mi smo na rubu živaca.
mala ima 2 g. i što dalje to gore. ima dana kada je prekrasna, ali u zadnje vrijeme je nemoguća.
vrištanje, bacanje po podu, udaranje, protestiranje, kaže da nešto želi kad joj daš onda ne želi, najgore je što se neda smiriti, niti zagrljajem, objašnjavanjem, skretanjem pažnje.
neki dan je vrištala iz sveg glasa sat vremena. najgore je što se nas dvoje (mm i ja) pokoljemo, ludi smo, živčani zbog nje, nemoćni i jadni. ona to znam osjeti, osjeti da može manipulirati kad se izderemo da smo izgubili kontrolu, ali ne vidimo načina na koji da ju smirimo, cijelu situaciju.
navečer imamo samo vremena leći i zaspati koliko nas sve ovo ubije.
izgubili smo se, nema nas dvoje, samo ona, ona, ona, njeno vrištanje, tantrumi, i tako iz dana u dan.
ne mogu više...