Zahtjevna djeca

[palčica]

Samo kukam i jadikujem.

Dobila sam od psihoterapeuta potvrdu da je emotivno preintenzivan, žestok i da uobičajene faze i emotivna stanja on proživljava puno burnije. Ok, rekoh sada, možda je problem u nama, meni (mama je uvijek kriva) - kaže mi žena, e pa nije - čak mi je rekla da sam emotivno i mentalno dosta jaka i posložena osoba. Jednostavno ima djece koja izlaze iz granica različitih nijanski proživljavanja nekih stvari i faza.
Međutim, mene on nekad emotivno cijepa ko cjepanicu. Noćas je ridao jer je grmilo i šuškalo, lupkalo od bure. Iako smo kroz slikovnice prožvakali temu grmljavine - čak nerijetko kad vidi sliku prozora glumi grmljavinu. I uvijek je nešto, a trudiš se ko konj. Žao mi ga je, a žao mi je i mene.

[Peterlin]

Samo kukam i jadikujem.

Dobila sam od psihoterapeuta potvrdu da je emotivno preintenzivan, žestok i da uobičajene faze i emotivna stanja on proživljava puno burnije. Ok, rekoh sada, možda je problem u nama, meni (mama je uvijek kriva) - kaže mi žena, e pa nije - čak mi je rekla da sam emotivno i mentalno dosta jaka i posložena osoba. Jednostavno ima djece koja izlaze iz granica različitih nijanski proživljavanja nekih stvari i faza.
Međutim, mene on nekad emotivno cijepa ko cjepanicu. Noćas je ridao jer je grmilo i šuškalo, lupkalo od bure. Iako smo kroz slikovnice prožvakali temu grmljavine - čak nerijetko kad vidi sliku prozora glumi grmljavinu. I uvijek je nešto, a trudiš se ko konj. Žao mi ga je, a žao mi je i mene.

Eh, draga....

Pokušat ću te utješiti jer imam takvo iskustvo s mlađim sinom, ali ne znam hoću li uspjeti... Bili smo i u PCM i u Suvagu, na dijagnostici i na terapiji. Meni nije PSIHOLOG trebao reći da sam i ja naporan karakter - vidim sebe kad gledam to svoje dijete i tek sad razumijem kako je bilo mojim roditeljima sa mnom u ranoj dobi. Radi se o tome da se dijete ne može maknuti od sebe. Čak se i ti možeš maknuti od njega (i povremeno i treba, na kratko, da predahneš jer to je stvarno naporno) ali on se ne može ni na trenutak odmoriti od sebe.

Mog mlađega baka je godinama zvala "Mrgud" jer mu nikad ništa nije valjalo, uvijek je našao nešto da ga smeta.... Ne znam... Gledam to i vidim i dan danas sebe kako znam tlačiti muža i djecu kojekakvim nebitnim stvarima, ali jbg - to sam ja. S godinama (u školi) sam dobila priliku da u prave okvire smjestim svoje crve u guzici + određenu dozu perfekcionizma (ne u smislu urednosti, nego u smislu da stvari moraju biti onakve kako ja zamislim). Sad moj mlađi proživljava to isto. Odahnula sam tek u petom razredu kad su u školi krenule zanimljivije stvari, ali evo ga - u sedmom ga pubertet lupa u glavu i to je i njemu i nama puno napornije nego što je bilo sa starijim sinom koji je drugačiji (mirniji) karakter.

Ovaj se od malena uzrujava zbog raznih stvari koje ne može promijeniti, taj bi najradije išao na barikade štajaznam zbog prava životinja i drugih stvari koje su njemu bitne, emotivno zapada u vatru zbog sitnica, a te oscilacije od vrištećeg veselja do gorkog plača su trenutne i ne baš uvijek predvidive... Kad mu nešto ide dobro (štajaznam, zadaća iz kemije) pjeva cijelo popodne, a kad ne ide - tuli "ko vol". Nikad nije tišina. Ali kad godinama živiš s takvim bićem u blizini, silom prilika izgubiš dio obzira. Kod mene se po potrebi zna čuti "Sad je dosta!" ili "Odmah prestani, sad!" jer ako mu čovjek dozvoli da se emocije razmašu, to se više ne može kontrolirati.

On je alergičar i astmatičar od rođenja, a napadi teškog disanja bili su ponekad i izazvani ovim emocionalnim ispadima (svejedno u koju stranu) pa smo silom prilika naučili metode da to presiječemo u svrhu zaustavljanja većeg zla. Eto. To je moje iskustvo. Moj sin je sada već puno bolji u kontroli emocija, ali iza toga stoje GODINE vježbanja s nama i povremeno s psihologom. On je jednostavno takav karakter. Mora naučiti živjeti u miru sam sa sobom. Kad to uspije, bit će na konju.

[Jurana]

Pa i ja sam takva.
Uvijek mi je nešto.

Ili se oduševljavam i ludujem, ili očajavam i premirem od straha, ali sve u sebi, ne vjerujem da se to vidi na vani.

A kako tek hormoni i vrijeme utječu na mene - ja sam orahova ljuska na olujnom moru



:zahtjevna_mama: