Forsiranje takve djece na situacije kojima nije još doraslo najčešće ne završi dobro.

Najpametniji savjet koji sam dobila je zapitati se u tom trenu: što ovim radim sebi, a što radim svom djetetu.

Inače, moj uragan se sve više približava svojoj pravoj prirodi, postaje osjetljiva, empatična mimozica s tek povremenim ispadima ljutnje. Sve mu je veći prag tolerancije, dozvoljava sebi pogrešku (nr uvijek, i ne u svemu), druge još uvijek gleda isključivo prema svojim kriterijima (jedino dobro je ono što on misli da jr dobro) ali i na tome radimo.

Ja sam se preporodila. Ali sve više uviđam koliko mu je bio težak taj period emocionalnog odrastanja, to me baš boli kao majku.