Thanks ljudi, znam da će vremenom biti lakše, već sad često bude. To mi je mantra, a opet svjesna sam kako sve brzo prolazi i ne bih željela da mi teški trenuci onemoguće uživanje u njoj i nama. Trenutno smo u boljoj fazi pa sam mudra i pribrana

Mamica, hvala na traktatu , da se sad ne raspisujem, dijelim tvoj stav oko ranog navikavanja bebe na ostale članove obitelji i vremena za sebe.

No, oko co-sleepinga je kod nas stvar malo kompleksnija. Ona je spavala prva 3 i pol mjeseca u svom krevetiću, ja u krevetu do. Onda su počela sve češća i češća buđenja i u prvo vrijeme sam je vraćala, ali onda sam je totalno premorena noću počela ostavljati kod sebe i na kraju sam shvatila da mi je tako ipak lakše. A i ljepše, nevjerovatno ljepše. Po danu je isto krevetić sve manje igrao, stalno bi se budila i na kraju je sve češće spavala na meni (nama), pogotovo u šetnji gradom.
Osim toga, budila se i kad bi navečer spavala jedno vrijeme sama dok ja ne bih došla.

E sad, činjenica je da se ona zna probuditi kad ja dođem u krevet i da se nekad probudi jer putuje po krevetu pa joj ponekad zasmetam, i često sam se pitala smetam li joj i bi li možda spavala bolje sama u svojoj sobi. Došla sam do zaključka da ne bi još. Osjećam da joj to naše zajedničko spavanje jako puno znači i da me treba. Sad će krenuti u jaslice pa sad definitivno nije vrijeme za promjene, no imamo u planu na jesen-zimu srediti njenu sobu i danju je početi navikavati na nju pa ćemo vidjeti kako će to ići.