Zahtjevna djeca

[flopica]

pulinka pa što onda ako netko u tri mjeseca promjeni stav o tome hoće li još dojiti
ja sam osjetljiva na ovu temu
jer npr. svaku noć oko 3 ujutro odlučim da ću sigurno uskoro odsjeći to dojenje
pa kom opanci kom obojci

onda kad dođem s posla taj dan u 3 popodne i vidim to djetešce kako se zadovoljno kelji na tu sisu
e onda si mislim, ma pustiću ja nju koliko hoće kad je tako sretna
i što sad, nisam valjda neki zakon prekršila? o nepromjenjivosti doživljaja dojenja?
mislim, moja sisa i moje dijete, ono, moja stvar
i mislim da se smijem požaliti na tu temu ako sam umorna
i smijem biti prevrtljiva dok god ne činim loše svom djetetu ni sebi

Zuska moj savjet, iako ga nisi tražila al bome sad ćeš ga dobiti
ne piši ako nisi spremna na dijeljenje dijagnoza , na osudu, na iščuđavanje, na konstruktivne savjete, na manje konstruktivne savjete, na pomoć, na odmoć
malo se šalim, ali zapravo mora čovjek biti spreman na različita gledišta, utemeljena ili ne. tako je i u stvarnom životu, samo što za većinu ne saznamo jer nam se dešavaju iza leđa, ali sigurno ima onih koji misle da bi nam koja tabletica s vremena na vrijeme dobro došla. ja to mislim za neke ljude oko sebe.

[leonisa]

sasa, ne znam, mozda kad navecer treba ici spavati i dolazi mi po 18 puta pozdraviti se za laku noc i proci cijeli ritual koji prolazimo kad se "oprastamo". i ja ih svih 18 puta odvalim. nakon 3. se pocnem smijati, pa se pocnem saliti i zezati je zbog vracanja, pa joj pocnem govoriti da bi bilo dosta, pa joj kazem da je to zadnji put i tad sam odlucna u tome. ne znam zasto, ali njoj je to bitno. iako me zivcira za popizdit jer taman krenem nesto raditi misleci da su sve ovce na broju, evo jedna ovcica se stalno gubi i vracam je. al ne popizdim. dok recimo MM nema toliko zivaca, on misli da nas zahebava i on joj nakon 2. puta kad ima puno posla odbrusi da je dosta i ne dopusti da mi dodje u zagrljaj i onda ona legne sa suzama. to je ona casa vode o kojoj je trampolina pisala na kojoj stranici prije.

dok recimo, kad moja krene nakon vecere i 10min zujanja po stanu, kad ju tata krene odvest u krevet govorit da je gladna i da oce jesti, tad znam da zahebava i da samo trazi izgovor da ne ode u krevet. i tad cu joj reci, obicno kroz smijeh jer mi je presmijesno kako pokusava nesto, da to nece proci i da to nece dobiti. to je pak testiranje granica ko i za ipad.

vjerujem da opet nisam dobro objasnila i da mnogi ne vide razliku izmedju prvog i drugog, no to je ok, jer oni ne poznaju moju kcer

[marta]

vjerujem da opet nisam dobro objasnila i da mnogi ne vide razliku izmedju prvog i drugog, no to je ok, jer oni ne poznaju moju kcer

Nisi dobro objasnila pa cu te pitat kasnije za detalje.

[marta]

vjerujem da opet nisam dobro objasnila i da mnogi ne vide razliku izmedju prvog i drugog, no to je ok, jer oni ne poznaju moju kcer

Nego da ja sad tu Leonisu opet izvrnem, prevrnem i istresem iz gaća...

Meni je isto jedno i drugo. Oboje spada u dobivanje na vremenu, jedino je nacin drugaciji. Meni se ne cini dugorocno dobro podrzavati bilo kakvo ponavljajuce ponasanje. Nemojte se molim lijepo hvatati za dob djeteta niti za pojedinacne slucajeve, ja stvarno pisem opcenito, rasprava mi je zanimljiva i postavljaju se razna interesantna pitanja.
I ja sam prosla taj dio s ponavljanjem jedne radnje u beskonačnost, al na kraju sam zaključila da je to samo nekakvo testiranje upornosti i ne koristim više "pametniji popušta strategiju" nego se jednostavno maknem. Kad Sofija krene peti put u ja ne bih ovu nego onu olovku ili pjevaj "Oj Jelo, Jelice" iako sam upravo otpjevala, ja se maknem. Samo se pokupim. Ponekad trazi jos nesto, al u najvećem broju slučajeva samo ode dalje baviti se nečim drugim. Mislim da je bolje poticati djecu da izraze frustraciju verbalno, al onda opet dolazim do one bolne točke koja se zove prijelomni trenutak. Onaj trenutak u kojem se stvari još mogu vratit pod kontrolu i u normalu.

Inace skužila sam da si ti leonisa ko i moj najstariji sin i sad imam laganu potrebu da te malo