i ja se slazem s tobom o trenutku postavljanja granica.
iako, gledajuci sa starijom, ne znam jel se poklopilo njeno i moje sazrijevanje ili je samo bio to taj trenutak.

i sad me pitaju kako ne dopustam mladjoj da place i skacem cim kaze hop, kako me mota, i kako to mogu, zar nisam iscrpljena itd. jesam. totalno. al znam da jos nije trenutak.
za razliku od starije, ova tocno zna sta hoce, kako hoce i kada hoce i totalni je raspad sistema ako to ne dobije. ona sa svojih 15mj i nepunih 8kg je u stanju razvaliti sjedalicu kad je u svom elementu bijesa. toliko je uporna i "jaka". i moram priznati da mi je fizicki to puno lakse nego psihicki izazovi starije koja mora ali MORA biti u pokretu, sada ne vise fizickom vec mentalno (ne znam kako da to drukacije opisem), njoj mozak non stop radi u 6. brzini i za sve ima pitanja i brdo emocija s kojima se ne zna nositi. i patim za danima kada je izazivala zidice, stijene, lupanja nogama, tantrumi. vise energije mi i dan danas isisa ona nego mladja koja ili visi na meni ili puze a ja idem za njom i pazim da se ne strovali niz stepenice. od mrtvih muha koje pojede sam odustala
i teze mi padaju njena prepucavanja nego mladja koja me gleda u oci i zna da nesto ne smije i kaze mi ne-ne, nasmije se ko vrazicak i to ucini pa me opet pogleda i kaze pogledom "ko te hebe!".