Zahtjevna djeca

[leonisa]

ok, da, ali ako dijete trazi maslinu. ono, lijepo pita, smireno, pa i ti smireno objasnjavas (mislim kad se samo sjetim kako sam znala pricati mladjoj za mrave, kad je jednog ljetos zdrobila, kako sam ih ja zvala mojim prijateljima i kako sam s njima pricala. dok zgrada nije cijela zaprasena i mravi su "nestali"), no kad dijete sizi i luduje jer nesto hoce a to ne moze dobiti, djaba objasnjavanja, ne dopiru do njih. u kriznim situacijama oni su u svojoj dimenziji. pa sjetimo se nas samih kad smo u afektu ili u nekom turbo zaru, ne cujemo nista sta nam se prica, pa cak ni blablabla, samo cujemo sebe i nase "hocu!! to je tako!!!".

to je ta razlika, finesa, koju smo rehab i ja spomenule. nismo rekle ne objasnjavati i ne pricati vec kad nastupi kriza i djeca placu, size, urlaju nase tada objasnjavanje je vrčo cesto samo trosenje energije.
a ja sam shvatila (a mislim da nisam jedina) da je maslina kriza. nije edukativno-relaksirajuca setnja i terenska nastava vec ono armagedon u malom.

al opet, djeca su razlicita, pa ako pomaze, bilo sta, supertruper.