Pa, onda je jedina pomoć vrijeme i broj ponavljanja. Proći će i to je normalno. Smirite se ti i muž pa će s vremenom i reakcije biti blaže.
Pa, onda je jedina pomoć vrijeme i broj ponavljanja. Proći će i to je normalno. Smirite se ti i muž pa će s vremenom i reakcije biti blaže.
p.s. sad ima i međufazu "ja sve mogu sma", pa ju pustim da to napravi, ne mješamo se previše u njene igre niti odnose s drugom djecom, i vidim ako je suprotno da joj to ide na živce jer je nekao uvijek uspijeva istjerati vodu na svoj mlin kod drugih, mislim da je tu i možda problem.
ona je jednostavno naučila druge zatreptat okicama i sve dobije. kod nas to ne pali.
Eeeee, imam i ja jednog istog...
Pravo me čudi kako ga djeca vole i igraju se s njim, jer on uvijek gura svoje, sve mora biti po njegovom, ali to tako elegantno izvede... A bio je tvroglavko, vrištalica i "ja ću sam" dijete, baš kao tvoja. To su faze, ali i karakteri, rekla bih.
Mlađi je kao milo mače, nikada nije imao takve ispade i totalno je druga priča, ali bojim se da će ovaj stariji kasnije bolje proći u životu.
To sam ja mislila za svoju djecu.
Kao što rekoh, proces nije završen, ali već se dosta toga vidi. Ne radi se o tome da je netko od njih bolje prošao - radi se o tome da svaki ima SVOJ način kako se nosi sa raznim situacijama u životu. Nije ni bolje ni gore, jednostavno je drugačije. Jedan je društven, drugi puno manje - jedan je kreativan na svoj način (tehnika, matematika, prirodne znanosti) a drugi na svoj način (jezici, sastavci, recitacije, glazba). Sve to s vremenom dođe na svoje, ali metode odgoja bile su u ranoj dobi BITNO drugačije za njih dvojicu. Dapače, iskustvo sa starijim sinom (koji se nije opirao) me silno unazadilo u traženju najboljih metoda za mlađe dijete. Stariji me razmazio, mlađi "vratio na zemlju". Da sam imala još petoro, svakome bih morala skrojiti odgojni kaputić po mjeri. Ali divim se roditeljima većeg broja djece - kapa dolje!