Moja nije imala tikove, ali zato stalno napinje stopala i noge.

Evo danas putovali duugo s mora, ona nema šanse da oka sklopi, sve ju zanima, od vožnje do grada, do gužve, do oluje...do tunela, koji je, zašto je, koliki je.... Da ne povjeruješ koliko pitanja reda jedno za drugim.
Drugo dijete ne stigne niti misliti toliko brzo i onda stalno šuti, ali stvarno, za drugo dijete niti ne znam, na kraj svijeta bi mogla s njim putovati.
Ona jednostavno misli sto koraka unaprijed, tko, gdje, zašto... i tako se redaju pitanja.
Takav je MM, ja sam čista suprotnost, polako, koncentrirano itd i to je jedan od razloga zašto se teško nosim sa njom i ona sa mnom, a ustvari niti jedna kriva i ako ja kao majka jednostavno ne mogu više onda ona pati.

Danas u toku vožnje između sto njezinih pitanja u napetim situacijama tipa kad fulaš cestu, gust promet, želiš čuti HAC na radiju i lijepo joj kažeš molim te dosta sad jer... ne, ona ga pili i pili, kao da se nikad nije našla u takvoj situaciji.

I onda idu povišeni tonovi i ona počne grčiti prste na nogama, kasnije kaže da ju boli, i prizna sad već da ju boli jer tako drži stopala... i ja lijepo pričam sa njom, opuštam ju, ali onda kao da joj je i to predosadno.

jednostavno kak god okrenem ne valja. vidim da ide na bolje kako raste i jedva čekam da počne škola i vjerujem da će joj to puno značiti...kad nauči čitati dat ću joj literaturu pa neka se educira žena
iako mi se čini da će joj into biti premonotono, treba se učiti u praksi