Zahtjevna djeca

[Lili75]

Hvala Zuski na ispravnom nazivu radionice pobrkala sam u glavi sve te akcije od unicefa

rekla bih da je Zuska napisala par bitnih stvari koje vrijede kod svakog odnosa roditelj-dijete:

"...radionice su mi pomogle i da shvatim nešto što sam i prije znala, ali sad sam onako odlučnije to shvatila - da roditelji trebaju brinuti o svojim potrebama jer će zadovoljni roditelji biti bolji roditelji, osim toga, tako djetetu pokazujemo pozitivan obrazac ponašanja (svačije su potrebe važne itd).
Nema savršenih roditelja, svi griješe; a traume se djetetu ne događaju tako lako. Zato se ponekad dijete (ne beba) treba naučiti s nošenjem frustracija (ne može dobiti sve odmah, niti može biti stalno u centru pažnje) i s dosadom (ne treba ga stalno zabavljati). "

Treba postići raditi sve to bez grižnje savjesti

[leonisa]

Treba postići raditi sve to bez grižnje savjesti

ovo je najbitnije.
bas sam danas pricala frendici koliko je s drugim lakse, to sto se tice griznje savjesti.
tocno se sjecam koliko mi je vremena trebalo sa starijom da to osvjestim, da prestanem razmisljati hoce li joj bas taj moj ne u tom trenu i njeno plakanje, cendranje, zelje i prohtjevi ostaviti neku traumu, bas taj tren biti neka presudna prekretnica u kojoj ce pogresno skrenuti njen karakter i psiha. majko moja, koji je to teret. uzasno nesto. i samo sam radila sranje jer je ona osjecala tu moju nesigurnost.
s drugom mi je puno puno lakse. jucer sam bez beda radila kolace dok je ona cendrala pokraj moje noge jer je htjela nesto. mene. a ja sam bila u kolacima. sa starijom u toj dobi bi ostavila sve, doslo bi do raspada sistema i samo bi se vrtile u krug. mladja je jucer svoje ocvilila, skuzila da ja radim nesto drugo i otisla se sama igrati. i nije mi uopce bilo bed. zapravo sam bila zadovoljna, pjevusila. a kad sam zavrsila, s njom sam se valjala po podu i obje smo umirale od smijeha.
sa starijom sam ucila kako reci ne bez griznje savjesti, s mladjom to prakticiram, bez griznje savjesti :D

nisam isla na unicefove radionice, vec na juulove, familly lab ako me pamcenje ne vara, na par njih dok nisam shvatila da sam i onako to sve usvojila iz knjiga. ali mi je dobro doslo da mi potvrdi ono sto sam shvatila.

isto tako je u skoli bila radionica udruge suncokret, pa sam i tu shvatila da pricaju sve oni sto sam "naucila" od juula, searsa, iskustva, foruma i proslosti.

[Lili75]

ovo je najbitnije.
bas sam danas pricala frendici koliko je s drugim lakse, to sto se tice griznje savjesti.
tocno se sjecam koliko mi je vremena trebalo sa starijom da to osvjestim, da prestanem razmisljati hoce li joj bas taj moj ne u tom trenu i njeno plakanje, cendranje, zelje i prohtjevi ostaviti neku traumu, bas taj tren biti neka presudna prekretnica u kojoj ce pogresno skrenuti njen karakter i psiha. majko moja, koji je to teret. uzasno nesto. i samo sam radila sranje jer je ona osjecala tu moju nesigurnost.
s drugom mi je puno puno lakse. jucer sam bez beda radila kolace dok je ona cendrala pokraj moje noge jer je htjela nesto. mene. a ja sam bila u kolacima. sa starijom u toj dobi bi ostavila sve, doslo bi do raspada sistema i samo bi se vrtile u krug. mladja je jucer svoje ocvilila, skuzila da ja radim nesto drugo i otisla se sama igrati. i nije mi uopce bilo bed. zapravo sam bila zadovoljna, pjevusila. a kad sam zavrsila, s njom sam se valjala po podu i obje smo umirale od smijeha.
sa starijom sam ucila kako reci ne bez griznje savjesti, s mladjom to prakticiram, bez griznje savjesti :D

nisam isla na unicefove radionice, vec na juulove, familly lab ako me pamcenje ne vara, na par njih dok nisam shvatila da sam i onako to sve usvojila iz knjiga. ali mi je dobro doslo da mi potvrdi ono sto sam shvatila.

isto tako je u skoli bila radionica udruge suncokret, pa sam i tu shvatila da pricaju sve oni sto sam "naucila" od juula, searsa, iskustva, foruma i proslosti.

leonisa,