Ja se često zapitam jesam li "krivo" odradila dio koji ima veze sa problemom senzorike..
Gledam T, koja je užasno tvrdoglava i zahtjevna beba, i bez pretjerivanja kažem da mi je ona pisofkejk. Em što je treća (a ja postojanija) em što joj ne smetaju neke stvari na koje je E. doživljavao fraseve (etikete, neki materijali, zvukovi raznorazni, neki ljudi...). Žao mi je što nisam odmah skužila tu njegovu preosjetljivost koju je maskirao agresijom.
Baš se zadnjih dana pitam kako bi prošao da je on bio treći, jer činjenica je da sam se s njim drugačije osjećala (možda i ponašala) nego sada.
Sad sam Beti3 pročitala tvoj post o FlyMother, do suza si me nasmijala opisom))
Cijela istina je da kad ti takvo dijete sjedi i miruje ne diraš ga, i svemiru si zahvalan za neočekivani trenutak slobode da barem misliš o čemu hoćeš kad već ne možeš raditi što bi htjela.