Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Može se. Uvijek se može.

Ja bih vjerojatno tvrdila doslovce isto da je nekoj djeci to nasušna potreba, ali život mi je pokazao da stvari mogu izgledati drugačije. Ja sam završila na čuvanju druge trudnoće kad je moj stariji (ovisnik o nošenju, ovisnik o spavanju u društvu) imao godinu dana. Dijete je doslovno preko noći ostalo na više mjeseci bez mame i bez fizičke mogućnosti da ga netko tako dadinja. Baka i tata su činili najbolje što su mogli, ali sigurno mu je bilo teško.
.........
Preživjeli smo, svi.

Da nije ispalo kako je ispalo, bila bih sklona tvrditi ovo isto o nultoj točki. Ali iskusili smo drugo. Mlađe dijete je drugačije. Ali pitam se i ne očekujem odgovor na to - da li je drugo dijete stvarno bilo toliko drugačije ili smo mi (ne uvijek svjesno) postupili drugačije jer nismo imali izbora? Nemam pojma.
Peterlin, pa uvijek se može. Može se dati dijete i u dom, preživjet će, je li, i bez dodira, i bez pažnje, i bez roditelja... Ok, karikiram, ali naravno da se u iznimnim situacijama ljudi ponašaju iznimno. Ali čini mi se da ovdje pričamo o uobičajenom životu.
U mom trenutno imam dvoje djece koje se razlikuju temperamentom i komunikacijom, nisam ništa radila drukčije, drugi je premala beba da bi se moglo govoriti o odgoju, čak im je i prvi kme bio potpuo različit.
Ostajem pri onome što sam napisala, nije ista razina potreba i nemaju svi jednaku nultu točku. I to je ok. Prilagodiš se dok ne osjetiš da dolaziš do svoje nulte točke.