Zahtjevna djeca

[mitovski]

E, ovo je prava istina. I redovno ponovo nailazim na to. Mnoge traže samo tapšanje i suosjećanje. Pa napiši da želiš suosjećanje. Pa ti onda nitko neće napisati da se skuliraš i shvatiš da je biti mama jako naporan dugogodišnji ( ustvari: doživotan) posao. I da nema godišnjeg, ni slobodnih dana, a ni noći, godinama.

Dijete treba prihvatiti kakvo je. I voditi ga putem kojim želimo i mi i ono. To nije lako, ni jednoj ni drugoj strani. No, plakanje satima ili urlanje ili lupanje oko sebe-radilo se pri tome o roditelju ili djetetu-nije u redu. I treba otkriti zašto i to promijeniti. Tko će se promijeniti i popustiti...hm, i to će biti različito. I kolika će velika ta promjena biti, opet ovisi o obitelji.

Ali, godine plača i urlanja ne bi smjele biti način života. Smijeh i zadovoljstvo bi trebali prevladavati. Netko bi trebao, kako da to napišem a da nikog ne uvrijedim...priznati sam sebi da nešto ne radi kako treba. Vjerojatno će to biti lakše učiniti roditelju A negdje će i dijete biti pametnije i odlučiti se na kompromis.

Ponovo pišem da ne treba potcjenjivati dječju pamet.
Možda postaviti se malo na njihovo mjesto i zapitati se zašto mislimo da su zahtjevna. Jer...možda drugom roditelju ne bi bili zahtjevni, nego obična lako odgojiva djeca.

Doduše vjerojatno pametnija od prosjeka. Ili, što je često, jednostavno pametnija od svojih roditelja.

Neki su postovi pod izlikom ne pisi ako ne zelis cuti presli granicu. Ne mislim na tvij post Beti iako i ovdje ima stvari koje zaparaju usi.
Prvo, zasto mislis da je itko od nas mislio da je biti mama lak posao? Ja sam igrom slucaja s 19 dobila necakinju koja je 90 % vremena bila kod mene tako da sam jako dobro znala koliko dijete zahtjeva angazmana i zato sam J rodila s 30 kad sam bila potpuno spremna.
Sto se tice ovog zuskinog pucanja i lupanja sakama kojeg ste se svi uhvatili nebi li joj rekli da to nije normalno, ja smatram da je sasvim normalno i shvacam je jer je zena dosla do ruba, ispuhala se i ide dalje. Svatko se od nas nosi drugacije sa stresom.
Imala sam i ja dana kada bih pukla i bilo je svega i da sam to ovdje napisala vjerojatno bih dobila istu reakciju kao zuska ali da sam npr napisala da mi je tada tata umirao u bolnici od mozdanog udara, mama bolesna od demencije a j je imala 4mj i bila beba kakva je bila e onda vec imate malo drugaciji pogled na situaciju. Ne svida mi se da netko tako analizira osobu koju ne poznaje.
Druga stvar Beti, to sto pisemo ili evo ja konkretno na ovakvim temama ne znaci da kod nas ima samo plakanja, ima kod nas jako puno smijeha, igre i zabave.
A ovo da npr J nekome nebi bila zahtjevna mislim da ne stoji, mozda bi netko u drugacijim zivotnim okolnostima i drugacijeg karaktera znao bolje s njom, a mozda su u sumi.
Ne mislim da sam savrsen roditelj, grijesim i znam da grijesim i pokusavam neke stvari ispraviti, svjesna sam da i moja reakcija nekada da je drugacija nebi dovela do njenih ispada.
Dobro znam sto mojoj J treba. Ona trazi potpunu posvecenost svake minute kad si s njom, trazi da se igramo s njom, da stalno nesto novo radimo i stvaramo, postavljamo izazove a to je ne moguce biti joj stalno posvecen, pored posla i moje mame koja kazem ima demenciju a sada su dosle i druge bolesti koje sve to cine jos tezim a zivi s nama. Plivamo u svemu tome kako znamo i umijemo.
Tako da nisam neka mimozica kojoj je u zivotu bilo sve lijepo i lako pa kad netko napise da su nam djeca zahtjevna jer smo mislile da su djeca laka onda ispadne da smo nekakve mimozice kojima je sve tesko.