Debeli potpis na ovo! To nam se dogodilo nebrojeno puta. Misliš da ćeš poluditi, pitaš se gdje ste pogriješili, pišeš psiholozima, i odjednom - hop, dijete krene naprijed u super fazu....do iduće loše faze.
Nalazite se u tipičnoj fazi nemogućih dvogodišnjaka, samo što intenzitet kod djece nije isti - neki kroz tu fazu prođu lakše, neki intenzivnije, neki kraće, a nekima to traje i traje, iako se u toj lošoj fazi smjenjuju dobre i loše faze.
Vjerujem da je vama burno i intenzivno, inače ne bi pisala, ali ako te mogu utješiti je ona magična rečenica - proći će. Važno je da njene tantrume hendlate hladnokrvno, bez uzrujavanja i s razumijevanjem da je njima dok su bijesni teže nego vama. Nemoj podleći ponašanju, kad krene tantrum jer se ide doma, zgrabi je i doma, odmah, nema onih 5 minuta. Neka vidi da to nije način da dobije ono što želi. Važno je puno i smireno pričati i biti dosljedan. Znam da se nekad bojite eksplozije, mi smo imali par mjeseci fazu kad je ona eksplodirala na sve i svašta. Jer smo ušli u ulaz, a ona nije pozvonila (iako nije rekla da to želi), jer smo nešto krivo rekli, jer...ma nebitno. Bili smo pod strašnim stresom, osjećala sam se kao u minskom polju. Ali prođe... Važno je imati razumijevanja, ljubavi, ali i čvrstine. Ako skontaju da se bojimo njihovog tantrumašenja, to im je putokaz kako dalje...