Zaista sam sada u razdoblju kad imam osjećaj da više ne mogu, a moram, i mm i ja smo na izmaku snaga, a da ironija bude veća godinama smo sudjelovali u podizanju druge djece (pedagoški r.). Daješ toliko, a on traži još, još i još. Imam osjećaj da ono što nekom djetetu treba u tjedan dana mi saberemo u pola dana. Da ga nisam rodila ne bih vjerovala da postoje ovakva djeca.
Zar postane biti jednostavno? ILi se naučiš živjeti s tim?