Citiraj Jurana prvotno napisa Vidi poruku
Joj, da, da! Sad mi se vratilo. Moj bi tko zna koliko govorio: Ali ja želim da... Ja mu objasnim zašto ne može izaći sunce 5 minuta nakon što je zašlo, a on dalje: Ja želim, ja ŽELIM!
to ja zelim je i mene kostalo.
nije me toliko izludjivalo kad bi ona zeljela nesto nemoguce, vec kad bi ja rekla da ja ne zelim da ona nesto radi, a ona mi vrati: ali JA zelim.
ili ako kazem da ja zelim da nesto napravi/m, a ona mama, JA ne zelim. i onda me pita ciju zelju cemo poslusati :juul:

inace u betinom opisu sam se cak i ja nasla. no ne u tome da plesem oko djeteta pa navecer placem uz jecaj "i konje ubijaju, zar ne?" dok dijete uopce ne zeli plesati, vec da i mene ulovi zuta minuta. i mene ulovi da zelim tada, u tom trenu, skakutati s njom, gnjaviti je, zekati, slikati, a njoj se ne da. da sam JA zahtjevna. i nikad ne bi pripisala tu zahtjevnost u tom trenu djetetu vec iskljucivo nekim mojim musicama, a imamo ih svi, zar ne?