Mitovski, druga beba mi sad ima 7 mjeseci.
Kako netko reče, sve bebe su zahtjevne. Jesu, trebaju brigu 24 sata.
Ali ova beba u odnosu na prvu je mila majka. Ne, nema to veze sa mnom i jel prvo ili drugo dijete - prva je rođena kao glasna, uporna, prodorna, nezadovolja, "tu sam" beba, koja izrasta u predivnu, ali i dalje zahtjevnu curicu s kojom je ponekad jako teško provesti dan. U usporedbi s njom koja je uvijek htjela i još uvijek hoće više, bolje, brže, jače, i pri tom je nezadovoljna, strastvena, ljuta...sad imam bebu koja se budi nasmijana (to s prvom nikad nismo doživjeli pa se i dalje čudimo), koja se stalno smije i koja plače samo ako je nužno, a ne skoro stalno, njemu je uglavnom dobro. Nevjerovatno.

Ful su različiti. Ona je na mene, on je na tatu, ali nekako su apgrejdani. Ona je energičnija od mene energične, a on je smireniji od prilično smirenog tate

Ma u biti, kad ih promatram, jedna od najvećih razlika je svjesnost. On je beba kao većina beba , sladak, nasmijan, zainteresiran. Ali ona je bila mnogo svjesnija od njega i, uvijek mi se činilo, drugih beba. Oči i pogled, potpuno druga dimenzija.