Zahtjevna djeca

[rehab]

Došla sam se samo pojadati.
Na izmaku smo snaga, tanjušnih živaca, ičega. U ovom trenutku mislim da nisam dorasla biti dobra majka djetetu "s visokom razinom potreba". Cendranje je sada zamijenio neki uvrijeđen sam plač. Na oblačenje reagira nekim kočenjem i zabacivanjem glave unazad. Tješim se, nije to tantrum, možda je, ne znam, to mi je još najmanji problem. Za ostalo nema bacanja, čupanja i sl. samo taj plač. Hipersenzibilan je. Cijeli mi se dan čini kao jedan projekt, na kraju kojeg ja budem isisana maksimalno. Sve je projekt. I igra, i hranjenje i šetnja. I sada mi ništa ne znači činjenica što je bistar, što je vedar, što toliko toga zna, što je srdačan.... Jutarnji primjer - uvrijeđen je, plače jer mu nisam otrgnula grančicu sa kojom maslinom - nema ih, otpale su, pobrane su, ne znam, mogu mu samo ponuditi grančicu i pojašnjenje. On ipak želi tu malsinu. I tako je cijeli dan. Tako ga je teško zadovoljiti ili kako god s eto zvalo, te njegove velike apetite.

Palčice, pa tek sada vidjeh da su naši klinci vršnjaci Moj se isto ovako ponaša, a tako se ponašao i stariji, samo je meni to normalno ponašanje djeteta te dobi Ili sam ja imala dvojicu sa visokom razinom potreba, ali nisam to prepoznala Meni se ipak čini da si ti ta koja je hipersenzibilna, pa se dovijaš što ćeš i kako ćeš da mu udovoljiš. On je malo dijete koje još nije razvilo svoje komunikacijske i kognitivne sposobnosti, i naravno da ne može razumjeti zašto sad nema te masline. Plač je jedino čime se ono može izraziti i jedini način na koji ti može poručiti : ja želim tu maslinu, zašto sada nema masline, a prije je bila tu ? Možeš mu ti objašnjavati pet dana što se dogodilo s tom maslinom i razbijat glavu zbog njegovog plača oko masline, ali nećeš promijeniti njegovo stanje. On će i dalje, kao i većina mališana njegove dobi, plakati za tom maslinom dok konačno ne skuži da je više nema. I tako i za svaku drugu stvar. Pokušaj malo sagledati stvari iz drugog kuta i nemoj gledati na svaku sitnicu s tolikim emocijama. Vjerujem da je baš to razlog zbog kojeg se osjećaš isisano na kraju svakog dana. Been there...