je da može pasti, zapamtio je bol čini mi se jako dobro.
Čim ga uzmem u ruke i počnem nosati, znoj nestane, suh. Pa ono, svašta čovjeku pada na pamet.

I onda, taman pred kraj, taman smo htjeli početi gasiti i smirivati ugođaj, kad niotkida mi se stvori mala iza leđa zgrabi bracu za glavu i dva puta brzo tresne svojom glavom o bracinu. E ako je sinoć nisam katapultirala na mjesec, pa kud glavu, baš glavu.
I to zašto, zato što je bio u maminom naručju. I kako jadan neće biti u stresu. I onda kada se smirio preuzeo ga je tata i tako sjedi on s njim, ja pripremam krevete, i evo nje dođe kod brace pa ga ljubi, nježno tepa.

Džinovski rolercoaster, ja ti kažem, vozim se svaki dan. I sve će to proći, znam. I ovo što kažeš takva djeca se obično brže osamostale, pa se i tome nadam, ali jednostavno nekad treba čovjeku da se izajda samo, da podijeli misli, da se istrese pa bude bar malo lakše. Jpš kad se sjetim onih mama sa njih troje ili četvero, a dam se kladiti da je od njih ma barem jedno rolercoaster a like.

Tvoj mališa je prohodao sa 9 mjeseci, pa daj pleas opiši malo tamo na onoj temi kad su prohodali, kako je to išlo kod vas, kojim redosljedom i kako je krenuo samostalno? Baš me zanima jer ovo je fakat rano, kad sam zvala peda radi tog pada nisam ga ništa ni pitala za to, samo me zanimalo to oko moguće povrede, a sad je na godišnjem, sljedeći termin imamo za 2 i pol tjedna kod njega.