Nije me bilo dugo na ovoj temi, jer sam kao i sa nocnim budjenjima shvatila da se problem mnogo lakse podnosi kad se o njemu manje razmislja. Dok sam padala na nos od nespavanja najteze mi je bilo upravo onih dana kad sam mislila da ja mogu nesto da promenim, pa citaj ovo, citaj ono.. broji koliko se budio i slicno. A danju isto. Kad sam se nekako pomirila sa tim i prestala da razmisljam o tome da imam zahtevno dete, sve je nekako krenulo lakse. I ne primetim kako vreme prolazi, on raste...Mislim da definitivno treba slusati svoj instinkt, koncentrisati se na dan, trenutak i uzivati u detetu i zajednickim trenucima ne trazeci konstantno resenje problema, jer ono ce tako pre i da dodje
Ovo je definitivno ono sto i mom detetu prija. Mislim da su to jednostavno deca koja stalno traze neke podrazaje i promena im uvek prija. Mi smo se isto tokom leta nauzivali, isli na more, pa kod jedne bake, kod druge... a on sve vreme kao drugo dete. Moje dete je bar takvo da stalno trazi nesto novo i dani kad je u nekoj kolotecini i rutini ubrzo od njega stvore malog divljaka![]()
Isto oli da cuje detaljno objasnjenje za sve sto mu je zabranjeno, ali nema pravila - nekad i posle x objasnjenja uradi isto i posle kad ga izgrdis sam izrecituje zasto se to ne sme. I dalje zna jako burno da negoduje, lupa glavom o pod i baca se kad nije po njegovom.
Nocu je poceo da spava, ali mi nismo. Ovo zato sto se sve vreme krece dok spava, vrti, puzi, okrece... AKo spavas sa njim, ne mozes - ubi te nogama, izgura te, budi. Ako ne spavas sa njim spadne sa kreveta :/ Ogradica nikakva ne pomaze jer je u stanju da se popne na nju pa padne sa jos vece visine... E, po tom pitanju ne znam sta raditi. Naspavacemo se valjda, jednom.




Mislim da definitivno treba slusati svoj instinkt, koncentrisati se na dan, trenutak i uzivati u detetu i zajednickim trenucima ne trazeci konstantno resenje problema, jer ono ce tako pre i da dodje 

Odgovori s citatom